Nije dosadno u hrvatskom skijanju čak i kad ne traje sezona i kad su zbog koronavirusa zatvorena sva europska skijališta. Alpski odbor Hrvatskog skijaškog saveza na svojoj je prošlotjednoj sjednici odredio natjecatelje i trenere koji će biti članovi reprezentacije u sljedećoj sezoni. Nova članica A reprezentacije postala je iznimno talentirana 16-godišnjakinja Zrinka Ljutić, a najveće su žrtve ispali Matej Vidović i Ida Štimac, dojučerašnji reprezentativci koji su prepušteni sami sebi. Iz Saveza su priopćili da Matej i Ida nisu uspjeli ostvariti zacrtane ciljeve i očekivane rezultate, te da zbog neizvjesne gospodarske situacije i nužnog smanjivanja programa više ne mogu biti dio ekipe.
Osvajač Europskog kupa
Vidović (27) je uoči sezone, uz Istoka Rodeša, Eliasa Kolegu i Filipa Zubčića, bio dio slalomske četvorke kojom se Savez toliko dičio, koju je gurao u prvi plan uz isticanje kako nikad nismo imali jaču ekipu. Istina, sezona za Mateja nije prošla prema očekivanjima, neke se stvari nisu posložile, i na kraju je samo u jednoj utrci Svjetskog kupa osvojio bodove (20. mjesto u Val d’Isereu). No, sezonu ranije je šest puta bio među osvajačima bodova, završio ju je na 29. mjestu u poretku slalomaša, a 2018. je zaključio osvajanjem Europskog kupa. Ispada na kraju da je izbačen nakon jedne lošije sezone, i to sezone koja je za slalomaše zbog brojnih otkazivanja utrka završena već početkom veljače.
Razumljivo je da postoji strah zbog gospodarske situacije, ali nameće se ipak pitanje je li bilo moguće pronaći neko pravednije rješenje. Tim više što i Kolega i Rodeš imaju iza sebe puno slabiju sezonu od one prethodne.
- Htio bih reći svoje mišljenje, ni negativno, ni pozitivno, samo bih želio biti objektivan. Kao prvo, moram zahvaliti Vedranu Pavleku, koji je šef svega i koji o svemu odlučuje. Hvala mu na podršci tijekom svih ovih godina kada se puno ulagalo - rekao nam je Matej u uvodu.
- Ima, naravno, i stvari kojima nisam zadovoljan i koje mi nisu sjele, a jedna od njih je ta da nije bilo nikakvog razgovora, zapravo sam doveden pred gotov čin. Samo mi je javljena odluka, i to dosta kasno, nekoliko dana prije te sjednice. Vedran mi je samo poručio da nisam u ekipi, da ne računa na nas i da više ne možemo računati na podršku Saveza. I to je bilo to. Žao mi je što nismo mogli razgovarati. Sve ove godine obećavali su nam razne stvari, pogotovo nakon sezone 2018/19. koja je bila odlična. Vedran je bio vrlo blisko upućen, sudjelovao je u svim odlukama, sve je znao. Mučio sam se u siječnju s materijalom, na žalost u prve sam tri utrke samo jednom ušao u prvih 30 i to me je koštalo bolje sezone. A oko Adelbodena sam se još i razbolio. Sve su to nijanse u koje je Vedran bio upućen i koje su se pokazale ključnima.
Krenulo je, kaže na bolje, ali onda je sezona naprasno prekinuta.
- Pronašli smo materijal i u Japanu sam se osjećao odlično, pogotovo nakon Zubine pobjede u veleslalomu. Bili smo spremni kao zapete puške, a onda su nam otkazali utrku i sezona je praktički stala. Otkazane su mi zadnje dvije utrke Europskog kupa i tri Svjetskog kupa i ispalo je da nakon siječnja, osim Chamonixa, više nisam dobio priliku popraviti dojam. A napredovao sam i bolje sam skijao. Šteta je što se uopće nije tražio način da me se ostavi u programu. Razumijem da nakon lošijih rezultata ne možeš na lijepe oči dobiti status, ali vjerujem da su se kroz razgovor mogla smanjiti sredstva, pronaći način da me se ostavi u reprezentaciji, da me se spoji s nekom drugom ekipom. Ali nije bilo nikakve komunikacije, samo je donesena odluka.
Okvirni plan
Odluka koja mu nije bila ni na kraju pameti.
