Mjesto radnje je Zagrebački boksački centar, a vrijeme petak, malo prije podneva. Fokus svih prisutnih usmjeren je na ring u kutu dvorane. Okupljeni auditorij s velikim zanimanjem promatra kako se u navedenom ringu boksači mijenjaju kao "na traci", dok ih jedan čovjek spremno dočekuje i neumorno odmjerava snage sa svakim od njih. Sparing partneri ga ne štede, naizmjenično uskaču među konopce i jurišaju prema njemu, ali on vješto eskivira njihove napade, sjajno se kreće i kontinuirano ispaljuje velik broj pravovremenih udaraca.
Pred nama je, naime, Agron Smakići, hrvatski teškaš koji će se 4. ožujka u Bochumu boriti za titulu europskog profesionalnog prvaka, a njegove pripreme za najvažniji meč dosadašnje karijere ušle su u završnu fazu.
Ulazak u top 10 izazivača
- Pripreme teku odlično. Danas smo zadnji put sparirali deset rundi po četiri minute, uz 45 sekundi odmora, a onda spuštamo na tri minute, uz 60 sekundi odmora. Imam dobre sparing partnere, odlično se osjećam i sve je kako treba - rekao nam je ljevoruki Zagrepčanin po završetku treninga, pa se osvrnuo na svog suparnika, neporaženog njemačkog boksača kurdskog podrijetla, Agita Kabayela (22-0):
- Dobro se kreće, stalno je na prstima i u duplom "dekungu". Niži je od mene i morat će mi stalno prilaziti ako želi nešto napraviti, a ja ću to pokušavati izbjeći, držati distancu i boksati slično kao Kličko. Živio sam u Hamburgu i stalno su me uspoređivali s Kličkom zbog izgleda, govorili su mi da "vučem" na njega, a sada ću probati i odraditi meč u njegovom stilu. Velika je razlika u dužini i visini između mene i Kabayela, ima kraće ruke, a kad se malo spusti i skvrči, još se i dodatno smanji.
Naš 198 centimetara visoki sugovornik, koji je u posljednjih godinu dana bio dijelom pripremnih kampova dvojice elitnih teškaša, Dilliana Whytea i Anthonyja Joshue, u Njemačkoj će se boriti za naslov europskog prvaka. Navedenu titulu koju su prethodno, od hrvatskih boksača, uspjeli osvojiti samo Mate Parlov (1976.), Željko Mavrović (1995.) i Stipe Drviš (2003., 2006.).
- Europska titula je povezana s WBC svjetskom titulom, s njom bi ušao u top 10 izazivača po WBC-u. Kad je osvojim, možda ću je moći braniti i u Hrvatskoj, a poslije te obrane dolazim u još bolju poziciju na WBC-ovoj rang listi. Nakon dvije-tri obrane, mogao bih se prebaciti na izazivača za naslov svjetskog prvaka - objašnjava nam Smakići.
Tijekom profesionalne karijere ukupno je 20 puta ulazio u ring, pri čemu je pobijedio 19 puta i isporučio 17 nokauta. U nastavku razgovora predstavio nam je članove svog najužeg tima, odnosno jezgru ljudi koji mu pomažu i bezrezervno ga podržavaju na pohodu prema boksačkom vrhu.
Rasprodana dvorana
- Menadžer Zlatko Maletić mi je sve ovo omogućio, puno mi pomaže i stoji uz mene u dobru i zlu. Trener Ivan Filipović je sa mnom sve ove godine, a kondicijski trener Pero Kuterovac mi, zajedno sa svojim pomoćnim trenerima, puno pomaže oko tjelesne pripreme. Tu je boksački klub Lokomotiva u kojem sam počeo trenirati i legendarni trener Ivan Sertić od kojeg sam puno toga naučio. Pomažu mi sparing partneri i, naravno, moja obitelj - istaknuo je Smakići, a upravo u tim trenucima, u boksačku dvoranu na Zagrebačkom Velesajmu ušetao je njegov menadžer.
