Tko je svjetska prvakinja iz Hrvatske? Djevojka koja se ne veseli bronci: ‘U svemu sam perfekcionist‘

Samo utoliko što se nije odveć veselila svojim velikim prijašnjim uspjesima, brončanim kolajnama na kadetskom EP 2016. i Olimpijskim igrama mladih, kao juniorka 2018. Tako je prije dvije godine već bila u medijima istupila s opservacijama na tu temu.

- U životu sam u svemu perfekcionist, uvijek dajem sve od sebe, ali nekad to ne bude dovoljno za najbolje. No, uvijek želim to najbolje i kad-tad ću doći do toga. Jutro nakon bronce mi bude drago kad vidim tu broncu, ali svejedno dok je gledam ona je i dalje brončana i bude mi samo dodatna motivacija da radim još više i da drugi put to ne bude bronca nego nešto više. Jednog dana kad dođe zlato, mislim da ću i dalje naći nešto što nije bilo kako treba i opet ni to neće biti kraj nego ću težiti nečemu još većem.

ANTE CIZMIC/CROPIX Cropix

Tako je Lena zborila u Splitu 2020. Dvije godine kasnije "pronašla je", izborila se za ono veće što je tražila, čemu je težila. Tada je pričala i o svojim počecima u klubu, u splitskom Marjanu.

- U klubu sam od svoje treće godine, pratila sam brata i uvijek sam htjela trenirati što i on. Svi moji prijatelji su tu trenirali i s godinama mi je to preraslo u nešto puno više od zabave i pretvorilo se u životni stil. Dok sam bila u osnovnoj školi, više od pola moje škole na Blatinama je treniralo u taekwondo klubu Marjan, uvijek je bila super atmosfera, imali smo iste obveze i bio je to lijepi period mog odrastanja. Puno profesora mi je reklo da se baš vidi da sam kudikamo discipliniranija od većine ostalih učenika, sportom sam dobila disciplinu, organiziranost, odlučnost, samopouzdanje... Treneri su oduvijek inzistirali na radu i trudu. Bez obzira na rezultat, uvijek su mi govorili da je samo bitno raditi i raditi i uvijek i dalje samo raditi i da je onda samo pitanje vremena kad će doći i rezultat. Trener mi je autoritet, od njega mogu puno naučiti i gledam kao vodiča koji me vodi kroz cijeli moj sportski put - zborila je Lena 2020. Tada još kao juniorka. Mlada i nadarena sportašica sa "samo" brončanim medaljama. Od tada do minule nedjelje nanizala je tri zlata. Dva europska i jedno svjetsko. Seniorsko, da ne bi bilo zabune.

Iako, ako je suditi po njezinim riječima od prije dva ljeta, ova cura i sada kada ima zlato još uvijek teži nečemu većem. Ima i toga, Ima i većeg. Recimo... Pariz 2024. Lena Stojković. Valja zapamtiti i to ime.