- Nakon što je otkazana utrka u Kranjskoj Gori i sezona završena prošlo je mjesec dana do odluke da me se ne ostavi u reprezentaciji. I cijelo to vrijeme nismo imali nikakvu informaciju, što je malo čudno. Razumijem da je financijska situacija teška i to je možda kap koja je prelila čašu, ali odluka je ipak bila neočekivana.
I što sada, kako dalje kad je ostavljen praktički bez ikakve podrške Saveza osim osnovne opreme i skijaške karte za slovenska skijališta?
- To je pravo pitanje, to je pitanje koje sam si odmah postavio. U razgovoru s Vedranom, kad mi je priopćio odluku, rekao sam da su veće šanse da prestanem skijati, nego da nastavim. Ali, kad sam stao i razmislio, odlučio sam da ću sve što sam zaradio od skijanja, pogotovo nakon dobre prošle sezone, uložiti u sebe i pokušati izgurati. Nisam ni u jednom trenutku sumnjao u sebe, znam što želim. Zamolio sam svog tatu koji se puno žrtvovao tijekom godina da mi pomogne još jednu sezonu, da probamo izgurati jer osjećam da to nije to, da imam još nešto za reći, da nisam gotov. Vjerujem da sam puno bolje skijao na kraju sezone i zato sam uvjeren da mogu još.
Planove mu, kao i drugim skijašima, ometa pandemija koronavirusa jer je neizvjesno kada će uopće moći na snijeg.
- Napravili smo okvirni plan, ali teško je uz ovu situaciju jer nitko ne zna kad će se skijališta i granice otvoriti. Ideja je da počnemo skijati u kolovozu, željeli bismo tada na glečer, a dotad ćemo raditi na kondiciji. Istina, i to se može prolongirati s obzirom na situaciju. Naravno, ako se prije nešto dogodi, ako se otvori neka šansa za skijanje, razmislit ćemo i o tome.
Sve se može
Bude li sve u redu, krene li Svjetski kup na vrijeme, vjeruje li da se u ovim okolnostima može vratiti na razinu iz sezone 2018/19? Ne ide mu na ruku činjenica da će imati lošije startne brojeve.
- To je sve relativno, jer i dalje sam među 15 u Europskom kupu. Naravno, kroz Svjetski kup je lakše poboljšati startne brojeve, ali pokušat ću i u Europskom kupu spustiti broj. Vidjeli smo i ove sezone da je Zubo na početku imao i slabiji broj u slalomu nego što ja imam sada, pa je završio na 32. mjestu, možda bi i među 30 da je sezona došla do kraja. Sve se može, sve sam to već prošao, gledam samo prema naprijed. Vjerujem da mogu i puno više od onoga što sam dosad napravio. Idemo korak po korak.
Već sam jednom dokazao da su u krivu, pokušat ću opet
Mateju nikad nije bilo lako u skijanju, već je pomalo i navikao voditi borbe. Nije prvi put da mora ići težim putem.
- U dječjem skijanju sve to ide kroz klubove, pa i nije to toliko skupo. Međutim, postaje jako skupo kad dođeš u FIS kategoriju, jer onda više nema domaćih natjecanja, moraš ići po raznim zemljama, od utrke do utrke, moraš se i po ljeti pripremati po glečerima, što je vrlo skupo i cijela se ta priča komplicira. Tu kreće borba.
U toj borbi najveća mu je podrška tata Goran koji mu je u jednom trenutku, silom prilika, postao i trener.
- Da, i to nakon slične ovakve situacije, nakon moje druge sezone u FIS kategoriji. Savez me izbacio iz ekipe, rekli su mi da sam neperspektivan. Tad smo im uspjeli dokazati da su u krivu, probat ćemo ponovno. Godinu dana smo bili samo, a onda smo polako dobivali sve veću financijsku podršku Saveza. Tata se tada jako puno žrtvovao, rekao je da će uložiti u mene, da će uložiti svoje vrijeme i trud i ispalo je super. Ali, sada je sve to kompliciranije jer tada nismo bili na ovoj razini. Sad moramo ići po utrkama Svjetskog kupa, a to je razina više I sve će više i koštati.
Tata će sada ostati praktički jedini član ekipe uz Mateja.
- Molio sam ga za pomoć iako je rekao da ne može ni on više. Potrošio se, radio je dva posla dosad, bio mi je i serviser i trener, postavljao stazu, slagao planove, vozio kad je trebalo, radio je sve živo. Rekao je da će mi pomoći s uređenjem skija i s planiranjem koliko bude mogao, koliko mu mogućnosti budu dopuštale A ostalo je na meni. Borba.