Ne postoji samo jedan već nekoliko odgovora na pitanje o izvorištu snage ili tolikih uspjeha hrvatske vaterpolske reprezentacije. Od sređenog Saveza bez trzavica, ali s puno rada i donošenja zajedničkih odluka, preko velikog ulaganja u infrastrukturu, rad s trenerima, pomaganja klubovima u okvirima koji su i koliko mogući. Može se sigurno govoriti i o velikom talentu na krilu prebogate povijesti i tradicije, ali opet niti ta darovitost bez divovske količine rada i to bez puno priče, ne bi dala ploda. Kada govorimo samo o seniorskoj vrsti koja je “koplje” svakog sporta, tu onda možemo govoriti o postojanju stručnog rada u okviru kojeg se treneri ili izbornici ne mijenjaju preko noći, pa zatim o suvremenim metodama rada koji prate moderne trendove svakog sporta, tako i vaterpola, a koji se ponajviše zrcali u brzini. Brzini razmišljanja, odluke, igre. Ovaj bi novinar naglasio i pobjednički mentalitet. Ni on ne nastaje preko noći, za njega su nužne pobjede, ali plod je simbioze djelovanja najboljih taktičara i sportskih psihologa. Taj pobjednički mentalitet nosi vaterpolsku reprezentaciju preko one prepreke na kojoj mnogi drugi padaju, četvrtfinalne utakmice ili presudni, odlučujući susreti za medalju.
Međutim, ima ipak još nešto. Nešto što nije navedeno, a definitivno je conditio sine gua non, bezuvjetna stavka. Tjelesna sprema! Nekoć se možda i u vrhunskom sportu mogao “provući” pojedinac, pa i ostvariti uspjeh temeljem svojeg ludog talenta iako fizički nije bio osobit. Danas je to jednostavno nezamislivo. U svakom sportu. Sportaš/sportašica bez snage, tjelesno nepripremljen past će u presudnim trenucima, bit će za sekundu sporiji u reakciji, niži u skoku, slabiji u duelu i kada vam ustreba najveća koncentracija, zbog nedostatka kisika u krvi, taj će sportaš/sportašica podbaciti.
Dogovor u siječnju
Upravo su u tom dijelu Barakude možda i najjače. Na svijetu. Tjelesno pripremljene po najvišim svjetskim standardima i to je vidljivo. Oni dakako mogu i izgubiti utakmicu, ali snagu ne. Njih će teško biti natplivati, nadjačati. To je u biti i temeljno pojašnjenje pobjede Barakuda nad Australijom 14:4 u 1. kolu SP-a u Gwangjuu. Za to je pak zaslužan jedan čovjek. Onaj kojeg su u izjavama spominjali i sami igrači. Profesor kineziologije Pero Kuterovac. Kondicijski strateg Barakuda, čovjek koji stoji iza 8 isplivanih kontri i polukontri protiv plivački inače moćne Australije.
- Za to smo se i pripremali, dobrih pola godine - u Gwangjuu će Slavonac Kuterovac, Brođanin ili ako ćemo malo preciznije, iz sela Malina nedaleko od Slavonskog Broda, ali već dugo stanovnik Zagreba.
- Dogovor je bio s Tuckom još u siječnju da moramo biti dobri, jako dobri odmah na početku Svjetskog prvenstva. Zato što znamo što to donosi. Opciju osvajanja prvog mjesta, izravno četvrtfinale, brži put do medalje. To sad ovako izgovoreno izgleda jednostavno, ali nije baš tako. Bilo je i teško. To je i za mene izazov više. Iz svega i ja izlazim pametniji, iskusniji, obogaćeniji za novi doživljaj, spoznaje.
Višestruko nagrađivan
Pero Kuterovac je višestruko nagrađivani kondicijski trener, čovjek koji je na OI u Rio de Janeiru vodio sportaše u tri različita sporta do medalje što je raritetan podatak - vaterpolisti su mu bili srebrni, baš kao veslač Damir Martin, dok je boksač Filip Hrgović osvojio broncu. Neko je vrijeme radio i s rukometnom reprezentacijom, ima nisku nekoliko profesionalnih nogometaša s kojima radi. Njegovi su bili plivač Mario Todorović, ali radio je i s Dujom Draganjom, kao i s velikim Ryanom Lochteom. Prije nekoliko su godina na simpozij u London zvali petoricu kondicijskih trenera. Najboljeg iz NBA, NHL, NFL, kondicijskog nogometaša Barcelone i... jasno, Kuterovca. Poziva ne manjka niti danas, a on... On danas ne izlazi iz stožera Barakuda i planira nastavak rada na ovom SP-u.
- Plan je držati ih još ovako u visokom ritmu do SAD-a odnosno utakmice s Amerikancima, a onda ću im srušiti formu.
Ovo nam je malo nejasno, jesmo li dobro čuli? Kakvo rušenje forme na Svjetskom prvenstvu?