- Naša suradnja je počela prije meča s Lenroyjem Thomasom u Dubaiju, koji je u tim trenucima bio 38. teškaš na BoxRecovoj ljestvici. Tada sam se uključio i podržavao svu Agijevu logistiku kako bi se taj meč realizirao, a kojeg je on na kraju pobijedio prekidom u trećoj rundi, što je jako odjeknulo u boksačkom svijetu. Potom smo imali meč u Njemačkoj protiv Almeide, kojeg je također završio prekidom u prvoj rundi. Nakon toga smo nastavili suradnju i otvarali put prema ovoj tituli europskog prvaka, s tim da smo u međuvremenu mi izazivali, ali su svi koje smo tražili da boksaju s nama odbijali ponude nakon nekog vremena. Između ostalih, trebali smo boksati i protiv Jarrella Millera (25-0-1), vrhunskog teškaša s kojim smo sve dogovorili, ali je na koncu odustao jer je osjetio opasnost od Agija. To se sve, međutim, negdje registriralo i EBU nas je postavio kao izazivača za upražnjenju titulu - objašnjava nam Maletić, pa iznosi svoje prognoze za Smakićijev meč s Kabayelom:
- Možda ću zvučati bahato, ali Agi je jači boksač od njega, viši je, duži, brži na nogama i jače udara. Kad usporedimo kvalitete jednoga i drugoga, smatram da je sve neosporno na strani Agija. Naravno, u boksu uvijek može doći do nekih iznenađenja, a bit će i veliki pritisak u Njemačkoj, rasprodana dvorana, ali smatram da bi Agi taj meč trebao dobiti. To bi nam otvorilo put da uđemo između 10. i 15. mjesta na svijetu u barem 2-3 najjače federacije poput WBC-a i IBF-a. Bio bi to veliki uspjeh za Agrona, ali i za hrvatski boks općenito.
Od NK do BK Lokomotive
U nastavku razgovora Smakići nam je ispričao kada se, i kako, zaljubio u "plemenitu vještinu".
- Tata mi je bio sportaš, trenirao je karate, kikboks i boks. Doma smo uvijek imali rukavice i tata bi nam pokazao kako se drži gard, a onda bismo se braća i ja znali malo potući - prisjeća se naš sugovornik uz osmijeh, pa nastavlja:
- Od malih nogu to imam u sebi, ali tata me uvijek više gurao u nogomet. Igrao sam stopera u Lokomotivi do 14. godine i stvarno mi je dobro išlo, bio sam čak i kapetan, ali vukli su me borilački sportovi, tako da sam s 15 godina počeo boksati i nepovratno se zaljubio u taj sport.
Pitali smo ga prati li još uvijek nogomet i koji mu je omiljeni klub.
- Još uvijek pratim. Bratić Art Smakaj igra u Lokomotivi pa ga ponekad znam pogledati, a gledao sam i Dinamove utakmice u Ligi prvaka - odgovorio nam je Agron, pa dodao:
- Volim Arsenal, to mi je kao klincu bio najdraži klub, još od Thierryja Henryja i ostatka generacije iz sezone 2003./2004. Jako mi je drago da se Arsenal opet vratio i da je moćan.
Nakon nogometnih pitanja, ponovno smo se vratili na boks, odnosno na nastavak Smakićijevog puta prema profesionalnom sportu. Njegova priča komotno bi mogla poslužiti kao predložak za vrhunski sportsko-biografski film. Na putu punom uspona i padova austrijska je prijestolnica imala posebnu ulogu.
- U Beč sam prvi put otišao 2008. na sparinge, vodio me Bono Bošnjak iz BK Sesvete, a dvije godine nakon toga sam dobio poziv da se preselim. Zvao me čovjek koji me gledao na sparinzima i ponudio da radim u njegovom noćnom klubu kao redar. Prihvatio sam tu ponudu, radio na vratima noćnog kluba, trenirao u boksačkom klubu koji se nalazio kat iznad i živio u malom stanu koji se nalazio još jedan kat gore - govori nam hrvatski teškaš.
