U godini od koje se opraštamo, hrvatski je sport imao, kada govorimo o olimpijskim sportovima, olimpijske pobjednice i pobjednice, osvajače svjetskih kupova i liga, imali smo i prvake odnosno prvakinje Europe. No, ako je riječ o svjetskim prvacima odnosno prvakinjama, tu se možemo podičiti sa samo jednom odličnicom. Jedini hrvatski sportaš/sportašica koja je 2021. ponijela naslov svjetskog prvaka/prvakinje je - magistrica inženjerstva elektrotehnike, ugovorna pričuvnica Hrvatske vojske, Sportašica Hrvatske 2020. u izboru SN, judašica Barbara Matić. Štoviše, ona je i prva judašica/judaš iz Hrvatske s medaljom na svjetskim prvenstvima, pa onda još k tomu odmah - zlatnom.

”Pohodili” smo Barbaru za blagdane, provjerili samo je li u dvorani u Splitu, na pripremama...

- U krevetu. Uhvatila me baš neka hunjavica, nije mislim korona jer to sam već imala, nego baš prehlada. No, baš me dobro “sastavilo”, tako da mi je najljepše baš se ovako liječiti.

Tako zbori Barbara. Jest prehlađena, jest u krevetu, ali dobre volje što se u glasu primjećuje.

- Pa i jesam, iskreno. Tako sam se dobro baš odmorila nakon Tokija, ima možda i tri tjedna iz tog razdoblja da nisam ni trenirala. Kimono nisam oblačila jedno 5-6 tjedana. Trebao mi je odmor.

Poseban dan

Kada se prisjetimo obveza iz 2021. godine, prvih osam mjeseci snažnog tempa treninga, apsolutno joj vjerujemo. Ne da joj je trebao odmor, nego je bio i nužnost. U konačnici, dobar, kvalitetan i pravodoban odmor je sastavni dio treninga. Sad, kada Barbara odvrti film 2021. na pamet joj prvo pada... Svjetsko u Budimpešti ili ipak još Olimpijske u Tokiju?

- Prvo ipak Svjetsko prvenstvo. To će uvijek ostati u posebnom sjećanju, neće se nikada zaboraviti. Taj dan, trenutak, sve to skupa.

Taj dan je inače bio četvrtak, 10. lipnja u Budimpešti i zlatan Barbarin niz. Jamajčanka Daley, pa Nizozemka Jager koja ju je pobijedila koji mjesec ranije na Grand Slamu u Rusiji, Njemica Butkereit u četvrtfinalu, zatim Austrijanka Polleres u polufinalu koja je u prethodna tri dvoboja s Barbarom slavila. Na koncu je na red došla Japanka zanimljivog imena i prezimena, Yoko Ono (31) koja je u jedinom prijašnjem dvoboju također bila bolja od Barbare. No, ne i tog dana. Ne u Budimpešti, za nju sretnom gradu. Ondje je naime, godinu dana ranije, 2020. osvojila svoj prvi Grand Slam.

- Je, ali sam tamo jednom, na jednom prijašnjem SP i izgubila, ispala u 1. kolu. No, tog dana ove godine, na putu do zlata... Baš sam se osjećala super.

Nikako drukčije se ni ne može do zlata. Barbara je tog dana nakon prijašnja dva naslova juniorske prvakinje svijeta, pridodala i prvi seniorski.

- Ipak, ne mogu naravno reći da sam baš sto posto zadovoljna cijelom godinom.

U redu, i to shvaćamo. Tokio je napustila bez medalje, izgubila je polufinale i onda borbu za broncu.

- Uvijek imate veća očekivanja i da se može bolje i više, ali u globalu mogu reći da sam zadovoljna. Bilo bi bezobrazno od mene da nakon svjetskog zlata velim da nisam zadovoljna. Zato sad imam neke nove ciljeve.

Što vas je Tokio naučio?

- Naučila sam da puno toga ovisi o jednom danu. Osjećala sam se dobro i fizički i mentalno, a zlato sa SP koje je bilo samo mjesec i pol ranije mi nije predstavljalo dodatan teret. Dapače. Nastojala sam to i zaboraviti jer se ne može živjeti vječno na krilima jednog uspjeha, pa makar to bilo i svjetsko zlato. Znala sam nadalje i da su Igre jedna sasvim druga priča. Međutim, taj dan na Igrama... Nije bio najbolji, a možda i bolje da je tako bilo na kraju. Dalo mi je sada više motiva i želje. Puno ljudi mi je govorilo da sam osvojila i olimpijsku medalju, bi li rekla da je dosta, uzela pauzu. Možda bolje da je ovako ispalo, a onda mi opet i drugi kažu: “Pusti, mi od tebe čekamo zlato”.

Prva na rang-listi

Nakon Tokija je u biti slijedio malo poduži odmor.

- Kad je sve to završilo, tako i Tokio, osjetila sam umor. Stvarno jesam. Imala sam pauzu u kojoj uopće ništa nisam radila tri tjedna, da bi onda počela, ali lagano. Krajem godine sam otišla još samo u Pariz i to smo dosta dobro odradili.

