Fenomenalni Hrvat u strašnoj konkurenciji stigao do bronce: ‘Cilj je seniorska medalja na Europskom prvenstvu‘

Na nedavnoj ljetnoj Univerzijadi u pokrajini Rhein-Ruhru, metropolitanskom području na krajnjem zapadu Njemačke, Hrvatska je bila zastupljena s ukupno nešto više od 50 sportašica, sportaša i stručnog osoblja u sedam sportova - atletici, taekwondou, judu, streličarstvu, veslanju, stolnom tenisu i gimnastici. Na koncu su naši studenti i studentice sportaši u domovinu donijeli 4 medalje. Polovicu kolajni nam je priskrbio sport koji je i poznat po "skupljanju" medalja.

Dvije bronce u taekwondou osvojili su Zagrepčani, Ivana Arelić (do 62 kg) i Vito Krpan (do 87 kg). Ivanina bronca bila je kronološki prva hrvatska medalja na ovom natjecanju. Prije pola godine ova je djevojka osvojila i broncu na G2 turniru u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, natjecanju koje je inače ušlo u Guinnessovu knjigu rekorda budući da se ondje natjecalo nevjerojatnih čak 2.332 natjecatelja i natjecateljica. Koji dan kasnije, u Njemačkoj je međutim broncu osvojio i još jedan Zagrepčanin, 21-godišnji Vito Krpan. Mladić kojeg smo zapamtili prije četiri godine kada je osvojio naslov juniorskog prvaka Europe, ali na izrazito dominantan način. Te, 2021. godine, Vito je do zlata došao u Sarajevu nakon rekordne ukupne razlike u bodovima (123-50) ili čak 73 boda. Sada u Njemačkoj nije bilo toliko uvjerljivo, konačno nije bilo zlato ovog puta, ali je konkurencija bila iznimno jaka. Svjetska.

- Generalno, vrlo jaka. Došli su iz svih država, puno osvajača olimpijskih medalja iz Tokija i Pariza i to u svim kategorijama. U svakoj kategoriji po 20-30 boraca. Iako je srpanj i to u našem sportu nije sezona turnira, ovaj je bio stvarno vrlo jak, a pobjedniku turnira je Univerzijada "nosila" 40 bodova na svjetskoj listi. Konkurencija je stvarno bila vrhunska.

Glede svoje izvedbe i rezultata Vito Krpan je jasno zadovoljan.

- Mislim da sam odradio korektan turnir, sve u svemu. Odradio sam prije polufinala tri borbe, bio sam ondje tada tjedan dana, malo me iscrpilo. Međutim, lijepo iskustvo, dobar turnir i ne mogu se žaliti stvarno. Osvojio sam medalju, a da sam mogao više... jesam sigurno - veli Vito po povratku u Zagreb,

U Njemačkoj je njegov put do bronce bio - pobjeda nad Meksikancem Ramirezom 2-0, potom i nad Nijemcem Hörmanna također s 2-0, a u dramatičnom četvrtfinalu svladao je Francuza Menhanea i time osigurao mjesto na postolju. U polufinalu je ipak bolji bio, inače odličan Poljak Szymon Piatkowski (0-2).

- Nisam imao šansu doći do zlata - vrlo će iskreno i pošteno Vito.

- U sportu treba uvijek biti realan. Imao sam teorijski šansu, to da. Polufinalna je borba bila stvarno "u zub". Dobio me 2-0 u rundama,ali je do 15-ak sekundi prije kraja svake runde bilo izjednačeno, čak bi i vodio. No, u završnici se očito nisam najbolje snašao. Ono što me možda malo omelo je velika pauza između borbi, glavnog dijela i onog za medalje. Tu sam mislio izgubio onu toplinu, energiju nakon prve tri borbe. Tu sam izgubio osjećaj i kada sam trebao u završnici krenuti silovito, jednostavno sam ostao u zabludi da vodim, a suparnik je stekao prednost u zadnjih 10 sekundi i to je to.

Zašto je bila ta stanka koju spominjete?

- Bila su tri sata pauze između glavnog dijela turnira i polufinala, finala. Zato jer su polufinala i finala bila otvorena za gledatelje. Mislim, moglo se gledati i prije, ali realno nitko neće doći u 9 ujutro gledati prve borbe. Prva tri kola su bila gotova u 12.30, a finalni blok je počeo u 16.00 sati. Moja je bila predzadnja borba po kategorija, tako da sam ja na tatamiju bio u 17.30. To inače nije tako na turnirima, onda se "pogubiš" malo. Misliš da si gotovo, a zapravo nisi.

Vito Krpan

UNISPORT.HR

Vito Krpan je inače član zagrebačkog kluba Champion, a počeo je u ako se ne varamo TK Dubrava...

- Ne počeo sam u TK Osvit, na Srednjacima, a onda jesam prešao u Dubravu na dvije godine. To je bilo onda kada sam osvojio europsko juniorsko zlato, da bi onda prešao u Champion.

Vito je inače s taekwondoom krenuo od 4. godine.

- Tatin kum je bio boksački trener, njemu su rekli da je taekwondo jako dobar za koordinaciju u djece, ispucavanje energije, a ja sam bio uvijek jako živahan, ha, ha. S tim da smo mi živjeli na Kvatriću (Kvaternikov trg), a klub mi je bio na Srednjacima. Roditelji su me tamo odveli čisto tako, kao možda mi se svidi. Nisu baš ni oni planirali da će me morati voziti 10 godina tamo, na drugi kraj Zagreba - kroz osmijeh će Vito.

A sada...?

- Sad prvo slijedi tjedan dana odmora, odnosno sad je i još manje. Od rujna krećem s turnirima, u skupljanje bodova za svjetsku ljestvicu jer sljedeće godine je seniorsko Europsko prvenstvo i to mi je cilj. Uči u hrvatsku reprezentaciju, iako znam da će to biti teško jer je konkurencija domaća vrlo jaka. Volio bi da za koju godinu osvojim prvu seniorsku europsku medalju.