StoryEditor
DPPI
 FREDERIC LE FLOC H
IZDVOJENI SLUČAJ ILI?

Jedna od najboljih svjetskih momčadi posljednji se put ovako kockala prije pola stoljeća

Ferrarijeva budućnost od sljedeće sezone bit će na ramenima Charlesa Leclerca i Carlosa Sainza
Autor: Ivan JelkićObjavljeno: 23. svibanj 2020. 08:44

Ferrarijeva budućnost od sljedeće sezone bit će na ramenima Charlesa Leclerca i Carlosa Sainza, koji je proteklog tjedna dogovoren za nasljednika Sebastiana Vettela.


Španjolac je već poručio, kao što bi svatko u takvoj prilici, da će mu biti čast priključiti se slavnoj momčadi i pridružiti se Leclercu kojem će 2020. biti druga sezona u crvenoj momčadi. Zajedno će tvoriti jedan od najintrigantnijih tandema u F1, ali sveukupno gledano Ferrari je povukao prilično rizičan potez. Priznao je to i aktualni šef njihove F1 momčadi Mattia Binotto.
- Odlučili smo se kockati, ali spremni smo na taj izazov. Želimo početi novi ciklus - rekao je Binotto.
O čemu se zapravo radi, kakvo je kockanje u pitanju?


Nije riječ o netrpeljivosti ili mogućem sukobu među vozačima, kao što to često biva u Formuli 1, već se radi o njihovim godinama. Naime, Ferrari je upario Leclerca i Sainza posve suprotno svojoj uobičajenoj politici odabira vozača budući da će Monegažanin i Španjolac u sezoni 2021. zajedno imati “samo” 49 godina - Charles 23, Carlos 26.

Mjesto treba zaslužiti


Tako mladi par vozača scuderija nije imala više od 50 godina, odnosno od 1968. godine i Chrisa Amona (tada 24) i Jackyja Ickxa (23). I odmah recimo, nisu imali previše uspjeha, od kombiniranog 21 nastupa te sezone tek jedna pobjeda i samo četvrto mjesto u momčadskom poretku.


Možda baš i zato Ferrari tradicionalno bira iskusne i dokazane vozače, odnosno nikada nije dopuštao da njihova momčad bude poligon za stjecanje iskustva, da slavni crveni bolid služi nekomu za učenje ili da u njemu testira nekog nezrelog mladca bez obzira koliko talentiran bio. Ne, to jednostavno nije u skladu s Ferrarijevom prirodom.


I dok neke druge momčadi otvaraju vrata “klincima” - doduše najčešće silom prilika (mlade ipak ne treba toliko puno platiti kao već dokazane vozače), a ne zato što tako žele - bez ikakve garancije da će od toga profitirati, Ferrari praktički nikad ne ulazi u takve “ekshibicije”. Ipak je to F1 institucija i zbog toga svatko prije dolaska svoje mjesto treba prvo zaslužiti.
Iznimke su rijetke - 14 je samo vozača prvu F1 utrku u životu vozilo u Ferrariju, no uglavnom je to bilo u doba 1950-ih i 60-ih, što je neusporedivo s modernom Formulom 1 jer se na posve drugačiji način dolazilo do bolida.

 

Posljednja dva vozača koja su imala čast da svoj premijernu utrku u Formuli 1 odrade upravo u Ferrariju bili su Clay Regazzoni 1970. i Arturo Merzario 1972.
Pogledamo li novije razdoblje, recimo posljednjih 30 godina, dakle od 1990., kroz Ferrari je prošlo samo 18 vozača. Izbacimo li od tog broja zamjene (Larini, Morbidelli, Salo, Fisichella...), koji su tek spletom okolnosti dobili priliku u svega pet-šest utrka, ostaje tek 12 “redovitih” vozača. Njihov prosjek starosti u trenutku kad su pristupali Ferrariju iznosi 27 godina, a prije toga su prosječno odvozili 80 utrka, što je otprilike kao da su već odradili 4-5 sezona. Dovoljan dokaz da Ferrari voli potpisivati iskusne, dokazane i pouzdane vozače s kojima točno znaju što dobivaju.


