HRVATSKA IMA JOŠ JEDNU MOMČAD KOJA BI SE BORILA ZA VELIKE STVARI Pogledajte popis hrvatskih 'rezervi' koje uopće nisu na Červarovom popisu

Vrlo je snažna Hrvatska. I zato je jedna od favorita za odličja na Euru koji nam slijedi u siječnju. Lino Červar je odabrao 28 igrača za tu akciju i realno to su najbolji u ovom trenutku s izuzetkom Manuela Štrleka.

No, svakako je zanimljiv dodatak da bi Hrvatska za Euro komotno mogla prijaviti još jednu selekciju sa 28 igrača i da bi ona sigurno igrala značajnu ulogu na velikoj sceni. Jedna od kvaliteta onog što je učinjeno posljednjih godina je sigurno proširenje kadra koji može nastupati na visokoj razini. Kada se zna u kojim mukama domaći rukomet funkcionira to je strašan plus i samo još jedan dokaz kakvu smo kvalitetu stvorili svih ovih godina. U vremenu kada je natjecanja sve više, kada su napori sve veći, imati širok kadar od 28+28 igrača je strašno važna stvar.

Istina, mnogi su se od njih oprostili od reprezentativnog dresa, mnogi su na čekanju zbog ozljeda, ali oni su svi skupa još uvijek prisutni na velikoj europskoj sceni.

Dakle, imamo 28 plus igrača i to ni manje ni više iz sastava koji igraju u Ligi prvaka, EHF kupu u grupnoj fazi, i koji dolaze iz dvije najjače lige Europe u ovom trenutku Njemačke i Francuske. To je sam vrh europskog klupskog rukometa, to je vrhunski kriterij i ta bi selekcija mogla komotno na Euro u borbu za nastup u drugom krugu.

Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Mogli bismo njoj dodati i igrače Nexea koji su u domaćem okruženju, koji nisu na Červarovu popisu, a već su kao Jaganjac ili Buvinić dosegnuli razinu konkurentnosti. Pa Filipa Ivića ili Kontreca koji su bili u reprezentaciji, a sada su u Drugog njemačkoj ligi. Naravno, nitko ne kaže da bi kao momčad izgledali svi skupa snažno, ali sigurno je da imaju potencijal koji Hrvatskoj garantira ipak mirnije sutra.

Ovo je kompliment

Sedmorka u kojoj su Sulić, Čupić, Štrlek, Pešić ili Alilović ili Stevanović, pa Pavlović koji su jučer bili tu, a neki će možda i sutra ponovno, sigurno ima kvalitetu za vrhunske stvari.

Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Stvar koja nije dobra, definitivno, prenagle su odluke o odustajanju od igranja u reprezentativnom dresu, jer svima njima je rukomet u prvom redu život, a baš je reprezentacija vrh do kojeg u tom životu svi teže. Trenutačne situacije ne bi nikoga trebala izbaciti iz takta, jer reprezentacija nije stvar izbora već vrh svake karijere. Za to treba nekad i stisnuti preko granice, da bi se izdržalo. Jednom da, jednom ne, to nije opcija, a pokazalo se dugoročno da je svako ne bilo i konačno.

Kompliment je znati da imamo izbor od 60-ak igrača i tako treba i ostati. Lino je izabrao samo njih 28 za koje on koji odgovara na prvom mjestu za rezultat smatra da mogu ostvariti cilj. I to je samo to, ništa drugo.

Nastavi li se ta priča nadopunjavati s novim mladim snagama, a i to nam ide od ruke posljednjih godina, nitko neće moći reći da nemamo, ali izgurati svu tu mladost na pravi put, to je posao iznad, dodatna selekcija koja uvijek daje konačni odgovor. Tu smo malo stali, zato nam trebaju jači klubovi, zato nam trebaju jače pozicije u inozemstvu. I na tome fokus u skoroj budućnosti mora biti maksimalan.

Jasno je da nemamo zamjena za Duvnjaka, Cindrića ili Karačića, jasno je da ne treba tražiti njihove klonove, isto kao što ih nismo našli ni za Saračevića, Balića, Metličića, Lackovića, ali to ne znači da trebamo spuštati kriterije, jer spustiti ih znači polako nestajati, a to nećemo. Svako vrijeme nosi svoje i tako na to treba gledati.

Ovo je treća Hrvatska u povijesti i ide polako prema četvrtoj koju bismo trebali imati u Parizu 2024. Kakva će biti? Onakva kakvu je igrači naprave, a oni koji je vode poslože.