Jedna od najvećih hrvatskih junakinja, posebna priča. To je Barbara Matić. Dvostruka svjetska prvakinja (2021. i 2022), onda ove godine... Spektakl. Nastupala je u 2024. na šest velikih natjecanja i ne da je na svakom osvojila kolajnu, nego je niska zapravo kolosalna - pet zlata i jedna bronca. Prva je bila početkom godine, na Grand Prixu u Portugalu. Broncu je osvojila na Grand Slamu u Parizu, u Bercyju odnosno sada Acoor Areni pred 15.000 gledatelja. Zatim su slijedila četiri uzastopna zlata - Grand Slam u Bakuu, Grand Slam u Tbilisiju, onda zlato na Europskom prvenstvu u zagrebačkoj Areni. Njezin prvi naslov prvakinje Europe. Nakon četiri bronce s EP, konačno i zlato. I to doma. Grand finale je ostavila za najveću scenu. Pariz, Olimpijske igre. Na vrhu Eiffela. Bio je to posljednjeg dana srpnja.
Sjećamo se, tada je rekla:
- E, sad idem guštat’, odmarati, kupati se, uživati. Treba mi odmor.
Malo pasivnog odmora
Ne da joj je trebao, nego ga je “debelo” zavrijedila. Stoga smo je i mi ostavili “na miru”, iako bi se s vremena na vrijeme ponegdje i susreli. Pozdrav uvijek, ali ova je žena zavrijedila i malo mira, odmora za sebe. Tri i pol mjeseca kasnije, e sad je već ponešto ipak vremena iza nas i susreli smo se u Bruxellesu. Opet negdje po “bijelom svijetu”, ali sad već s određenim vremenskim odmakom, usuđujemo se oduzeti joj koju minutu slobodnog vremena. U konačnici, ionako je ne odvlačimo s treninga. Nije na treningu... Zapravo, to i jest pitanje broj 1. Što je, gdje je sada i što planira Barbara Matić? Znamo da se odmorila, odradila, ali i odrađuje još podosta nekih sponzorskih obveza, ali i dio protokolarnih, svečarskih. U biti, “gušta”, kao što je i rekla.
No, ono što nas najviše zanima... Barbara Matić ostaje i dalje aktivna u judu ili ne?
- Nakon Pariza sam bila jedno tri tjedna onako, na pasivnom odmoru. Ali nakon ta tri tjedna sam ja već zvala trenera. Jer moram trenirati. Mislim, održavam se, ali nije to ni blizu onim količinama kakve su inače, kakve su bile. Evo sad, kad sam prije Bruxellesa odlazila u Zagreb, ponijela sam ja kimono sa sobom. Da mogu otići malo na trening, to. Sad je doduše ionako takva jedna situacija u judu da nema ničega, nema turnira. Trener će sad tek malo na odmor, juniori će na tri tjedna u Japan, tako da ću se ja vjerojatno tek negdje nakon Nove godine vratiti ozbiljnom treningu. Jedino nam je problem što nam je sljedeće godine EP i SP u prvoj polovici godine. U travnju je u Podgorici EP, u lipnju u Budimpešti SP. Tako da ćemo to sve preskočiti. Radit ću kampove pa na koji turnir...
To je definitivna odluka, nećete nastupati na EP i SP?
- Da, jer tek kad budem potpuno spremna, tamo negdje iza ljeta bih mogla na neki turnir. Nismo to još definirali. Sve to tek iza Nove godine. Rekla sam i treneru baš da bih voljela doživjeti malo i ovo doba koje nam dolazi, i advent i malo na skijanje. Ono, sve ono što prijašnjih godina nisam, odnosno za što sam morala povlačiti kočnicu malo.
‘Pisanje povijesti’
Sve razumljivo i ako ćemo baš iskreno, zašto ne.
- Nitko me ne stišće, ne žurim se. U biti, želim da baš zaželim doći na trening. Recimo, prije Pariza kad sam pomislila bila i govorila sam uostalom: “Osvojim li zlato - kraj”. E, nakon Pariza, nije mi baš bilo svejedno. Sada, kad je to već malo prošlo, tražim se još nekako. Drukčije mi je bilo mišljenje tada i sada. Gledajte, jedan cijeli ciklus... Četiri je godine puno, nije da ja sad imam 26 pa ću sad još jedan ciklus odraditi.
Dobro, početkom prosinca će 29... Vjerujte, to su jako “niske” godine, ali shvaćamo i što govorite.
- Je, ma mene motivira malo i Los Angeles. Nitko u kategoriji do 70 nije obranio olimpijsko zlato. Bilo je slučajeva takvih u nižim kategorijama, ali žene do 70 stvarno nitko nikada. Imam motiva nekih, u stilu nekog “pisanja povijesti”, to stoji. Samo moram vidjeti kad to krene, kako će moje tijelo odreagirati. Dobro se ja osjećam i posebno za nekog tko je bio na vrhunskoj razini. Bez obzira što je i bilo ozljeda, nikada nisam otišla na neku operaciju, nikad “pod nožem”. Jednostavno... Pustit ću još da vrime odradi svoje.
Nakon onakve, odnosno ovakve godine...
