Kad je prije gotovo 30 godina kao klinac odlazio s tatom u lov i polako počeo pokazivati zanimanje za streljaštvo, odnosno gađanje letećih meta, teško da je mogao zamisliti u kakvu će se to veliku priču jednog dana pretvoriti. U priču u kojoj će ući u društvo sportskih besmrtnika, onih koji su osvajali olimpijsko zlato, ali i puno, puno više od toga. Jer Josip Glasnović, danas 42-godišnjak, nije ostao “samo” na tom olimpijskom zlatu iz Rio de Janeira, već je osvojio sve što je bilo moguće u trapu.

U godini koja odbrojava posljednje dane još jedan briljantni izdanak zagrebačkog “olimpijskog kvarta” Dubrave zatvorio je krug. Na Svjetskom prvenstvu koje je u listopadu održano u Ateni osvojio je posljednje veliko pojedinačno zlato koje mu je nedostajalo, a “začinio” je to i titulom momčadskog svjetskog prvaka koju je “upucao” sa starijim bratom Antonom i Giovannijem Cernogorzem, još jednim našim sportskim velikanom koji je u karijeri uzeo sve.

Josip Glasnović nakon pobjede u finalu

ANDREA CAROPPO/ISSF

Snovi su postali stvarnost

I sve je to Glasnović napravio godinu dana nakon što se nije uspio plasirati na Olimpijske igre u Parizu. Neke bi to poljuljalo, izbacilo ih iz tračnica, ali on nije iz te priče. Vratio se još čvršći i jači i danas je ponovno na vrhu svijeta. Jedini hrvatski svjetski prvak u olimpijskoj disciplini u 2025. godini. Za Hrvatski olimpijski odbor nije bilo dvojbi - u ponedjeljak je na Velikom danu hrvatskog sporta po drugi put ponio titulu sportaša godine.

- Bila je ovo savršena godina, stvarno savršena, godina za pamćenje. Postao sam europski prvak u novoj disciplini, trap solo, a na kraju i svjetski prvak. Presretan sam što sam upotpunio kolekciju medalja, što imam sva velika zlata i svjetski rekord. Malo kome je to uspjelo - rekao nam je Glasnović netom nakon svečanosti u hotelu Westin.

Jeste li s ova dva zlata ispunili sve snove koje ste imali kad ste se počeli baviti sportom?

- Jesam, ti snovi su postali stvarnost i presretan sam zbog toga. Ali, nastavljam i do Igara u Los Angelesu, a onda ćemo vidjeti što će biti dalje.Vuče me to što imam 42 godine, a vidim da i dalje mogu, i dalje imam dobre reflekse, i dalje sam u vrhu svjetskog streljaštva. I jednostavno, dokle god je tako, to će mi biti motivacija za nastavak karijere.

Koliki je zapravo vijek trajanja trapaša, dokad možete biti na visokoj razini?

- Nema tu nekog pravila, ali recimo Talijan Giovanni Pellielo koji je bio sa mnom u finalu u Rio de Janeiru, imao je tada 45 godina. Sada ima 54, i dalje je na vrhunskoj razini, tako da smatram da se može dugo. Kažem, dokle god su refleksi tu, dokle god je vid dobar, dokle god te sponzori prate i uvjeti su dobri, može se ići dalje.

Dakle, nije samo Los Angeles u igri, već možda i nešto dalje?

- Mislim da Los Angeles sigurno mogu odraditi na ovoj vrhunskoj razini, a onda ćemo vidjeti što će biti. Uvijek kažem, idem odraditi još jedan olimpijski ciklus, pa onda bude još jedan. Zasad je to Los Angeles, a nakon toga ćemo vidjeti.

Josip Glasnović

ANDREA CAROPPO/ISSF

Koliko su se uvjeti za bavljenje trapom u Hrvatskoj promijenili nakon svih silnih medalja koje ste donijeli vi, vaš brat i Giovanni Cernogoraz? I što se tiče treninga, i što se tiče financija?

