Novi olimpijski ciklus u svijetu ljetnih sportova počeo je s trenutkom gašenja plamena u Parizu, u kolovozu ove godine. Od tog trenutka startao je novi ciklus koji će kulminaciju imati na Igrama u Los Angelesu 2028., a za koje su, uvjetno rečeno, kvalifikacije već počele. Navodimo “uvjetno” jer formalno-pravno se već skupljaju bodovi i koeficijenti za Kaliforniju ‘28., iako realno malo je koji sportaš i sportašica, u bilo kojem sportu i bilo gdje, već počeo skupljati značajne bodove za te Igre. Ipak je od Pariza proteklo premalo vremena, tek tri mjeseca.

No, istodobno navedeno vremensko razdoblje jest dostatno za sažimanje kako učinka na Igrama, tako i za raščlambu planiranog, a obavljenog u prijašnjem ciklusu, s planovima za novi. To je posao koji je učinjen već u Hrvatskom olimpijskom odboru. S nekim zanimljivim brojkama, podacima, pa onda daljnjim planovima. Pariz sigurno jest povod, ali nije isključivo i samo ishodište razmatranja u HOO-u. Ono ima i nešto šire implikacije na sveukupnost hrvatskog sporta, stanja u njemu i nastojanja daljnjeg poboljšanja stanja u sportu. Od financijsko-materijalnog, do stručne izobrazbe.

Zastupljenost u hrvatskim medijima

Agencija MediaNet obavila je, između ostalog, raščlambu medijske zastupljenosti OI u Parizu u hrvatskim medijima. Tako je u razdoblju od 19. srpnja do 20. kolovoza što uključuje dakle malo više dva tjedna olimpijskih natjecanja, ali i okvirno sedam dana prije i poslije OI, u hrvatskim medijima objavljeno ukupno 12.088 objava. Prednjače portali sa 7.643 priloga, potom tiskovine s 2.335 priloga, TV s 1.242 ili 65 i pol sati emitiranja, te radio s 868 priloga, odnosno skoro 30 sati emitiranja. Kada bi se sav taj medijski prostor (radijske i TV minute, kao i prostor u tiskovinama i portalima) pretvorio u novčanu vrijednost, ona bi iznosila 35,8 milijuna eura.

Glede sadržaja hrvatskih medija tijekom Igara, od sportaša/sportašica, najveća je bila zastupljenost vaterpolske reprezentacije s 1.669 objava (6,8 milijuna eura), pa potom Donne Vekić s 1.270 objava (5,3 milijuna eura), a dalje slijede Barbara Matić s 973 objave 4,9 milijuna eura); Valent Sinković s 963 objave (4,4 milijuna eura); Martin Sinković s 959 objava (4,3 milijuna eura); Miran Maričić sa 707 objava (2,0 milijuna eura); Sandra Elkasević sa 603 objave (2,4 milijuna eura) i Lena Stojković s 475 objava (2,4 milijuna eura). Riječ je, dakle, o prvih osam najspominjanijih, s tim da očito samo računalo može razdvojiti braću Sinković koji su ipak u istom čamcu. Donekle je zanimljivo da u prvih osam nema rukometaša, neovisno što njihov rezultat u Pariz nije bio na razini očekivanog.

Toliko u kratkim crtama, glede hrvatskih medija i Pariza. Ono što vjerojatno veći broj ljudi zanima jest, dakako - penezi, šoldi ili novac. Tu sad već dolazimo do proračunskih iznosa.

Hrvatska država je, budimo iskreni, daleko najveći sponzor hrvatskog sporta općenito. U konačnici, više od 90% proračuna HOO-a također potječe iz Državnog proračuna. U brojkama ili milijunima eura u protekle je četiri godine to izgledalo sve jače i jače iz ljeta u ljeto.

