Kao što je Domagoj Duvnjak danas prva zvijezda hrvatskog rukometa ili Nikola Karabatić i Thierry Omeyer u Francuskoj, kao Joan Canellas u Španjolskoj, tako je i Mikel Hansen prvi ‘star’ danske nacionalne momčadi. Možda i više od toga jer je rukomet u Danskoj sport broj jedan, nimalo manje popularan od nogometa. Dapače, u svjetlu činjenice da su rukometaši puno uspješniji od nogometaša, Hansen je danas prvo sportsko ime u Danskoj s čijom se popularnošću nitko ne može mjeriti, možda tek umirovljeni biciklist Bjarne Riise.
Nakon pobjede protiv naših rukometaša u polufinalu Hansen je pomalo ljutito projurio bez ijedne riječi, nije razgovarao ni s danskim novinarima, no inače nije takav, susretljiv je i ‘normalan’ dečko kojeg slava nije promijenila.
- Počeo sam u reprezentaciji 2008., igrao na Olimpijskim igrama u Pekingu, otad sam unutra i dajem sve od sebe da danski rukomet ostane na svjetskom vrhu. Ne zamaram se pričama o tome koliko sam dobar ili nisam, ja sam samo jedan od sedmorice koji su na istom zadatku i ne volim se u tom smislu previše isticati…
Bez obzira na skromnost, Hansen se ističe igrama na terenu, htio ili ne htio. Bio je s reprezentacijom zlatni na zadnjem EP-u u Srbiji, godinu prije toga je Dansku u Švedskoj 2011. dovukao do prvog svjetskog finala nakon 1967. Srebro je zaradio i na SP-u u Španjolskoj lani te je u Srbiji i Švedskoj izabran u sedmorku prvenstva dok je u Španjolskoj zaradio titulu MVP-ja.
- Sa suigračima kao što su moji, nije to tako teško ostvariti, zahvaljujući njima to se dogodilo, bez njih sam nitko.
Hansen je pun hvale i za našeg Domagoja Duvnjaka s kojim je u bio u konkurenciji za najboljeg igrača u 2013. (bio je to već 2011. i mogao bi dostići našeg Ivana Balića koji ima dva takva trofeja:
- Domagoj Duvnjak veliki je igrač, ponajbolji na svijetu, imao je u Bundesligi neviđeno dobru sezonu, kažu mi moji suigrači iz reprezentacije da ovu sezonu za Hamburg nije odigrao niti jednu lošu utakmicu. Hrvatska je oduvijek imala velike igrače, ima ih i danas. Volim i Igora Vorija i Marka Kopljara koji su mu suigrači u Parizu. Odlični su dečki.
Baš kao i naš bivši reprezentativac Ivano Balić, i Hansen je veliki ljubitelj košarke:
- Obožavam NBA ligu, gledam utakmice kad god sam u mogućnosti. Iako sam iz tipične rukometne obitelji - i otac mi je bio danski reprezentativac - košarka me jako privlači.
Njegov otac Flemming Hansen upisao je 120 utakmica u nacionalnom dresu i sudjelovao na OI 1984. u Los Angelesu. Usput, tada je naš trenutačni pomoćni trener Zdravko Zovko uzeo zlato, a Hansen je bio četvrti.
Mikel je prije Pariza igrao u svom Kopenhagenu, prije toga u Barceloni, a na startu profesionalne karijere u Svendborgu.
- Nigdje se nisam dugo zadržao, tako se jednostavno dogodilo. Sad sam u Parizu u kojem uživam, to je predivan grad, ima toliko toga za vidjeti i doživjeti da je naprosto nemoguće vidjeti sve što bi čovjek htio uz ove naše sportske obaveze. Pariz je čudo, no ipak je Kopenhagen ljeti moj grad iz snova.
Neki to možda i nisu znali, Mikel je rođen u Helsingøru, u malenom gradiću s dvorcem Kronborgom u kojeg je William Shakespeare smjestio radnju svog Hamleta. Nije ni čudo što je Mikel u rukometnim krugovima često nazivan ‘Danskim princem’. Drugi mu je nadimak ‘Čekić’, naravno zaslužio ga je razornim udarcem.
Uključujući ovu pobjedu u Herningu, Danska je u Mikelovo vrijeme postala vrlo neugodna za Hrvatsku, pobijedili su nas u na SP-u u Španjolskoj u istoj fazi natjecanja.
- Nije baš tako jednostrano, na OI u Pekingu 2008. Hrvatska nas je izbacila u četvrtfinalu, pomeli ste nas u skupini u Londonu. Mi smo bili bolji u zadnja dva velika polufinala. Tko zna kako će završtiti sljedeća utakmica, na SP-u u Katru sljedeće godine ili na sljedećem EP-u u Poljskoj, na OI u Rio de Janeiru…U pravilu su to tijesne utakmice, susreti dviju velikih reprezentacija. Čudo je zapravo kakve je sve rezultate Hrvatska ostvarila zadnja dva desetljeća. Uvijek je najteže s vama igrati…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....