Život u Beču i prijateljstvo s Rakićem
Redarenje je jedan od onih poslova uz koje vežemo poslovicu "kruh sa sedam kora", pa smo, vođeni tom mišlju, pitali našeg sugovornika je li u razdoblju dok je radio na vratima imao neugodnih iskustava i je li kada bio prisiljen koristiti svoju boksačke vještine na radnom mjestu.
- Klub je bio na dobrom glasu i ljudi su respektirali vlasnika, tako da nije bilo puno problema, a kad bi se problem i dogodio, ekspresno smo to rješavali jer sam imao dobru ekipu, svi smo bili borci i držali smo se zajedno. Znalo je biti nezgodno, ali vani gotovo nikad nisam koristio šake, nego sam udarao otvorenim dlanom, a koristio sam i jiu-jitsu i hrvanje kojima sam se također bavio u to vrijeme.
Smakići je u Beču, u Gymu 23, trenirao i s Aleksandrom Rakićem, najuspješnijim regionalnim MMA borcem koji trenutno u UFC-u zauzima poziciju četvrtog izazivača u poluteškoj kategoriji i moglo bi se reći da je samo pitanje trenutka kad će dobiti priliku za napad na pojas prvaka.
- On mi je veliki prijatelj i puno mi je pomogao. Kad je potpisao ugovor za UFC motivirao me da odem u Njemačku i potpišem ugovor u Hamburgu - otkrio nam je Smakići.
Nakon nekoliko odrađenih mečeva u Austriji, razišao se s vlasnikom noćnog kluba i nastavio dalje sam. Pronalazio si je protivnike i organizirao mečeve, te sam sebi bio i menadžer i trener.
- U tom razdoblju mi je puno pomogao Samir Kurtagić. To je čovjek čija priča podsjeća na onu iz filma "Rocky". Čuvao je važne osobe i noću radio kao tjelohranitelj, a danju trenirao i boksao. Puno mi je pomogao u sparinzima, ali i životu općenito, mnogo toga smo zajedno prošli - objašnjava nam Agron, pa se prisjeća stepenice na svom boksačkom putu koja je uslijedila nakon Beča:
- 2017. sam potpisao ugovor s EC Boxingom i preselio se u Hamburg. Tad sam već u Beču imao posao s građevinom i bio stabilna osoba, ali je meni uvijek bio cilj baviti se boksom i smatrao sam da je Hamburg velika prilika za razvoj karijere.
Tome, nažalost, nije bilo tako. Iako je Smakići, nakon preseljenja u Njemačku, nizao pobjede i podebljavao svoj profesionalni skor, doživio je brojna neugodna iskustva s menadžerima i promotorima, odnosno, bolje rečeno, s gramzivim i sumnjivim tipovima koji su zbog osobnog interesa žrtvovali njegov profesionalni razvoj i životne potrebe, kršeći pritom ono na što su se ugovorom obvezali.
Težak boksački put
- U EC Boxingu nisu imali strpljenja za građenje moje karijere, a netko tko se razumije u boks zna da su teškaši u naponu snage u svojim tridesetima. Četiri-pet mečeva sam za njih odboksao besplatno, nisam ni tražio novac jer sam imao stan i nekakvu plaću, pa mi nije bilo toliko hitno i bio sam strpljiv. Onda su mi ponudili da se borim s Carlosom Takamom na deset rundi i zaradim "nešto" novca, a ja sam u međuvremenu saznao da je ponuda za meč iznosila 90.000 funti. Shvatio sam da gledaju samo svoju korist, odnosno da žele sebi uzeti taj novac i mene malo "počastiti", nakon čega sam se razišao s njima.
Potom je uslijedila nova faza Smakićijeve karijere, odnosno potpisivanje ugovora s Universumom, nekoć slavnom promotorskom kućom na čelo koje je 2019. godine došao stanoviti Ismail Özen-Otto. Hrvatski teškaš potpisao je s Universumom na nagovor čovjeka s kojim je surađivao i u vrijeme dok je boksao pod okriljem EC Boxinga, ali to se, nažalost, također nije pokazalo kao dobar potez. Smakićijeva agonija se nastavila, a kao rezultat te agonije došao je prvi (i jedini) poraz u profesionalnoj karijeri.
