Petak. Najvećem dijelu puka najdraži, najljepši dan u tjednu. Ipak je petak "predvorje" vikenda. U konačnici, i u sportu je petak najčešće dan koji prethodi velikim dvobojima, derbijima, polufinalima, finalima... Minuli je petak ostao na toj razini "ponajboljih dana" u hrvatskom sportu.
Bio je petak navečer (21. ovog mjeseca) kada je potvrđeno ono što smo godinu dana već očekivali, nadali se, pa bili i gotovo sigurni da će se dogoditi. Hrvatska je osvojila još jednu olimpijsku medalju! Dobro, da se ne muljamo k tomu, Hrvatska je osvojila, a Srbija jednu izgubila. Pa gdje će te boljeg petka!
Međunarodna sportska arbitraža (CAS) izvijestila je, donijela pravorijek, gruzijskom hrvaču pod srpskom zastavom Zurabu Datunašviliju odbijena je žalba na prijašnju suspenziju poradi dopinga. Isti je taj, sad već bivši hrvač, na OI u Tokiju 2021. osvojio broncu u kategoriji do 87 kg nakon što je pobijedio našeg Ivana Hukleka. Međutim, utvrđeno je i potvrđeno jasno da je Datunašvili najobičnija varalica! Bio je dopingiran, dakle nije pobijedio hrvatskog reprezentativca, a to nadalje znači - Ivan Huklek je osvojio broncu na Igrama u glavnom japanskom gradu! Prvo hrvatsko olimpijsko odličje u hrvanju od stjecanja samostalnosti. Ukupno pak četvrta hrvatska hrvačka olimpijska medalja nakon srebra Josipa Čorka i bronce Milana Nenadića na Igrama u Münchenu 1972. i dakako zlata Vlade Lisjaka u Los Angelesu 1984.
- Doznao sam u petak, bio sam baš na nekom domjenku, ali u biti nitko me nije izvijestio. Još nismo u Hrvatski hrvački savez dobili službenu obavijest ili službeni poredak - dan kasnije će Ivan Huklek.
Nakon subotnjeg treninga dakako, niste valjda ni mislili da je Ivan nekako drukčije provodio subotnje prijepodne.
- Zapravo, sad sam shvatio da je UWW (Međunarodni hrvački savez) isto već objavio, ali službeno mi još ništa nismo dobili. Zato, dok ja službeno ne dobijem poredak iz Tokija, da sam ja treći...
Je, dobro, to nam je shvatljivo, ali... Vjerujte, treći ste! Brončani!
- Ma je, znam. Sad, što se medalje tiče, to je mislim malo drukčiji, duži proces. To je pod ovlasti Međunarodnog olimpijskog odbora.
Uručenje olimpijske kolajne se u ovakvim slučajevima upriličuje, na nekoliko načina, ovisno o dogovoru. Može biti u sjedištu MOO-a u Lausannei, moguće je jasno i u Zagrebu, u sjedištu HOO-a ili možda na nekom prvom, većem međunarodnom natjecanju.
- Očekivao sam da će ovako završiti, velike su šanse bile da će ta žalba Datunašvilija biti odbačena. Opet, sa sigurnošću nisam mogao računati na to i zato sam se malo, idemo to tako reći, "udaljio" od toga. Nisam razmišljao o tomu i eto... sretno sam dočekao trenutak. A sad osjećaj... Na žalost, ne znam kako je to kad baš tamo, na Igrama, poslije borbe osvojiš olimpijsku medalju. Mogu samo zamisliti i zasigurno da bi tamo emocije bile puno izraženije, veće. Ovo tu, nakon godinu dana mi smo imali pretpostavku da bi se to moglo riješiti pozitivno. Emocije nisu iste, to je tako jasno. Jedno je biti na postolju tamo, ogrnut zastavom, ali opet sretan sam jako. Ne žalim za tim trenutkom koji je izostao prije četiri godine. Ne žalim zato jer je pravda na kraju pobijedila, pravda je zadovoljena.
Ovo je prva olimpijska hrvačka medalja za Republiku Hrvatsku, iako valja dometnuti kako Hrvatska i nije imala puno hrvača na Igrama. Stipe Damjanović (Barcelona 1992. i Atlanta 1996.), Neven Žugaj (London 2012.), Nenad Žugaj (London 2012.), Bože Starčević (Rio de Janeiro 2016. i Tokio 2021.), te Ivan Huklek (Tokio 2021.).
