Sombrero na glavi i zlato oko vrata. Da, jasno i hrvatska zastavica u ruci. Lena Stojković, novo “čudo iz Marjana”, splitskog taekwondo inkubatora, s naslovom svjetske prvakinje, vratila se u Hrvatsku. Sa zlatom osvojenim u doslovno posljednjem satu Svjetskog prvenstva u meksičkoj Guadalajari.
Iako...
Nije Lena baš takvo ili toliko “čudo” za one koji pomnije prate ovaj sport. Iako se radi o tek 20-godišnjoj te sićušnoj djevojci, ova “mala iz Splita” prikupila je sva seniorska zlata koja su joj stajala na raspolaganju u ovoj i prošloj godini. Prošle je “palo” europsko zlato, onda ove još jedno, da bi godinu zaključila i s dosad najvećim dometom. Naslovom svjetske prvakinje. Naglasak na riječi “dosad”, jer Lena teško da će tu stati.
- Sve je to plod rada, truda. zalaganja. Otišla sam u Meksiko pokazati što sve znam, vjeru u samu sebe sam imala kao i povjerenje trenera. Mislim da smo dobar tim - u prvim će rečenicama svjetska prvakinja.
Do zlata je, podsjetimo, došla finalnom pobjedom nad znatno iskusnijom, 31-godišnjom Yildirim koja još baš i nije bila nepoznanica.
- Borila sam se s njom na prošlogodišnjem, meni prvom Europskom prvenstvu. Znali smo što ona radi, kako se bori, imali smo spremnu taktiku za nju. Osobno, za sebe mislim da sam najbolja onda kada najviše treba. Tada posložim dobro sve kockice u glavi.
Lena je vrlo mlada postala svjetskom prvakinjom, onda i dvostrukom već europskom prvakinjom. Od sada će naša reprezentativka postati “glavna lovina” na svakom sljedećem natjecanju. Problem - ako je to problem - će sada biti ostati na toj razini, othrvati se naletima konkurentica, kojih ne manjka.
- Nadam se da ću pokazati da to mogu. Već za pola godine, u svibnju 2023. je novo Svjetsko prvenstvo. Međutim, kod mene ni nema neke euforije jer sam već u Meksiku, nakon finala počela razmišljati o sljedećem velikom natjecanju, finalnom Grand Prixu koji nosi puno bodova za Igre u Parizu. Odmah nakon tog Grand Prixa meni kreću bazične pripreme za Svjetsko prvenstvo. Znam da ću biti “lovina”, sad još veća drugima, ali ne gledam to kao pritisak u nekom lošem smislu. Jednostavno, “guram” svoju priču.
Opet sam radila greške
Da gura... Rekli bismo i da juri. Razgovarajući protekli dan-dva s nekima koji ovu djevojku puno bolje poznaju, koji su pratili njezin rad, napore, treninge i rezultate doslovno iz dječjih dana, napominju kako se radi o sportašici s rijetko izraženom težnjom za perfekcionizmom. To je osjećaj koji je svojstven svim vrhunskim sportašima, ali kod Lene je nešto izraženiji. Kada je osvajala u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji bronce na EP ili OI mladih, ona je zbog tih kolajni bila sretna, ali... Jako kratko. Doslovno koji sat. To je uostalom i izjavljivala. Kao i onu rečenicu iz 2020. kada je spomenula:
“Mislim da jednom kad osvojim zlato, da ni tada neću biti sasvim zadovoljna”.
Pa... Ima zlato. Svjetsko. Zadovoljna?
- Mislim da savršenstvo ne postoji. Ja imam malo više težnje za perfekcionizmom, ali doista mislim da savršenstvo ne postoji. Uvijek želim biti bolja i uvijek mislim da može bolje. Tako da i sada kada je zlato tu... Pa, opet mislim da sam radila neke greške koje sam mogla izbjeći. Ima stvari koje mogu popraviti. Nije da me bronca čini nesretnom, ali kada znam da mogu još... Mislim da sam stvorena za više i vjerujem u to.
Opet niste odgovorili potpuno.
- Ma, naravno da me ovo zlato čini sretnom, ha-ha.
Već nam je laknulo, Samo kratko jer...
- Ali isto tako znam da mogu i može to još bolje.
Koja bi vas razina savršenstva zadovoljila?
- Trenutačno... Ne želim stati na ovome. Želim da mi je ovo samo početak. Želim kontinuitet medalja. Sretna sam i zadovoljna, ali idemo dalje u nove pobjede i bitke.
Suparnice većinom više
Ha onda se kao novi izazov nalaže samo, zapisasmo neki dan, Pariz i OI 2024. godine?
- Definitivno, samo što mislim da moram još sazreti za to. Imam ispred sebe dovoljno vremena za treniranje. Bit ću spremna.
Dakako, u olimpijskoj kategoriji malčice višoj tada, do 49 kg.
- Ima nekih razlika koje moram u taktici napraviti, druge su suparnice, većinom su i više od mene. To znači da ću se morati dosta kretati, promijeniti stil borbe. Počela sam već lagano s tim prijelazom, uhodavam se i vjerujem da će to sve biti u redu.
Uz ovakvu djevojku i njezin način razmišljanja, uopće ne sumnjamo da će biti u redu.