- Potpisao sam ugovor koji nisam pročitao. Ugovor je bio čak i dobar, prema njemu su se oni obezali isplaćivati mi mjesečnu plaću, bonuse za borbe i velike cifre za titule. Odradio sam meč s Maksimom Pedyurom i za to nisam dobio ništa novca, ali nisam ga ni tražio. Sljedeći meč je trebao biti za IBO titulu, a trener i ja smo mogli odabrati jednog od tri ponuđena protivnika. Žan Kosobutskij je tada bio lošije rangiran od mene po IBO-u i nisam imao praktički ništa od meča s njim. Osim toga, bio je ljevak i nije mi stilski odgovarao, a i vraćao sam se nakon jednogodišnje pauze. Mi smo predložili 30 protivnika koji su mi u tom trenutku više odgovarali, ali je Ismail zapeo da boksam s Kosobutskim i na kraju sam prihvatio taj meč - prepričava nam Smakići najmučniju epizodu svoje karijere, pa nastavlja:
- Odmah u početku priprema je bilo problema koji su se svakog dana samo gomilali. Nije mi omogućio sparing partnere, došao je samo Marko Milun, koji je "tempaš" i potpuno suprotan profil boksača od protivnika za kojeg sam se spremao. Nadalje, moj trener nije bio plaćen za svoj rad, živio je kod mene, kao i Milun. Problemi su se nastavili nakupljati, a onda mi je, tjedan dana prije borbe, rečeno da za meč neću dobiti ništa novca. S trenerom sam se dogovorio da ću ipak odraditi meč, osjećao sam se kondicijski dobro, ali u glavi nisam bio dobar - a to sam shvatio tek kad sam ušao u ring.
Smakići je te večeri, u studenom 2019. godine, na megdan opasnom Kazahstancu izašao opterećen svim ranije navedenim problemima, psihički nespreman i nedovoljno fokusiran, a što je dovelo do poraza nokautom u prvoj rundi.
- Tada sam uvidio koliko su svi ti ljudi odvratni. Nitko mi nije prišao i pitao me kako sam. Nakon toga sam morao izaći iz stana u Hamburgu jer sam imao minus u banci. Baš sam bio gotov… Otišao sam za Beč, a oni su još od mene tražili 300.000 eura za raskid ugovora. Znači, nisu mi platili, i još su tražili tolike novce od mene… Uzeo sam odvjetnika koji je to rješavao za mene, a oni su na kraju otišli u stečaj. Nikakav novac nisam dobio, ali barem sam se oslobodio tog ugovora i razišao s njima.
Nokaut u Dubaiju
Svim problemima s kojima se Agron krajem 2019. vratio u Beč, ubrzo se pridružila i pandemija koronavirusa. Sport se praktično ugasio, a nastupile su mjere, zatvaranja, izolacija… Nije, međutim, klonuo duhom. Nastavio je trenirati i održavati formu, te se s vremenom potpuno oporavio od svega što je doživio u Njemačkoj.
- S obzirom da je građevina još jedina radila za vrijeme korone, nastavio sam raditi posao koji sam imao s bagerima. To me spasilo, ponovno sam financijski stao na noge. Nakon što su popustile mjere, otišao sam odraditi meč u Sarajevo. Mnogi su mi se tada podsmijavali i podrugljivo govorili "evo Agi boksa po Bosni", ali to su ljudi koji ne razumiju boks. Ponovno sam se vratio pobjedama, nakon toga sam boksao i u Beču, a taj meč je prenosila ORF televizija. Dobro sam se rangirao i opet probudio interes za sebe, a kao plod toga je došla i ponuda da idem boksati u Dubai s Thomasom. Pretpostavljam da su njegovi ljudi pogledali meč koji sam izgubio i računali da u ove dvije pobjede nakon toga nisam imao jake protivnika, pa kao "ajde, budemo njega uzeli". Na kraju sam odletio u Dubai, nokautirao Thomasa i evo me ponovno u igri - govori nam uz široki osmijeh 32-godišnji Zagrepčanin, pa odlučno dodaje:
- Pad te ojača ili potpuno uništi. Mene je sve što sam doživio samo dodatno motiviralo, iz svega sam izašao još jači.
