HRVATSKOM PRVAKU TO SE DOSAD NIJE DOGODILO OD NEOVISNOSTI PPD Zagreb nakon novog poraza miljama je udaljen od osmine finala Lige prvaka

Zagreb je vjerojatno završio sezonu u Ligi prvaka, jer nada za prolazak je sada mjerljiva promilima. Celje bi do kraja trebalo sve izgubiti, a Zagreb dobiti barem Flensburg, Aalborg i još nekoga, što je naravno nemoguća misija. No, nakon svega ove sezone bolje nije moglo ni završiti. Vujović nije uspio začepiti rupe na brodu koji je tonuo.

Ponovo je Zagreb izgledao loše, a bio je to dana kada se to nije smjelo dogoditi. No, očito to nije problem koji se u ovim okolnostima može riješiti. Gore nije moglo početi, nego li je počelo. Šarac je iščupao dvije lopte na dvije greške napada Zagreba, istrčao dvije lagane kontre, onda je Hrstić dobio dvije minute, pa je Celje diglo na 3:0, a trebalo je Zagrebu šest minuta da zabije prvi gol i da se pokrene.

Ali, bila je to napadačka muka, jer obrana Celja djelovala je jako dobro na sredini sa Šarcem i Potekom, Horženom i Kodrinom do njih. Kodrin je bio najveći plus Celja u odnosu na prvi susret, jer je i napadački bio nepogrešiv. I naravno, Ferlina su zagrebaši opet pogađali, otvorio je Bećiri, pa se nastavilo, sve dok Horvat nije promašio kontru i izletio iz igre.

Celje je stalno vodilo, 0:3, 3:5, 6:8, 7:11. Napadački su Slovenci djelovali mirno, sa odličnim šuetrima Šarcem i Silvom. Razbili su Ašanina, pa je Vujović na gol slao brzo Ristanovića, no sve skupa to nije bilo dobro. Ravnić je bio u 5-1, vjerojatno se trener Zagreba pobojao da ne nestane energije kao u drugom dijelu u Celju, pa je krenuo s Mandićem na klupi,a to je uvijek teško.

Šarac je 'vozao' Hrastnika, Poteko se vrlo dobro postavljao, tako da je Celje igralo lagano i zabilo čak 13 golova iz igre u prvom dijelu, što je za ovakav Zagreb bilo definitivno previše. Jedina svijetla točka u prvom dijelu kod Zagreba bio je Damir Bičanić koji je nastavio izvoditi sedmerce, zabio 3/3 i to je malo pomoglo. Kada igraš loše, onda se uvuče i strah od pogreške, pa kada je Vistorop prvu krivu loptu bacio Šipiću na crtu, više nije pokušavao dok tu liniju nije oživio Gadža. I bio je to i najopasniji segment napada Zagreba koji je izgledao loše, bezopasno posebno s desne strane. Hrstić kao prvi šuter bez gola u prvom dijelu. Celje je otišlo na odmor sa +3, jer je Gadža uspio zabiti nemoguće. Nimalo optimizma se nije dalo vidjeti u tih prvih 30 minuta.

Zagreb je imao opasno stizanje, a tražio je ustvari više od +2 koliko je izgubio u Celju. U igru je nakon dugo vremena u nastavku odmah od početka ušao Bičanić, što je značilo da je ispucana i ona posljednja nada da se nešto može promijeniti. Celje je moglo igrati mirno, duge napade, ali mu je obrambeni ritam poremetilo direktno isključenje Poteka samo nakon 5 minuta nastavka zbog udaranja Bičanića. I to je bila šansa za Zagreb da si skrati muke. No, onda je Stojnić isključenjem napravio minus, pa je Ereš fulao 's Planice' i Šarac je to naplatio s dva nova gola, pa je sve bilo na onih nezgodnih -4.

Bičanić je nakon 10/10 iz sedmaraca u zadnje tri utakmice zaustavljen i to u trenutku kada se Zagreb mogao spustiti na -1. Pa je Celje opet išlo na +3, a Horvat se vratio na sedmerac i konačno uspio, kasnije i promašio.

No, ono ključno, sjajni Šarac igrao je simultanku i Celje je držalo 2-3 razlike. Zagrebova obrana i vratari nisu uspjeli ništa, a kada stižeš bez toga jednostavno ne ide. Na kraju se Zagreb raspao, a nemoć je oslikao i promašeni sedmerac Vistoropa sa sirenom.