Dapače, nije zgorega spomenuti da su čak petorica od tih 12 svjetski prvaci, odnosno da su četvorica višestruki prvaci koji su titule osvajali prije dolaska u Maranello.

Ohrabreni Leclercom


Vratimo se aktualnom izboru i kombinaciji Leclerc - Sainz. Očito su u Ferrariju sada odlučili malo promijeniti ploču. Možda zato što su prošle godine dali priliku mlađahnom, 21-godišnjem Leclercu i - pogodili. Monegažanin je, naime, baš po svemu nadmašio momčadskog kolegu, veterana i četverostrukog svjetskog prvaka Sebastiana Vettela. Dapače, bio je toliko dojmljiv da je praktički natjerao momčad na odluku da ga ubuduće maksimalno podupiru i daju mu status prvog vozača momčadi. Ne na tako eklatantan način, ali opet dovoljno jasno da to prepozna i Vettel koji je, za vjerovati je, upravo zbog toga “podvio rep” i odlučio na koncu godine napustiti Ferrari.


Leclerc je, dakle, iznimka od tradicionalnih izbora Ferrarijevih vozača, prvo jer je već sa 21 godinom dobio šansu, drugo jer je prije toga odradio tek jednu sezonu, oboje dakle daleko ispod uobičajenog prosjeka. No, bilo je tu i nekih nazovimo ih olakotnih okolnosti kod njegova izbora.


Za početak, on je primljen u Ferrarijevu akademiju za mlade vozače 2016. pa je Ferrari iz prve ruke pratio njegov razvoj, a k tome tu jedinu prijašnju F1 sezonu odradio je u Sauberu, koji je izrazito blisko vezan uz Ferrari pa su i tako dobili sve informacije što mogu od njega očekivati.


Svejedno, ishod s Leclercom očito je ohrabrio ljude u Maranellu da nastave istim putem pa su za sljedeću godinu doveli još jednog mladog vozača. Međutim, iako se na prvi pogled čini da je neiskusan, Carlos Sainz daleko je od toga. Španjolac, naime, ima u životopisu već 102 utrke, odnosno već pet sezona iza sebe i pri tome je promijenio tri momčadi, pa je tu puno faktora po kojima se može analizirati njegov rad (prilagodba novim sredinama, usporedba s momčadskim kolegama, kooperativnost...).
I evidentno su u Ferrariju zaključili da je ispunjava sve kriterije da bi vozio u bolidu s logom propetog konjića.
- Želimo pokrenuti novi ciklus, iako znamo da će tu možda biti nekih prepreka, ali cilj je fokusirati se na mlade ljude. I to ne samo na vozače, nego i u cijeloj momčadi, i na mehaničare - rekao je Binotto, a onda naveo što je presudilo kod njihova izbora.

Sainza podcijenili?


- Sainz je simpatičan, pristojan, ali i vrlo inteligentan tip s puno momčadskog duha. Pravi je timski igrač i uz Charlesa će sigurno pridonijeti harmoniji u momčadi. U posljednjih je pet sezona na stazi, pak, pokazao puno i donio svojim momčadima puno bodova.


Ovaj dio oko momčadskog duha i timskog igrača svakako je bio važan faktor. Jer Vettel je prošle godine u dva-tri navrata na baš ružan način pregazio interne dogovore i time cijeli Ferrari odvukao u negativan kontekst.


Sa Sainzom bi sve trebalo ići glatko, doduše, ostaje za vidjeti jesu li u Ferrariju malo podcijenili Španjolca. Naime, ako su se vodili logikom da je Leclerc (neslužbeni) broj 1 u momčadi, a Sainz dovoljno dobar da imaju snažnu B opciju, a da opet nije na toj kvalitativnoj vozačkoj razini da bi ugrozio Leclercov status, pa da time ni dinamika odnosa unutar momčadi neće patiti, skupo ih može stajati pokaže li Sainz zube i premaši očekivanja.


Uostalom, isto se mislilo i prošle godine za Leclerca kada je dolazio kao “potpora” Vettelu, pa je sve otišlo u potpuno drugom smjeru.

Linker
30. svibanj 2020 11:08