Unatoč svim preprekama i nedaćama, dakle, ovaj skromni i elokventni mladić se svojim radom, trudom, talentom i snagom volje, na koncu, ipak izborio dođe na korak do same boksačke elite. Eventualna pobjeda nad Kabayelom, Smakićija će lansirati u sami gornji dom "heavyweighta" i njegovoj životnoj priči udahnuti novu filmsku dimenziju. Ako osvoji pojas europskog profesionalnog prvaka, 32-godišnjak će, uz Filipa Hrgovića, postati drugi Hrvat među TOP20 svjetskih teškaša. Imajući to u vidu, pitanje o tome u kakvim je odnosima s El Animalom nametalo se samo od sebe.
"Nitko me nije mogao vidjeti"
- Nismo ni u dobrim, ni u lošim odnosima. Nismo se nikad družili, ali smo se pozdravljali i razgovarali. Poštujem ga, ali mi se ne sviđaju ljudi oko njega i draže mi je da svatko od nas ide svojim putem. Nekoliko puta sam dobio ponudu od njegovog menadžera, nikad od njega osobno, da mu pomognem oko sparinga i priprema, gdje sam mu odgovorio da oni mogu doći u Beč jer se i ja pripremam za borbu, što im nije odgovaralo. Taj menadžer me zvao da dođem u Zagreb, i govorio da će mi platiti hotel, a moja reakcija je bila: "prijatelju, ja sam rođen u Zagrebu i mogu spavati na sto mjesta" - otkrio nam je Smakići, pa ispričao jednu anegdotu iz 2021. godine:
- Mom bivšem treneru je poslao poruku u kojoj ga pita bih li ja htio boksati protiv Hrgovića. Nudili su 40.000 eura, ali da boksamo u roku dva tjedna. Trener mi je to proslijedio, a onda sam ja izravno pisao tom menadžeru i rekao mu da ne razumijem što bi oni htjeli, da spariramo ili boksamo? Rekao sam mu i da je ponuda smiješna, da je to malo novca za tako kratak period i da odj**e.
Smakići je naglasio kako s Hrgovićem direktno nikad nije imao problema, ali da ne zna na čemu je s njim.
- Kad se spremao za meč sa Zhileijem Zhangom rekao sam mu da ne mogu sparirati s njim jer ne znam hoće li me jednog dana izazvati na meč. Bolje onda da ne otkrivamo svoju taktiku jedan drugome, a ako zaista dođe do meča - tu sam.
U završnom dijelu razgovora Agron se prisjetio i situacije iz rujna 2018. godine, kad je boksao na "eventu" u zagrebačkoj areni, onom kojeg je predvodio meč između Hrgovića i Amira Mansoura.
- Trebao sam biti njegov predmeč, a na kraju sam boksao prvi, prije početka samog "eventa". Nitko me nije mogao vidjeti… Ni roditelji, ni prijatelji, ni svi ljudi koji su namjeravali doći da me podrže. Ne mogu reći da su to namjestili Hrgović ili njegov menadžer, ali neke stvari su mi jako čudne oko njih - zaključio je Smakići.
POGLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:
Što je Ivan Leko želio poručiti s izjavom kako nije u Hajduk došao kako bi trenirao juniore? U kakvom stanju splitski klub dočekuje najveći hrvatski derbi protiv Dinama? Je li se u redovima Modrih jedan igrač napokon stabilizirao? Kako je Istra 1961 došla do četvrtog mjesta u prvenstvu i je li to dokaz kako je projekt s Alavesom uspio? Odgovore na ta i druga pitanja saznajte u novom izdanju podcasta ‘VAR soba‘ s Ilijom Lončarevićem i Robertom Šolom: