Juniorske su godine ostavili iza sebe, godine nakrcane velikim pothvatima. Od svjetskog i europskog zlata do svjetskog juniorskog rekorda. Osječki blizanci Patrik i Anton Lončarić (18), velike nade hrvatskog veslanja, od ove godine više nisu juniori. Iako su još srednjoškolci i tek trebaju maturirati, praktički su preko noći skočili među velike dečke. Preskočili su kategoriju mlađih seniora i odmah se ubacili u seniorski čamac, a sve s ciljem da pokušaju uloviti Olimpijske igre u Tokiju.
Pritom su se preselili iz dvojca u četverac bez kormilara, logično jer pored braće Sinković ne bi mogli do olimpijske vize. Izbornik Darko Mikšić gurnuo ih je u čamac sa Zagrepčaninom Tomislavom Šainom (23) i Puljaninom Ivanom Pitonom (25), a novo je društvo prošli vikend imalo prvu provjeru na jakoj regati u talijanskom Piedilucu. Iako je četverac još u eksperimentalnoj fazi, dojam je zasad vrlo dobar. Dečki su dvaput bili peti u vrlo jakoj konkurenciji, a zaostaci daju nadu da bi se mogli upustiti u borbu za Tokio.
- Ovo nam je bila prva prava regata, sva četvorica smo zadovoljni, jednako kao i izbornik. Odradili smo možda čak i bolje nego što smo mislili da možemo i bolje nego što je izbornik planirao, tako da možemo biti zadovoljni uspjehom - kaže Patrik Lončarić.
Prostor za napredak
Dečki su se, između ostalih, utrkivali protiv svjetskih doprvaka Talijana i europskih prvaka Rumunja.
- Drago nam je da smo bili u igri s njima. Jasno nam je da zasad nemamo puno zaveslaja zajedno i da imamo još puno prostora za napredak, tako da se nadamo da ćemo biti brži i da ćemo im se približiti. Pazite, Talijani su u odnosu na lani, kad su samo 20 stotinki zaostali za svjetskim zlatom, promijenili samo jednog čovjeka, a Rumunji su bili u kompletnoj posadi koja je prošle godine bila europski prvak i peta na svijetu, bili su tu i Švicarci i Južnoafrikanci koji u svojim posadama imaju veslače s olimpijskim medaljama... Bilo je odlično veslati protiv njih, svaka nam je utrka bila sve bolja i sada imamo još veću želju za nastavak rada.
Patrik ističe da se nova posada dobro karakterno poklopila iako dečki dolaze iz različitih sredina, a postoji između njih i razlika u godinama.
- U početku je bilo malo čudno, drugačiji je to teren, novi smo jedni drugima, ali zasad nema nikakvih nesuglasica. Svi smo složni, radimo sve kako treba, dogovaramo se oko svega, nitko nije superioran, nitko ne naređuje, nego sve prolazi u normalnom razgovoru, radu i suradnji. Svi dajemo 100 posto, svi se jednako zalažemo i stvarno kao ekipa funkcioniramo jako dobro.
Rad im malo otežava činjenica da su iz različitih gradova, a Lončarići k tome završavaju školu.
- Da, brat i ja idemo u Zagreb pred natjecanja, sad smo bili dosta često tamo, a i nakon skorašnjeg Prvenstva Hrvatske ostajemo u Zagrebu. Još ne znam hoćemo li na pripreme na more. Trudimo se maksimalno sva četvorica, mi usklađujemo obveze sa školom, Tomislav i Ivan s fakultetima, jednostavno želimo sve napraviti kako treba.
Pripremati maturu i istovremeno loviti Olimpijske igre nije baš jednostavan zadatak.
- Dosta je teško i nema nas baš previše u školi. Ali moram reći da su nam stvarno svi, i ravnatelj i profesori, izašli u susret i omogućili nam sve te silne izostanke kako bismo mogli ostvariti svoj san. Zahvalni smo im na pomoći na tom putu prema seniorskim vodama, težnji prema profesionalizmu i odlasku na OI.
Jesu li Olimpijske igre dohvatljiv cilj za posadu s dvojicom jedva punoljetnih veslača?
- Prošlogodišnji smo juniori, preskočili smo mlađe seniore, velik je to korak, ali nam nije prepreka, nego još veći motiv da se pokažemo. Time ne želim odmah reći da ćemo na Olimpijske igre, već idemo korak po korak. Naravno, nadamo se da će doći do toga, ali zasad imamo ispit za ispitom. Iza nas je Piediluco, odrađen je odlično, a sad idemo na prvi Svjetski kup u Plovdiv. Idemo se i tamo pokazati, idemo dokazati da vrijedimo.
Upute iz Turske
Braća su prije nekoliko mjeseci ozbiljno razmatrala mogućnost odlaska na neko od uglednih stranih sveučilišta.
- Bilo je stvarno puno ponuda iz SAD-a i Velike Britanije, ali ostajemo u Hrvatskoj, to je konačna odluka. Želimo odraditi veslanje na nacionalnoj razini koliko god možemo dobro, želimo se maksimalno posvetiti veslanju, i vremenski, i fizički, i psihički. U planu je da upišemo fakultet u Hrvatskoj, ali izvanredno, da nam bude jednostavnije, da imamo više vremena za treninge i da si pokušamo stvoriti dobre uvjete za nastavak rada.
Lončarići su prije nekoliko mjeseci ostali bez dugogodišnjeg trenera Krešimira Ižakovića, koji je otišao raditi u Tursku. Čuju li se danas s bivšim trenerom?
- Ne možemo reći da nam je bivši trener. On još radi s nama, šalje nam program kad smo u Osijeku. Radimo po njegovim uputama, čujemo se stalno, razgovaramo o svemu i imamo i dalje dobru suradnju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....