PRIČA S PARAOLIMPIJSKIH IGARA KOJA ĆE VAM PODERATI SRCE 'Želim osvojiti zlato i potom umrijeti...'

U petak navečer u utrci T52 na 400 metara među natjecateljicama na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru očekuje se i Belgijka Marieke Vervoort, sprinterica u kolicima. Sljedećeg tjedna 37-godišnja Marieke trebala bi braniti olimpijsku titulu u utrci na 100 metara, osvojenu prije četiri godine u Londonu, gdje je uzela i srebro u utrci u kolicima na 200 metara, piše Slobodna Dalmacija.

Naizgled su to informacije koje ne bi trebale pobuđivati posebnu pozornost, da se ne radi o paraolimpijki koja kaže kako je Rio njezina posljednja želja, a nakon povratka kući, po mogućnosti s još nekom olimpijskom medaljom, počet će planirati vlastiti pogreb. Marieke, naime, razmatra mogućnost okončanja života eutanazijom. Neizlječiva degenerativna bolest koju ima čini joj život nepodnošljivim, trpi užasne bolove, a ima i mentalne probleme.

Naporni treninzi

– Moja će karijera završiti nakon Rija. Već neko vrijeme razmišljam o eutanaziji. Svaki dan je bolan, brojne su noći u kojima uopće ne spavam, ponekad odspavam deset minuta. Ipak, naporno treniram iako se danju i noću borim s bolešću, i nadam se da ću karijeru završiti na pobjedničkom postolju u Riju. Postoje izgledi za osvajanje medalje, ali bit će to vrlo teško, konkurencija je jaka – podijelila je Marieke svoja razmišljanja s javnosti.

Belgijska paraolimpijka kaže kako će nakon Igara i oproštaja od sporta vidjeti što joj život još nosi i nastojati uživati koliko može, ima još nekih želja koje bi htjela ostvariti. Prema nekim medijskim napisima, Marieke je već donijela konačnu odluku o eutanaziji i navodno odredila datum u 2017. godini, a ima i ideju kakav bi njezin oproštaj trebao biti.

– Želim da svi imaju čašu šampanjca u ruci i misle na mene.

Vervoort vjeruje kako je eutanazija jedina opcija koja joj preostaje. U francuskom listu Le Parisien opisala je patnje koje svakodnevno prolazi i kazala kako bi joj planirano okončanje života konačno donijelo mir.

– Svi me vide kako se smiješim sa svojom zlatnom medaljom, ali nitko ne vidi mračnu stranu – kaže Marieke, koja je od 2000. godine djelomično paralizirana zbog rijetke bolesti koju ima, a stanje se cijelo vrijeme postupno pogoršava.

Zbog besanih noći paraolimpijska sprinterica u kolicima često gubi svijest. Povremeno prima morfij, a naporni treninzi isključivo su stvar nesalomljive volje.

– Kad sjedim u svojim trkaćim kolicima, sve nestaje, izbacim iz sebe sve mračne misli, borim se protiv straha, tuge, patnje, frustracije. Tako sam osvojila svoje medalje – kaže Marieke.

Nakon što ju je bolest paralizirala, Marieke je počela igrati košarku u kolicima, a natjecala se i u triatlonu. Međutim, 2008. stanje joj se pogoršalo i više nije mogla nastupati u triatlonu, pa se okrenula utrkama u kolicima, u čemu je postigla velike uspjehe; osim paraolimpijskih medalja osvojenih u Londonu 2012. godine, Marieke je i svjetska prvakinja.

Legalizirana 2002.

Eutanazija je u Belgiji legalizirana 2002. godine i za nju su potrebna pismena odobrenja troje liječnika. Belgija je bila druga zemlja koja je legalizirala eutanaziju nakon što je to godinu dana prije učinila Nizozemska.

Prema statistikama, od 2002. godišnje oko 1400 ljudi u Belgiji odluči okončati život eutanazijom, a raspon njihovih stanja je od bolesti u terminalnoj fazi do onih s kroničnim bolestima koje im trenutačno ne ugrožavaju život. Zakon kojim je to regulirano nedavno je proširen, tako da obuhvaća i terminalno bolesnu djecu za koju, uz liječničko odobrenje, mora postojati i pristanak roditelja.

U Belgiji je obavljeno i nekoliko dvostrukih eutanazija, a među njima su bili i 45-godišnji gluhi blizanci Marc i Eddy Verbessem koji su 2012. dobili dozvolu za eutanaziju nakon što su doznali da će obojica oslijepjeti. U posljednje je vrijeme "nepodnošljiva patnja" sve češće razlog za odobrenje eutanazije, a jedan od najsenzacionalnijih slučajeva bio je onaj 44-godišnje transseksualke Nancy Verhelst, koja je zatražila eutanaziju nakon što operacije koje su je trebale iz žene pretvoriti u muškarca nisu završile željenim rezultatima i osjećala se kao "monstrum". Nedavno jeFrank Van Den Bleeken, silovatelj i ubojica, postao prvi zatvorenik koji se izborio za pravo na eutanaziju zbog psihičke boli i patnje.

Hoće li slučaj paraolimpijke Marieke Vervoort izazvati nove kontroverzije, tek ćemo vidjeti. Dosta je onih koji, i među zagovornicima eutanazije, upozoravaju na "opasno korištenje eutanazije u neprikladnim okolnostima", te kako se na taj način šire zakonski okviri za njezino provođenje, što može poprimiti zastrašujuće razmjere.