- Ova medalja je dodatni poticaj svima nama u hrvatskom hrvanju, nadam se da će nas biti još na Igrama u budućnosti. Uostalom, ja sam još uvijek aktivan, imam ciljeve koje još želim dohvatiti, ostvariti.
Hrvačka bronca Ivana Hukleka ukupno je jubilarna 60. olimpijska medalja za Hrvatsku od samostalnosti, računajući zimske i ljetne Igre. No, ova Hukleka ima i neku osobitu dodatnu, emocionalnu težinu. Sjetit će se mnogi da je Ivan doživio obiteljsku tragediju, smrt mlađe sestre Matre, malo prije početka predolimpijskih kvalifikacija. U prvi tren nije ni poželio ići na kvalifikacije za Tokio, da bi ga na to roditelji, obitelj nagovorili. Tada je govorio, po izborenim Igrama, kako taj plasman posvećuje maloj Marti. Sad, medalja...
- Svi oko mene znaju kako sam ja to proživljavao, što se dogodilo. Bez ljutnje, ali ne bih sada, ne još izjavljivao ništa po pitanju komu posvećujem medalju. Neki su me već pitali za to, ali sam rekao da još uvijek neću o tomu pričati, naglašavati to. Možda kad sve postane službeno, kad dobijem medalju, službeni poredak... Mogu samo zahvaliti svima koji su bili uz mene to vrijeme. Svi su bili uz mene, od obitelji, prijatelja. Ova je medalja kruna dosadašnje jedne velike žrtve, kako moje, tako i supruge, dvoje djece. Mene, a i ne samo mene, već cijele reprezentacije nije bilo doma 190 dana. Znate što je to? To je velika žrtva i drago mi je da je supruga moj velik oslonac i podrška. Kad ja odem, sve je na njezinim leđima, djeca, dom. Je, sad je lijepo kad se može reći da se ta žrtva isplatila.
Mijenja li se s ovom kolajnom nešto i u vašem trenutačnom hrvačkom statusu, po pitanju rejtinga konkretno?
- Ne, nimalo. Ovo je medalja ipak iz 2021., a nama od 2025. ide novi ranking ljestvica koja nema veze s onim što je bilo ranije. Skupljamo bodove od ove godine. Možda će se mijenjati malo sustav kvalifikacija za OI 2028. gdje bi se skupljali bodovi, ali to tek od 2027. vjerojatno.
Što ste prvo napravili kad ste doznali da imate olimpijsku broncu?
- Nazvao sam ženu i roditelje. Bilo je kasno navečer, bio sam na domjenku jednom, a jutros (subota ujutro, op.a.) trening.
Nismo ni sumnjali. Tako se osvajaju medalje.
- Ja vjerujem u rad. Uvijek sm vjerovao i mislim da je rad taj koji te čine boljim. Možda više i od talenta. Jasno, da mora biti i talenta, ali rad, motivacija, disciplina i kontinuitet su ono što je potrebno za vrhunski rezultat.
Tako zbori novi hrvatski olimpijski medaljaš, Hulk iz Sesveta kako smo ga jednom nazvali. Vrhunski sportaš koji je prije desetak dana navršio 29. Hrvačka je sezona završena, sad je doba bazičnih priprema, tehničko-taktičko hrvanje. Sljedeće je godine ljeto europskog i svjetskog prvenstva, ali prvi nastup, prva prilika kada ćemo Hukleka moći vidjeti na strunjači opet, na natjecanju je baš u - Zagrebu. Veljača i Zagreb Open! U biti, ako nas pitate, sad nam je baš i "pala ideja". Možda je to prilika, idealna čak, za svečanost uručenja olimpijske bronce našem brončanom Hulku. Olimpijska kolajna oko vrata Ivana Hukleka.
Jest, nije doživio tu čar uručenja nagrada u Tokiju, iako je to i tada bilo dota skromno (bez gledatelja, odstojanje, pod maskama, doba pandemije). Ono što ostaje, sada i za vječnost su - olimpijska medalja i trajan spomen, zapisano u olimpijske almanahe za sve vijeke vjekova - Tokio 2021. hrvanje, kategorija do 87 kg, 3. mjesto - Ivan Huklek!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....