Mirko Filipović i Remy Bonjasky imaju povijest, priča je stara desetak godina. Borili su se jednom, u međuvremenu međusobno si pomagali sparirajući i trenirajući, a ovu subotu Cro Cop i Nizozemac opet će se nakon uvodnog zvona pozdraviti rukavicama u glavnom meču večeri.
Zagrebačka Arena ugostit će Gloryjev turnir, 14. u seriji, a s najboljom kickboksačkom promocijom dolaze i elitni borci današnjice. Popis je zbilja impresivan. U svakoj od kategorija sprema se poslastica za gledatelje i lijepo je da takvo drušvo predvodi hrvatski majstor i legenda sporta Bonjasky.
Leteći Gospodin izvukao je kraću slamku u susretu 2002. ali i živu glavu. Nije znao kako se nositi s agresijom i nije mu bilo druge nego pokriti se u gardu i čekati suca da obavi svoj posao. Tako je bilo tada, a iako Mirkova lijeva više nije prečac prema groblju, a bolnički račun nakon desne neće biti visok kao nekada, suludo je prognozirati bilo kakav ishod. Najsvježije je to poznato Tomášu Hronu. Stigao je kao sparing-partner i zaspao nakon high-kicka, i to prednjom nogom.
Oboje imaju hrpu motiva pokazati da je jedan bolji od drugoga, Mirku će ovo biti debi za promociju, Remyju pak - posljednji. Neočekivanu vijest iznio je na press-konferenciji održanoj u Zagrebu.
- Nisam više mlad i ako ne mogu biti na razini na kojoj sam bio kada sam imao 26-27 godina, onda mislim da je vrijeme da napustim igru. I kad sagledam situaciju, imam obitelj, sada sam trener i imam svoju akademiju, a planiram otvoriti još koju dvoranu... Zato mislim da je savršen trenutak - rekao je trostruki osvajač K-1 WGP-a i dodao koju o protivniku.
- Nadam se da ću Mirka završiti nokautom, i to koljenom iz skoka. To je moj udarac, po tome me prepoznaju i zašto ne. Htio sam ovu borbu jer sam želio otići protiv jakog borca. Želja, kondicija, priprema, vjerujem da oboje želimo isto i da smo prošli kroz slične stvari. Presudit će detalji. Njegov lijevi high-kick, moja koljena... Potući ćemo se.
Složio se i Mirko.
- Nije tajna što on može, nije tajna što ja mogu. Znamo borilački stil, obojica dosta udaramo nogama i tu može biti svega. Jedan trenutak dekoncentracije i kraj. Drago mi je što ću imati tu čast, jedan je od najvećih, cijenim ga kao borca a i krasan je čovjek. Zato je i dobio takav nadimak, uz ono "Leteći"...
Ponudio je i odgovor kad će njemu biti dosta.
- Idem borbu po borbu. Svaka može biti zadnja, ne mora se to dogoditi u borbi, ozljeda u treningu može preokrenuti sve. Otići ću kada osjetim zasićenje, iz respekta prema sebi. Sad, dok se budem mogao pošteno spremiti, uz prihvatljivu muku, jer svake pripreme su mučne, idem dalje - poručio je.
Sve je manje vremena za priču, sutra je vaga, a u subotu ćemo vidjeti može li Cro Cop još jednom "privesti" Letećeg Gospodina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....