- Još uvijek nemam svoju streljanu za koju apliciram sada već duže vrijeme. Evo, u Jastrebarskom gdje živim radimo na tome. Četiri godine smo mijenjali GUP i sada radimo na toj priči, želimo napraviti streljački centar koji bi mogao privući i druge strijelce i natjecatelje. A što se financijskih uvjeta tiče, tu je HOO, a rekao je nedavno i ministar sporta Tonči Glavina da će se povećati stipendije sportašima, što će nam svima biti dobra injekcija. Može se živjeti od ovoga što radim. Naravno, uvijek može i bolje, ali tu su i klubovi i gradovi koji stoje iza nas, pa onda je puno lakše.

Spomenuli ste da i dalje nemate svoju streljanu. Gdje se onda pripremate za najveća natjecanja poput nedavnog SP-a?

- Putujem po cijeloj Hrvatskoj, evo prije SP-a sam bio u Dubrovniku, tamo je jedna streljana. Pa onda Osijek, Novigrad, ponekad odemo u Italiju, tako da se snalazimo... Dosta je tu putovanja, dosta je odricanja, ponekad bude jako naporno, ali tako je kako je.

Uspjesi donijeli veći interes

Je li se s uspjesima povećalo i zanimanje za trap u Hrvatskoj?

- Jest, ranije nas je na državnom prvenstvu znalo biti 70-ak, a evo ove godine je bilo 150 ljudi. Tako da uz naše rezultate, uz ovakva priznanja, sve više ljudi dolazi i trenira, počinje se baviti ovim sportom i to je sjajna stvar.

Smeta li vas ipak što i uz sve te brojne medalje medijski ostajete u drugom planu?

- Malo smeta, ali to je nešto na što smo već navikli. Uvijek odradimo sve što treba, osvojimo medalje, proslavimo ih i idemo dalje. Nema žaljenja ni za čim.

Mentalna čvrstina je jedna od najvažnijih stavki vašeg sporta, pokazali ste to i u Ateni. Koliko radite na tome, kako vježbate čuvanje mirnoće?

- Moja supruga je tu uz mene što se tog dijela tiče. Ona je dosta zapostavila svoju karijeru kako bi mi bila podrška u tome, u mentalnoj pripremi. Diplomirana je ekonomistica, ali se prekvalificirala i sad je magistar psihosocijalnog savjetovanja, pa radi i s drugim sportašima i ima uspjeha. Tako i mene na neki način “dribla”, mentalno me priprema za natjecanja i pokazalo se da to dosta dobro radi. A na samom natjecanju uvijek imamo neke rituale na streljani, malo s puškama, malo s teniskim lopticama, sve što treba za opuštanje. No, jednako je tako važna i fizička priprema. Moramo biti fit jer dugo stojimo na streljani, znamo od 8 ujutro, pa do 5 ili 6 navečer biti na treninzima, što je jako fizički naporno za tijelo, ali i to su čari našeg sporta.

Koliko na takvim treninzima ispucate metaka?

- Na godišnjoj razini ispucam oko 30.000 metaka, od siječnja do listopada. A koliko je to dnevno, to ovisi o intenzitetu, tj. o natjecanju za koje se spremam, pa tako i planiram treninge.

Za razliku od, primjerice, braće Sinković koji su sve svoje medalje u veslanju osvojili zajedno, vama je brat jedan od najvećih rivala. Kako izgledaju vaša natjecanja?

- Kad smo na streljani, nitko ne gleda tko je tko. Uvijek dajemo svoj maksimum i trudimo se odraditi to natjecanje na najvišoj razini. Tada nema brata, nema nikoga, ha ha, ha.

I za kraj, kakve ste si ciljeve zacrtali u novoj godini?

- Imam četiri Svjetska kupa, te Svjetsko i Europsko prvenstvo, bit ćemo aktivni od veljače do studenog. Prva trojica na SP-u izborit će izravan plasman na Olimpijske igre u Los Angelesu, a ako ne uspijem tada, ostaju mi svjetski kupovi 2027. Malo je teži put, ali može se. Već i sljedeće godine.