- Da, da, svjesno ćemo im rušiti formu za utakmicu s Kazahstancima. Čak razmišljam, budući da tu utakmicu igramo nešto kasnije, da prije nje odemo u teretanu. Slušajte, dugačak je turnir. Možda se tako ne čini, dva tjedna, ali nije to tako baš kratko vrijeme i moram pronaći sve moguće načine za tempiranje forme.
Dobro, ali ne postoji li ipak opasnost kada velite da idete na rušenje forme, da je srušite malo previše? Možda pitanje zvuči odveć laičko, ali...
- Ne, znam ja njih u dušu. Osjećam ih. Kao i oni mene. Točno znam do kada, do kojeg trenutka idem. Ne radim to ni prvi put, niti su oni prvi sportaši, ali mi je s vaterpolistima, s reprezentacijom daleko najlakše - veli Kuterovac i objašnjava kako se stručno to zove.
- To vam je reverzibilni blok periodizacije. To bih volio prenijeti i na druge kolege. Metoda kojom se, ako je radite ispravno, pogodi sportski rezultat u sekundu kako se veli.
Pero Kuterovac ima i osebujan način komuniciranja s vaterpolistima. Netko sa strane i neupućen rekao bi izrazito grub, na granici mobinga, vrijeđanja. Rečenica poput “ajde tuljani, što je, vaše sinapse u mozgu su preskromne za apsorpciju tolikih informacija”, mnoge bi nagnale pozvati se na Deklaraciju UN-a o ljudskim pravima, ali ova ekipa to prima...
Snažna povezanost
- Ma, oni meni vjeruju. To je najvažnije. Sportaš to prvi osjeti kada se osjeća dobro, jače, bolje nakon nekog vremena rada. Sjećam se jedne zgode, budući da mi je obitelj liječnička, pitali su jednog liječnika u Popovači: “Čuj, a kako ti radiš tamo s luđacima?”. Odgovorio im je: “Bez problema, imam njihovo povjerenje”. To je sva istina. Samo, nije to tako samo s njihove strane. Ja imam puno povjerenje u njih. Oni znaju da bih ja za njih poginuo. Doslovno. Sada, kada smo letjeli iz Njemačke u Seoul, nije bilo mjesta za jednog igrača za malo bolju klasu jer je ipak to dugačak let, oni visoki. Ja sam istog trena ustupio svoje mjesto igraču, nije bitno kojem. To mi je normalno. Pa, ja bih ako treba i stajao do Seoula za njih.
Zvuči patetično, ali nije jer za neke slučajeve koji nisu nikad dospjeli u javnost znamo. Recimo, u Budimpešti prije dvije godine na SP-u Kuterovac je dvije noći spavao u ležaljci na zatvorenom hotelskom bazenu. Pustimo sad razloge zašto, ali recimo samo - poradi reprezentacije. Pero Kuterovac je najdulje ipak s vaterpolistima. U Mladosti već više od desetljeća i zato je ta momčad u fizičkom pogledu uvijek najspremnija. U reprezentaciji...?
- Bio sam 2007., ali to je trajalo kratko, da bi se vratio za EP u Eindhovenu, u siječnju 2012.
Taj turnir nije bio uspješan, ali Kuterovac je netom prije stigao u stožer. Šest mjeseci kasnije bili su olimpijski pobjednici. Kada bi uspoređivali tu reprezentaciju olimpijskih zlatnika iz Londona 2012., s ovom danas, kakva bi ocjena bila?
- Ona iz Londona je imala vjerojatno nešto malo više boljih, kvalitetnijih igrača u individualnom pogledu, ali ova... Ova ekipa danas je najbolja s kojom sam radio. To je momčad u kojoj svaki igrač, pa to ste vidjeli protiv Australije, voli radije dodati iako bi i sam mogao dati gol. To govori o njihovoj snažnoj povezanosti, jedinstvu, a to je strašno bitno.
Veliki, najveći kondicijski trener. Ostavili smo ga u njegovoj daljnjem poslu. Mora srušiti formu Barakuda! Isuse, ne vjerujemo da smo ovo čuli, napisali, ali znate što? I mi mu vjerujemo, u ovog Brođanina imamo beskrajno povjerenje.
Sandro je genijalan, stalno me nekog vraga pita i zapisuje u bilježnicu
Još je jedan zanimljiv član stručnog stožera pridodan ovog ljeta, Sandro Sukno.
Kako njega doživljavate u novoj ulozi, što je on donio?
- Uuuu puno, jako, jako puno. Svako malo me tijekom priprema nešto zapitkivao, što će se raditi u teretani, zašto se pliva ovako i onako. Stalno me nekog vraga pita, već mi je išao na živce u nekim trenucima, ali genijalan je. Sve zapisuje, ima notes. Vrlo je ozbiljno shvatio svoju ulogu i nekako si mislim da bi baš mogao biti, što mu i želim, jednog dana velik trener - kaže Pero Kuterovac.
