Aljaž Pegan (49), jedan od velikana slovenske gimnastike, nekadašnji svjetski i europski prvak na preči, od prvog je dana čvrsto vezan uz osječki turnir Svjetskog kupa. Na tom prvom izdanju 2009. godine još uvijek je bio aktivni sportaš i odnio je pobjedu ispred Epkea Zonderlanda, jednog od najvećih prečaša svih vremena, i našeg Marija Možnika koji će kasnije osvojiti europsko zlato i svjetsku broncu.

I nakon završetka karijere Pegan je redoviti gost u Osijeku, a posljednjih ga se godina u Gradskom vrtu može vidjeti u trenirci s turskim obilježjima. Već godinama je, naime, zaposlen u Turskom gimnastičkom savezu i jedan je od najvažnijih kotačića u velikom uzletu koji je ova zemlja napravila u posljednje vrijeme.

- Sad sam već devet godina u turskoj reprezentaciji. Počeo sam kao trener jednog prečaša, a kad je on prestao, nisam nastavio biti trener u ekipi jer se zapravo nikad nisam preselio. Cijelo vrijeme živim u Ljubljani i povremeno odlazim u Tursku, a ako želiš biti trener, to nikako ne ide. Tako da sam sada u stručnoj komisiji koja priprema program za seniorsku i juniorsku ekipu, odlučuje na koja se natjecanja ide, kako se bira reprezentacija. Najbliži sam suradnik predsjednika saveza, razgovaram s trenerima i gimnastičarima, idem od dvorane do dvorane - objašnjava Pegan.

U Turskoj se jako puno ulaže

Otkad je on tamo, turska muška gimnastika je doživjela pravi procvat. Ferhat Arican je donio zemlji prvu olimpijsku medalju u povijesti, Adem Asil je aktualni svjetski i europski prvak na karikama, Ahmet Önder je bio svjetski doprvak na ručama, a na posljednjem EP-u Turska je osvojila i momčadsko srebro.

- Iza toga stoji timski rad. Prvo je predsjednik saveza Suat Çelen točno znao što želi i što je njemu nedostajalo kao gimnastičaru. Odlučio je promijeniti neke stvari, pružiti gimnastičarima i trenerima što bolje uvjete kod kuće i omogućiti im da idu na natjecanja i stječu iskustvo kako bi kasnije mogli ciljati najviše pozicije. U početku nitko nije vjerovao u uspjeh i tada je pozvao mene i još jednog trenera i mi smo gurali tu priču dok nisu svi počeli vjerovati da se može.

Uvjeti su u Turskoj danas odlični za bavljenje gimnastikom.

- Prva stvar je da predsjednik zna sve što je potrebno gimnastičarima, a drugo je novac. Jako puno se ulaže, a on ima i tu sposobnost da može dobiti puno novca i podržati sve zahtjeve. Razvio je sustav u kojem se savez može sam održavati i ne ovisi samo o novcu koji dobije od države. A da bismo mogli održavati ovu razinu, moramo imati jako veliku bazu po cijeloj državi kako bismo onda mogli skupiti nekoliko dobrih dečki u ekipi.

Može li se nešto od toga prepisati na hrvatsku ili slovensku gimnastiku?

- Može se, ali kao što dobro znamo iz naše bivše države, potrebno je imati sustav. Kad se raspao SSSR, raspao se i sustav koji su imali, pa Rusa nije bilo nigdje. Onda su ga ponovno sagradili i danas to funkcionira. Treba puno raditi na bazi, više klubova mora biti uključeno u to, a samo na nekoliko mjesta se onda radi s najboljima. Malo je drugačija priča ako radiš samo sa specijalistima za sprave, kao što to radi Hrvatska, tu se onda može više raditi po klubovima, ali ako želiš imati snažnu ekipu, moraš raditi po takvom sustavu.

Stalno vam dolaze novi

Sviđa mu se i taj hrvatski model koji nam je donio veliki uspon jer do prije 15-ak godina je bilo nezamislivo da ćemo osvajati medalje na najvećim natjecanjima.

- I držite se cijelo vrijeme, stalno imate neke nove gimnastičare, što znači da se dobro radi.

A iznad svih svijetli Tin Srbić, upravo na Peganovoj nekadašnjoj spravi.