2020. - 18,4 milijuna eura

2021. - 23,3 milijuna eura

2022. - 35,2 milijuna eura

2023. - 42,7 milijuna eura

2024. - 46,7 milijuna eura

Hrvatski olimpijski odbor je u 2024. godini imao ukupan rashod od 48,9 milijuna eura, a koje su raspoređene po sljedećim stavkama:

28,2 milijuna - nacionalni sportski savezi

6,4 milijuna - razvojni programi

5,8 milijuna - zajedničke programske zadaće

5,3 milijuna - olimpijski program i višesportske priredbe

1,4 - lokalni sport

600.000 - olimpijska solidarnost

548.000 - Hrvatska olimpijska akademija

400.000 - programi promocije sporta putem medija

110.300 - EU fondovi

11.000 - Zaklada hrvatskih sportaša

Hrvatski olimpijski odbor skrbi i glede potpore klubovima, na čiju je adresu tijekom 2022. izdvojeno 7.9 milijuna eura (tada 60 milijuna kuna) dodatnih proračunskih sredstava, dok je pet ekipnih sportova (nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo i odbojka) dobilo dodatnih 6,6 milijuna eura. Ostalih 19 nacionalnih saveza olimpijskih sportova ukupno 1,3 milijuna eura. Tijekom 2023. i 2024. nastavljena je raspodjela sredstava kao dio redovnog programa nacionalnih sportskih saveza.

Za OI u Parizu, u Olimpijskom programu HOO-a bilo je 178 sportaša (2022.), pa 191 (2023.) i 139 (2024.). Kao što znamo, u Pariz se plasiralo ukupno 73 sportaša/sportašica. Novost od ove godine jest da sportaši koji su sudjelovali na OI u Parizu imaju produženo financiranje do kraja olimpijske godine, dakle do 31. prosinca 2024. Prije su, naime, sportaši-olimpijci bili financirani do zaključno s danom zatvaranja OI.

Razvojni programi

Jedno se Hrvatskom olimpijskom odboru nikako ne može osporiti, a to su razvojni programi. Riječ je o programima kojima se prate svaki imalo nadareniji i rezultatski uspješan sportaš/sportašica od 15. godine. Raspodjela po godinama je tako izgledala:

2020. - 446 sportašica/sportaša u 39 sportova

2021. - 512 sportašica/sportaša u 40 sportova

2022. - 553 sportašice/sportaša u 38 sportova

2023. - 577 sportašica/sportaša u 40 sportova

2024. - 654 sportašice/sportaša u 44 sporta

Glede trenera u razvojnom programu:

2020. - 104 u 43 sporta

2021. - 121 u 43 sporta

2022. - 125 u 42 sporta

2023. - 140 u 44 sporta

2024. - 142 u 48 sportova

Prije dvije godine je oformljen Centar za razvoj i unapređenje vrhunske sportske pripreme, a koji čini doista niz stručnjaka čija imena dovoljno govore - Nikola Bralić, Lino Červar, Zlatko Dalić, Ratko Rudić, Jozo Jakelić, Goran Ivanišević, Mladen Katalinić, Lucijan Krce, Joško Vlašić, Neven Spahija, Miljenko Rak, Toni Tomas i Ante Kostelić. U tom kontekstu je ideja HOO-a o formiranju niza centara izvrsnosti za pojedine sportove.

Šteta što Hrvatska, nažalost, nema ono što je nekoć davno trebala biti Bjelolasica, jedinstveni nacionalni olimpijski centar. Možda nije loša ideja ni oformljenja specijaliziranih središta izvrsnosti za pojedine sportove. To ne bi trebali biti velebni objekti, a teško da će i biti, no u dogovoru s nacionalnim savezima podosta je toga izvedivo. Neki na tomu i rade ili u ovom ili onom obliku imaju. Osobno nam padaju na pamet moguća takva nacionalna središta za, primjerice, hrvanje (Gospić), taekwondo (Split), stolni tenis (Duga Resa), gimnastika (Osijek ili Nedelišće), plivanje (Rijeka), boks (Zagreb)... No, to je već ideja, plan. Malo dalje od realizacije, ali nije zgorega promisliti.