- E, e, pa to je. Psihički to malo ipak iscrpi. Treba odmoriti. Mislim, moje je tijelo vjerojatno i sad fizički spremno, ali želim osjetiti taj poriv dolaska na trening. Ne da mi je muka, da nešto odrađujem zato jer moram. Uzalud ako bilo što drugo postoji, ali ako nemate tu unutra, u srcu želju... Vrijeme će dati odgovor. Ima i pluseva i minusa, stvari koje želim i obratno.
Barbara Matić je dakle olimpijska pobjednica, dvostruka svjetska i aktualna europska prvakinja, no može je se oslovljavati i kao... Dopredsjednica. Barbara je naime odnedavno dopredsjednica HOO, te ako se ne varamo najmlađa uopće osoba na toj dužnosti. Koliko vas ta uloga na neke stvari usmjerava, obvezuje?
- Kad su me predložili, prvo sam pitala: “Koliko će to utjecati na moj sportski život?” Rekli su mi da neće jer ni na svaku sjednicu Vijeća HOO ne dođu uvijek svi članovi. Naravno da je bolje da prisustvujem na što više sjednica, to i hoću. Uključiti se što više, to mi je cilj. Kad sam već tu, onda bih stvarno i željela biti dopredsjednica HOO, ali i kao predsjednica Komisije sportaša HOO, da se stvarno naš glas, glas sportaša čuje. Htjela bih svakako ostati i dalje u sportu jednog dana kad završim natjecateljsku karijeru. Zalagat ću se recimo da mi u Hrvatskom judo savezu osnujemo komisiju sportaša također. To sad nemamo. Spremna sam i to voditi. Zato jer moraju prvo takva tijela postojati, bilo bi dobro, pri nacionalnom savezu. Oni prvo rješavaju, zatim se mogu javiti Komisiji sportaša HOO jer nije baš Komisija sportaša HOO “call centar”, da me se ne shvati krivo. Drago mi je ako mogu pomoći na bilo koji način. Ako ne pomoći, onda barem da se neka pitanja otvore pa da se nastavi nakon mene.
Ulaže se puno više
Jako puno vremena, puno godina ste od malih nogu da tako velimo u programu HOO. Osobno ste da tako velimo vidjeli, osjetili dobre, ali sigurno i neke loše stvari, manjkavosti koje bi možda promijenila. Koje su?
- Sigurno da ih ima, ali baš smo pričali Martin (Sinković, op. a) i ja, HOO danas i prije 10 godina nisu iste priče. Ulaže se puno, puno više. Ja znam da se mnoge stvari ne mogu riješiti baš preko noći, posebno ako su vezane uz zakon i slično, ali neke sitnice ako možemo popraviti, pomoći. Neke ideje. Pa, barem da ostane slovo na papiru, da se čuje sportaše.
Vratimo se malo judu. Dakle, sljedeće godine u Podgorici i Budimpešti - na EP odnosno SP - Hrvatska je bez Barbare. Kakav nam je ostatak reprezentacije? Kakvi smo?
- Zlatko Kumrić nam se nažalost ozlijedio, bio je već na operaciji. Karla Prodan isto čeka operaciju. Njih dvoje, najstarijih uz mene, nažalost su na rehabilitaciji, ali imamo mlade snage. One kreću sad punom parom. Možemo mi očekivati velike rezultate i sljedeće godine.
Kakav judo očekujete u budućnosti, vrlo skoroj? Naime, i vaš sport će nešto mijenjati pravila, čak i bitno.
- Hoće, govori se o dopuštanju hvatanja za nogu recimo. Ne znam kakav će judo biti, to je isto možda jedna od stvari koje će utjecati na moj nastavak karijere ili ne. Ja nisam nikada bila netko tko hvata za noge i nisu mi pasali takvi neki... Sad ne znam što će točno vratiti. Hoće li to biti kao onaj slučaj baš iz Pariza s našom Katarinom Krišto koja je tad dobila shido. Hoće li to biti od uskoro moguće ili će biti dopuštene baš tehnike hvatanja za nogu, to treba vidjeti. Svima će biti zanimljiva Nova godina jer nakon toga bi to trebalo stupiti na snagu. To će biti onda zanimljivo zbog prilagodbe na nova pravila.
Poslali smo prijedlog
Je li pitaju u IJF (Međunarodni judaški savez) kada se mijenjaju pravila, je li pitaju tenere, one najbolje, top judašice i judaše?
- Pričaju s trenerima, sportaše pitaju, ali one koje su u komisijama. Ja sam recimo u Komisiji sportaša pri Europskom savezu. Nama je predsjednica Slovenka Urška Žolnir, olimpijska pobjednica iz Londona 2012. do 63 kilograma. Mi smo poslali naš prijedlog, ali mislim da je ipak onako kako “glavešine” odluče. Vidjela sam preko društvenih mreža da se mnogi sportaši očituju, na taj način daju svoja mišljenja. Valjda će ipak iz svog tog “kupusa” izvući najbolje.
Znamo što si je prijašnjih godina željela Barbara Matić. Znamo što je željela baš za ovu, olimpijsku 2024. To ste i ostvarili, ali... Približavaju se blagdani. Što Barbara želi za Božić?
- Želim si da 2025. bude godina više posvećena meni i nekim mojim, osobnim užicima. Da naplatimo sve ono što dosad nismo, da uživamo pa da vidimo što ćemo dalje.
Mi pak želimo Barbari, da naša olimpijska pobjednica baš takvo što pronađe pod borom ovog Božića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....