- Tin je došao nakon Marija Možnika i svih ostalih koji su dali nešto. Teško je doći do toga da i treneri i natjecatelji počnu vjerovati da se možeš probiti na sam vrh. Kod vas su to neki dečki uspjeli ranije, a onda se odjednom pojavio Tin. Ne događa se često da dođeš na prvo natjecanje, uđeš u finale i postaneš svjetski prvak. Vidim da imate i neke mlađe koji dolaze, dakle imate konstantu dobrog rada, i mislim da i dalje možete očekivati dobre rezultate.

Kako Pegan općenito gleda na današnju gimnastiku? Dijeli li mišljenje da se hitno mora pronaći model da joj se podigne popularnost?

- Sigurno. Međunarodna gimnastička federacija (FIG) nema puno sponzora, a kad to nije sređeno na međunarodnoj razini, onda je teško i po nacionalnim savezima raditi drugačije. Kod vas je to na ovom Svjetskom kupu super, imate puno sponzora, pomaže i ministarstvo i Grad, ali mnogi drugi se bore. Mi pokušavamo organizirati Svjetski kup u Kopru, ali sve je na savezu, ne dobivamo ništa ni od grada, ni od države, a sponzora nema. A i kako ćeš dobiti sponzore na nacionalnoj razini ako gimnastika nema globalnih sponzora i ako najbolji gimnastičari ne dolaze na svjetske kupove? To treba mijenjati sad! Marijo Možnik i ja smo u grupi koja je dobila zadaću napraviti prijedlog novog sustava natjecanja i pripremili smo nešto vrlo dobro. To se odnosi i na svjetske kupove i na kvalifikacije za olimpijske igre, ali vidjet ćemo hoće li to proći za sljedeći olimpijski ciklus. Znate kako je...

FIG je vrlo konzervativna organizacija...

- Zato što svi brane svoje pozicije i razmišljaju što će biti na sljedećim izborima. To je problem. Ali mislim da se može nešto promijeniti. Prva stvar je ta da ako imamo Svjetski kup, onda se u njemu moraju natjecati najbolji, a u gimnastici toga nema. A nema jer natjecatelji iz najvećih zemalja imaju mogućnost doći do olimpijskih igara “sa strane”. Ta vrata treba zatvoriti i svi trebaju prolaziti kroz isti sustav i biti jednaki. Onda ćemo gledati stvarno one najbolje. Nije ni ovdje u Osijeku bila loša konkurencija, ali nema Japanaca, nema Amerikanaca, nema Kineza...

Najbolji moraju na Svjetski kup

Žalosno je za gimnastiku da Simone Biles kao najveća zvijezda posljednjih godina i jedna od najvećih gimnastičarki svih vremena nikad nije nastupala u Svjetskom kupu.

- Pa koja je to fora?! To ne može ostati tako! Naš prijedlog to ima u sebi. Nije idealan, ali barem ćemo moći napraviti to da na svjetske kupove dolaze najbolji. A onda će doći i televizija, onda će doći i sponzori, onda će i FIG moći prodati cijeli komplet turnira Svjetskog kupa jer će se znati da će najbolji biti na njima. I onda će sve dobiti neku drugu dimenziju.

Upravo zbog te konzervativnosti FIG-a, zbog čudnih pravila koja i danas prednost daju višebojcima i članovima ekipa, a nekad je bilo još i gore, Pegan nikad nije otišao na olimpijske igre. A bio je u svoje doba najbolji na svijetu.

- U olimpijskom ciklusu za Peking 2008. sam jednom bio prvi i dvaput drugi na svjetskim prvenstvima, dakle sigurno sam bio jedan od najboljih na preči u te četiri godine, a nisam dobio mogućnost otići na OI. Nije mi bilo lako, a i sada još uvijek to osjećam. U Sloveniji imamo Klub olimpijaca, a ja nisam u njemu jer nisam išao na OI. I nikad neću biti među njima. To mi teško pada i baš zbog toga bih htio da se stvari promijene, da i drugi ne budu u takvoj situaciji. Svi sportovi se prilagođavaju, osim gimnastike. U atletici ne trebaš raditi desetoboj da bi se plasirao na OI u jednoj disciplini, a kod nas malo otvore vrata, pa onda opet naprave korak unatrag. Stalno se šećemo zbog tih nekoliko zemalja koje su najbolje i štite svoje pozicije. Ali ne na natjecanjima, nego s pravilnicima. To nije u redu i moramo napraviti nešto da se to promijeni. Ali, sve dok netko iz manje zemlje ne dođe na vodeću poziciju na međunarodnoj razini, to neće biti moguće.