Bili smo na mjestu koje sanjaju milijun fanatika: Simulatori su besplatni, ali sve drugo je skupo

San većine koji vole moto sport, a pogotovo Formulu 1, je da jednog dana uživo vide svoje idole dok jure stazom. Ukazala nam se prilika boraviti u Mađarskoj, na stazi Hungaroring, te smo se prepuni entuzijazma tijekom ranih jutarnjih sati u petak uputili prema nešto više od četiri sata od Zagreba udaljenog trkališta.

Utrka koja je obećavala puno u prvih 50-ak krugova, na kraju je donijela novi trijumf dvojca McLarena. Ovog puta pobjednik je bio Lando Norris koji je drugačijom strategijom s jednom promjenom guma manje uspio u završnim krugovima obraniti prvu poziciju od momčadskog kolege Oscara Piastrija i doći do svoje pete pobjede u sezoni. Britanac je tako smanjio svoj zaostatak za Piastrijem u konkurenciji vozača na samo devet bodova, a McLaren je povećao prednost u konkurenciji momčadi na 299 bodova ispred Ferrarija.

Međutim, da se vratimo na doživljaje navijača koji su bili na stazi.

Hodamo prema ulazu, čuju se prvi zvukovi motora jer kreće prvi trening. Trenutak za naježiti se, mnogima tren o kojem su sanjali godinama. Gužve za ulazak nijedan dan nije bilo, brzi pregled ruksaka i skeniranje karte, sve to je išlo kao po špagi. Ulazimo na stazu i čujemo bolide kako izlaze iz zadnjeg zavoja na startno-ciljni pravac, u čijoj smo se blizini nalazili. Penjemo se na obližnje brdo s kojeg se vidi gotovo cijeli zadnji sektor staze i spomenuti posljednji zavoj. Prvi bolid bio je McLaren. Poseban i neopisiv osjećaj.

Prvi trening smo odgledali s te pozicije, a zatim smo pošli u obilazak staze. Imali smo ‘general admission‘ karte s kojima nema pristupa tribinama, ali postoji sloboda biranja pozicije koja vam se sviđa na prostoru previđenom za navijače s tom vrstom karte, a koji se proteže preko pola staze. Većinom su to brda i livade koje su nalaze uz stazu.

Osim Formule 1, tijekom vikenda u Mađarskoj vozili su se i Formula 3, Formula 2 i Porsche Superkup prvenstva. Tako da je zapravo u razmacima od svakih pola sata staza bila ispunjena jurilicama. Uz to, bilo je i puno popratnog sadržaja.

U fan zoni moglo se pronaći svašta.Puno paženje privlačile su ‘Blast zone‘ u kojima se u lice ispuše vjetar velike brzine kako bi se simulirala vožnja pri brzinama bolida F1. Iznimno posjećeni bili su i simulatori u kojima se moglo utrkivati, a pobjednik dana je osvojio karte za jednosatno razgledavanje garaža momčadi. Atraktivan je bio i štand u kojem se virtualno možete slikati s najdražim vozačima. To je samo dio atrakcije koje su bile u ponudi, a valja napomenuti kako je taj sadržaj bio besplatan. U blizini svega toga bila je i pozornica na koju su tijekom dana u pauzama između događanja na stazi dolazili razni vozači i šefovi momčadi koji su davali intervjue i dijelili poklone.

Diljem staze postojali su fan shopovi s paprenim cijenama, većinom majica i šilterica momčadi Formule 1. Raznovrsne hrane bilo je napretek, a hidranti s pitkom vodom bili su postavljeni svakih nekoliko stotina metara. Na stazu se moglo unijeti nekoliko manjih bočica s vodom i nešto grickalica ili pokoji sendvič.

Bitan savjet za sve koji na budućim utrkama planiraju kupiti ‘general admission‘ karte jest da se ponese neka dekica, ili podloga na kojoj će se sjediti, jer će u protivnom morati sjediti na zemlji. Krema za sunčanje, mali kišobran i kabanica također bitni su dijelovi ruksaka koji se nosi na stazu. Nikad se ne zna kakvi će vremenski uvjeti biti tijekom vikenda ili čak tijekom jednog dana.

Važno je napomenuti svima koji nisu bili na stazi, ne može se očekivati da ćete sve vidjeti. Jednostavno, vidjet će se dio staze i to je to. Nećete znati što se događa na ostatku staze osim ako se ne uspijete pozicionirati negdje blizu ekrana, kojih nema previše oko staze. Ali, to nije ni poanta odlaska na stazu.

Onoga koga zanima svaki detalj utrke treba gledati TV prijenos. Međutim, zvuk motora koji vrište, gledanje tih čuda inženjerstva koja se voze na samoj granici mogućega, miris guma i benzina nešto je što se ne može opisati riječima, jednostavno se mora doživjeti.

