Na današnji dan prije točno 30 godina Michael Schumacher debitirao je u utrkama Formule 1. Donedavno najtrofejniji i najuspješniji F1 vozač svih vremena - čije čudesne rekorde posljednjih sezona neumorno ruši Lewis Hamilton - 25. kolovoza 1991. godine na legendarnom belgijskom trkalištu Spa Francorchamps nastupio je u svojoj prvoj utrci.
Nije ona, doduše, potrajala duže od samo nekoliko stotina metara, međutim tada 22-godišnji Nijemac već je u kvalifikacijama dan ranije napravio dovoljno - plasirao se na senzacionalno sedmo mjesto s bolidom momčadi Jordan - da si širom otvori vrata F1 svijeta i ispiše prvo poglavlje jedne od najfascinantnijih karijera u povijesti sporta.
Istina, da nije bilo Bertranda Gachota, francuskog vozača Formule 1, koji je šest mjeseci ranije u bizarnom incidentu nekog londonskog taksista zašpricao suzavcem, tko zna kako bi izgledala povijest unazad 30 godina. Možda ime Michaela Schumachera nikad ne bi postalo sinonim za Formulu 1, možda Schumi nikad ne bi postao slavan, možda bi bio tek običan automehaničar u Kerpenu i s pivom u ruci poslije nedjeljnog ručka F1 utrke pratio samo na televizoru.
Ovako je Gachot odigrao malu, ali ključnu ulogu da se zakotrlja legenda o Schumiju. Jer u sljedećih 16 godina taj Nijemac, koji je trebao biti zamjena samo za jednu utrku, u potpunosti će izmijeniti oktanski svijet. Porušit će gotovo sve rekorde koje postoje, režirati briljantne utrke, ali i izazivati skandale zbog kojih će oko njega uvijek postojati podijeljenja mišljenja jer nikada nije birao sredstva da dođe do konačnog cilja - pobjede.
Keke Rosberg prvi izbor
No, krenimo redom...
Gachot je, dakle, deset dana prije utrke u Belgiji otišao na sudsku raspravu u London i očekivao da će zbog korištenja suzavca u svađi s taksistom biti kažnjen novčano te da će to platiti, riješiti stvar i onda dalje nastaviti sasvim solidnu karijeru F1 vozača.
Međutim, imao je peh što je naletio na rigoroznog suca koji se nije zadovoljio globom nego je Gachota osudio na šest mjeseci zatvora! Na kraju je odradio dva mjeseca, ali svejedno je momčad Jordana, čiji je vlasnik bio dobro znani Irac Eddie Jordan, odjednom ostala bez vozača i krenula je potraga za zamjenom.
Eddie je htio Kekea Rosberga - koji je tada već pet (5) godina bio u mirovini, ali mudri je Irac u tome gledao samo marketinšku, tj. za njega isplativu financijsku stranu - a u kombinacijama su bili i aktivni vozači Stefan Johansson i Derek Warwick. Sva trojica su, međutim, očekivali da će za utrku biti plaćeni, a to je već bio problem.
I onda je na stol došla ponuda s imenom Michaela Schumachera.
Nijemac, 22 godine, nepoznat, bez iskustva u F1, bez ijedne utrke... Za Jordana to nije zvučalo nimalo impresivno, htio je neko glamuroznije ime, no Schumacherov menadžer Willi Weber osigurao je da u paketu dođe i ček od 150.000 dolara, kao “poguranac”, i pohlepni Irac brzo je promijenio mišljenje.
Ima, doduše, i još jedan zanimljiv detalj sa začetka cijele te priče. Jordan je pitao, naime, Webera “poznaje li mali stazu? Je li ikada prije vozio na Spa?”
Odgovor je bio brzopotezan.
- Da, naravno, barem 100 puta, zna je u dušu.
Brzinsko testiranje
Istina je, međutim, bila potpuno drukčija. “Mali” nikad prije nije vozio na Spa, bio je tamo samo kao gledatelj.
- Willi nije htio lagati, on jednostavno nije mogao zamisliti da nikad prije nisam tamo vozio jer Spa je udaljen samo 50-ak kilometara od mog Kerpena - objasnio je Schumacher godinama kasnije ovu zgodu.
Namjerna ili slučajna laž, tko će ga znati, ali činjenica je da je zacementirala Michaelu mjesto u Jordanovu bolidu. Na brzinu je organizirano testiranje kako bi se Schumi “upoznao” s bolidom, a momčad je tadašnjeg drugog vozača, iskusnog Andrea de Cesarisa koji je već imao preko 150 utrka “u nogama”, zadužila da malo pomogne mladom Nijemcu. Da prođe stazu s njim u automobilu (standardna procedura tada), uputi ga gdje su točke kočenja, u najbolje putanje kretanja i slično. No, Talijan se nije stigao (ili nije htio) baviti “rookiejem” pa mu je u boksu samo u par minuta nabrzinu objasnio u kojem stupnju držati mjenjač u kojem zavoju i to je sve.
Schumacher je u svom debiju bio prepušten sam sebi, na stazi na kojoj nikad prije nije vozio. I zato je uzeo - bicikl. Iz svog je osobnog automobila, iz prtljažnika, izvukao maleni bicikl na sklapanje i tako krenuo upoznavati stazu. Napravio je dva kruga, što i nije malo jer jedan krug oko Spa dugačak je 7 kilometara (najduži krug na nekoj F1 stazi i dan danas), a k tome ima tu još i visinske razlike (usponi u zavojima Eau Rouge i Blanchimont, ravnina Kemmel...). Dakle, ni malo jednostavno za pedaliranje, ali...