Poradi pojašnjenje, Barbara u Pariz nije otišla u turističko razgledavanje, već na završni Grand Slam, a to “dosta dobro odradili” je bilo - srebrna medalja. Na natjecanju koje u judu ima težinu Wimbledona u tenisu.

- Je, to je stvarno bilo dobro, iako realno ove godine zbog te pandemije nije bila tako jaka konkurencija, makar Grand Slam u Parizu ima težinu čak i veću nego SP. U smislu konkurencije, brojnosti, djelomice i kvalitete. Ja se čak prije Pariza i nisam osjećala nešto osobito dobro, nisam nešto veliko očekivala. Nakon toga opet manji odmor, lakši rad. Ma u biti, kraj godine je ispao kao da se mene pitalo - s jasno će izraženim zadovoljstvom u glasu Barbara Matić.

Makar, nismo spomenuli sve Barbarine uspjehe. Nakon OI u Tokiju, neovisno natjecanju bez medalje, Barbara je dosegnula na rankingu svoje kategorije (do 70 kg) prvo mjesto, prema objavi Međunarodnog judo saveza. Prvi put u povijesti hrvatskog juda imamo sportaša/sportašicu koja je službeno rangirana kao broj 1 u svijetu. Uz sve, kao svjetska prvakinja, Barbara sada na kimonu, na natjecanjima, ima posebnu crvenu oznaku na leđima.

- Da, to se zove “back number”, dakle natjecateljski broj na leđima, ali u crvenoj boji. Oznaka svjetskog prvaka ili prvakinje plus jedna zvjezdica. Svaki svjetski prvak dobiva zvjezdicu na kimonu. Što se rankinga tiče, nakon Tokija se radio novi. Nama se inače zbrajaju bodovi posljednje dvije godine, kako je Tokio bio pomaknut godinu kasnije, onda je bilo tri godine. Nakon Igara su izbrisali stare bodove, ostali su novi i tu sam skočila jako jer sam ja baš posljednjih godinu dana počela ostvarivati velike rezultate. Osim svjetskog zlata, bila su još dva finala na velikim natjecanjima i tako... ispala je dosta dobra godina. Plus još dodatno srebro u Parizu, na Grand Slamu.

I opet, nije niti tu kraj priznanjima. Postoji još jedno. Međunarodni judaški savez je finale SP u Budimpešti, Matić - Ono stavio u konkurenciju za Trenutak godine. Kao jedan od pet najdojmljivijih.

- To je prije kojih mjesec, mjesec i pol dana bilo. To je za Hrvatsku i za mene stvarno Trenutak godine. Ma, za naš judo je to Trenutak desetljeća, ali na svjetskoj razini je izabrana gesta Sare Asahine koja je nakon finala Svjetskog kupa podignula, nosila ozlijeđenu Wakabu Tomitu. To je samo dokaz da iako smo suparnice, uvijek postoji maksimalno sportsko poštovanje.

Matea je i bila najbolja

Što si Barbara želi u sljedećoj 2022. godini ili kakvi su joj planovi?

- Samo da budem zdrava, da nema nekakvih korona ili ozljeda koje bi me izbacile iz treninga. To je prvo, a ostalo će doći ako se bude dobro radilo. Što se natjecanja tiče, krećemo u biti s Grand Slamom u Parizu i to bi trebao biti baš onako, “pravi” Pariz. To je u veljači, te imamo naravno i svjetsko i europsko prvenstvo. Osobno sam se ja već okrenula prema Olimpijskim igrama u Parizu 2024. To mi je glavni cilj, a sve će ostalo usputno dobro doći.

Hoće li vam sada biti i lakše za plasirati se za Igre u Parizu, nego li je to bilo za Tokio?

- U glavi će biti malo lakše, kad shvatiš da imaš tu neku poziciju da stvarno jesi netko. Dovela sam se do nekog statusa u svojoj kategoriji, mislim da će sada suparnicama biti teže sa mnom.

Dobro ste se “držali”i u izboru za Sportašicu 2021. Sportskih novosti. Druga iza Matee Jelić.

- To je bilo i za očekivati, mislim da Matea bude najbolja i jer jest najbolja. Olimpijsko zlato se uvijek stavlja na prvo mjesto i svaka joj čast.

Je li se vas dvije i srećete ponekad? Niste isti sport, ali jeste u istom gradu.

- Slabo, možda ponekad na nekim domjencima, sportskim manifestacijama, ali u gradu, u nekom “điru”... Slabo. Nekad da, ali ne toliko često.

Proslava Nove godine? Nekako nam se čini da ova hunjavica to određuje...

- Vidjet ću, a ionako nisam ništa planirala. Vjerujem kućna atmosfera, a uostalom već dan nakon Nove godine slijedi prvi trening-kamp. Tu u susjedstvu, u Solinu, da bi već 6. siječnja otputovali na 10 dana priprema u Valenciju - iz Splita će barvara Matić, jedina hrvatska svjetska prvakinja u 2021.