Put u Mađarsku nije bio kompliciran. Išli smo svojim automobilom. Odmah smo se popeli na autocestu prema Varaždinu i sve do granice s Mađarskom. Granične kontrole nema, samo nastavi autoputom. Ne smijete zaboraviti kupiti vinjetu, koja se ne može kupiti na benzinskim postajama u Hrvatskoj. Mora se kupiti ili preko aplikacije ili na benzinskim postajama u Mađarskoj. "Susrest" ćete kamere za kontrolu vinjeta i prije prve benzinske, ali nema potrebe za brigom jer postoji vremenski prozor od sat vremena za kupnju vinjete od trenutka kad se prođu prve kamere za kontrolu prometa.

Ostatak puta prema stazi također je bila autocesta, do odvajanja za samu stazu gdje smo prvi puta naišli na gužvu. Ništa to nije bio neočekivano, a i prošlo je relativno bezbolno jer je policija bila na ključnim mjestima i kontrolirala tijek prometa.

Treba se jedino pripremiti na lagane gužve kroz Budimpeštu u povratku jer da bi se došlo do autoputa za Hrvatsku mora se proći kroz sami grad. Što je bilo malo zbunjujuće i frustrirajuće.

Situacija s parkingom se može opisati kao zanimljiva. Oko same staze postoje tri javna parkinga koja su besplatna. Prvi dan smo otišli na jedan od tih parkinga, ali smo putem vidjeli privatne parkinge koji se naplaćuju i nije nam bilo jasno zašto bi se netko parkirao dalje od staze i pritom platio parking. Razlog nam je bio jasniji po završetku događanja u petak.

Kolona vozila duga oko kilometar, u tri trake, skreće desno u jednu traku. Regulirao je to policajac, ali i dalje je to trajalo jako dugo. Sami izlazak s parkinga je trajao preko sat vremena, a daleko je još bio izlaz sa same staze. Još kad se doda da se 50 metara niže ta kolona iz jedne trake i kolona iz suprotnog smjera, vozila koja dolaze s drugog parkinga, nalaze na jednom križanju i skreću u istu cesticu, kolone su neizbježne, a putevi su svi uski i nalaze se između zapuštenih vinograda koji se protežu kilometrima. Za izlazak s parkinga trebalo nam je oko dva sata. Odlučili smo da ćemo u subotu platiti parking...

I to je bio pun pogodak, jer smo do autoputa došli u pet minuta. U nedjelju je trebalo malo duže zbog većeg broja ljudi na stazi, ali ništa strašno. Parking je koštao 20 eura u petak, 30 u subotu, a u nedjelju 40 eura za cijeli dan. Nije to ni toliko skupo kada se uzme u obzir da smo na stazi proveli desetak sati dnevno i da smo uštedjeli nekoliko sati na putovanju.

Za odlazak na Formulu 1 trebate sve mjesecima ranije rezervirati. Isto vrijedi i za karte za utrku. To je najbolji savjet koji netko može pružiti. Imali smo smještaj 30-ak kilometara od staze u predgrađu Budimpešte. Bio je to mali B&B hotel, a više od toga ni ne treba. Dane smo provodili na stazi, vraćali se predvečer umorni te željni tuša i kreveta, a ujutro smo se već vraćali na stazu. Doručak smo imali u hotelu, a na stazi bi ručali.

Naravno, zaboravite jeftinu hranu na samoj stazi. Dvije velike kave s mlijekom smo platili 15 eura, a cheeseburger s pomfritom je oko 30 eura. Svugdje je moguće samo kartično plaćanje, što je vrlo praktično i brzo.

Toaleta ima dosta, ali svejedno su se oko njih stvarale ogromne gužve, u redu se u nedjelju čekalo oko 25 minuta. Na gužve treba biti spreman gdje god se krene u okrugu staze. Za kavu, hranu i ostale štandove redovi su bili nešto kraći. Postoji mnogo mjesta za slikanje, mini podij, zvijezda sponzora Heinekena iza koje je sjajan pogled na samu stazu itd.

Što se navijača tiče nije bilo nikakvih incidenata. Nitko ih nije ni očekivao. Sve momčadi su bile zastupljene, a po brojnosti prvo mjesto uvjerljivo pripada navijačima Ferrarija. Drugo mjesto dijele Red Bull, McLaren i Mercedes. More crvenila preplavilo je stazu u nedjelju, potaknuto i prvim startnim mjestom Leclerca, ali euforija nažalost nije dugo trajala. Ferrari ne ide ni ove sezone.

Međutim, vrijedi spomenuti kako se na stazi vidi koliko su Ferrari i Formula 1 neodvojivo povezani. Zanimljivo, Ferrari je jedina momčad koja se natjecala u svakoj sezoni od samog početka, a momčad je propustila samo jednu utrku u povijesti od 1,110 održanih utrka. Ta je bila ona prva VN Britanije na Silverstoneu 1950. godine...