- Htio je naučiti stazu na koji god je način bilo moguće - rekao je Mark Gallagher, tadašnji Jordanov čovjek zadužen za medije.
Na prvom treningu u petak bio je 11., tri mjesta i pola sekunde iza De Cesarisa, ali već na drugom upisao je osmo vrijeme, pa onda u subotnjim kvalifikacijama to i ponovio. K tome je Riccardo Patrese (Williams) degradiran zbog tehnikalija pa se Schumacher popeo na sedmu poziciju. Na prvi pogled ništa posebno, ali za bolid kojeg su te sezone De Cesaris i Gachot uglavnom plasirali između 10. i 15. mjesta, bila je to senzacija.
Tko je bio ispred njega? Redom, od prvog do šestog: Ayrton Senna, Alain Prost, Nigel Mansell, Gerhard Berger, Jean Alesi, Nelson Piquet. Ili, ako treba dodatno dočarati - četiri svjetska prvaka (Mansell je, doduše, svoj osvojio sljedeće godine, ali ne mijenja puno na stvari), plus jedan veteran s deset pobjeda (Berger) i jedan Ferrarijev adut (Alesi).
Bio je Schumi, također, i dva reda ispred momčadskog kolege De Cesarisa.
- To se isticalo, jer De Cesaris je bio iskusan vozač, a nikako neka “letva”. Michael je pobijedivši ga na trkalištu na kojem se traži upravo vozačko umijeće, napravio fenomenalan posao - opet će Gallagher.
I opet, na trkalištu na kojem nikad prije nije vozio, osim bicikla, ugurao se u društvo Senne, Prosta, Mansella, Piqueta, Bergera... Već je to bilo sasvim dovoljno da skrene pozornost na sebe.
Utrka, prva Schumacherova, dan kasnije nije dugo trajala. Makar, i tu se uspio iskazati jer na startu je prestigao i Alesija i Piqueta - koji je bio toliko iznenađen time da je kasnije priznao kako je mislio da je Schumacher prerano startao - i bio na petom mjestu. No, nekoliko stotina metara kasnije kvar kvačila označio je brzi kraj. Schumacher, neiskusan i nenaviknut na osjetljivu F1 mašineriju, a naučen na startanje u pokretu u utrkama sportskih automobila u kojima se do tada natjecao, pri stajaćem startu u Spa “spržio” je kvačilo i to je značilo instantno parkriranje pored staze.
A moglo je biti svašta jer u neobičnoj utrci, u kojoj su se u vodstvu izmjenjivali Senna, Berger, Mansell i Alesi, Andrea de Cesaris u završnici je utrke bio drugi, “ganjao” i rapidno se približavao vodećem Senni. Došao mu je, tri kruga prije cilja, na samo tri sekunde, ali onda je Cosworthov motor u bolidu Jordana otkazao poslušnost i Senna je otišao do pobjede.
I sad “što bi bilo kad bi bilo”: Schumacher je u tom istom bolidu kao De Cesaris izgledao, odnosno bio brži i da je Nijemac ostao u utrci, da nije bilo kvara, za pretpostaviti je da bi bio i u boljoj poziciji nego što je to bio Talijan. U poziciji za pobjedu...
- Da sam odradio cijelu utrku i došao do cilja, zasigurno bih tada bio i na postolju - neuvijeno je kasnije ustvrdio Schumacher, a njegove je riječi potvrdio i sportski direktor Trevor Foster.
- Bolje da ne kažem što mislim na kojoj bi stepenici postolja stajao...
Nemilosrdni Briatore
Kako god, njegova utrka tog 25. kolovoza 1991. nije trajala dugo niti je završila pobjedom, ali sve je to itekako nadoknadio u godinama koje su slijedile. Poslije tog prvog pojavljivanja među “velikim dečkima” više ništa nije bilo isto. Dapače, istog je časa postao “vruća roba”, svima je bilo jasno da je mladi Nijemac “real deal”. I Eddie Jordan je shvatio što mu je “palo u naručje”, pa nije htio samo tako ispustiti takvog vozačkog dragulja. Međutim, nije imao aduta u rukavu - dogovor je bio da je Schumi zamjena samo za jednu utrku pa ni on ni njegov menadžer Weber nisu više imali ugovornih obveza prema Jordanu. Tako je Nijemac službeno proveo svega 17 dana u svojoj prvoj momčadi jer već na prvoj sljedećoj utrci poslije Belgije, u Monzi dva tjedna kasnije, sjedio je u Benettonu.
Nemilosrdni Flavio Briatore napravio mu je mjesta ne žalivši nimalo što je pri tome dao otkaz Robertu Morenu. Schumacher je odmah počeo vraćati povjerenje jer je u Monzi osvojio peto mjesto, a pri tome nadmašio, i u utrci i u kvalifikacijama, momčadskog kolegu i trostrukog svjetskog prvaka Nelsona Piqueta.
Zvijezda je bila rođena.
Schumacherova karijera poslije toga strelovito je otišla sve do neba. Godinu dana poslije premijere u Spa, na istoj je stazi stigao i do prve pobjede u karijeri. Ali, to je bila, kasnije će se pokazati, samo kap u moru pobjeda, uspjeha, trofeja i rekorda. Kada je bio na svom vrhuncu, bio je Superman Formule 1. Neke od njegovih utrka prava su remek-djela izvrsnosti, za antologiju i priručnike vožnje.
- Nisam imao rekorde u glavi. To je uvijek bila samo posljedica, lijepa posljedica doduše. Stvar je u izazovu jer kad pobijediš u utrci, za sljedeću je upitno hoćeš li opet biti najbolji? To je ono što te vuče, moraš se svaki puta iznova dokazivati - objasnio je svojedobno Schumacher svoju glad za perfekcijom.