Uloviti Sandru Perković u Zagrebu jednako je lako kao i njezinim protivnicama pobijediti je u krugu. Gotovo nemoguće. No, uspjeli smo nekako. Makar je bila mrtva-umorna, makar je samo koju minutu prije završila s jakim treningom, jednim od posljednjih uoči leta prema Šangaju, gdje je u subotu čeka otvaranje međunarodne sezone. Dijamantna liga u Šangaju.
- Ne treba se već sada opterećivati s nekim čudima, ali da sam dobra - dobra sam.
Puno sam zrelija
Teško se sjetiti kad nije bila dobra...
- Dobro smo odradili pripreme, bili smo sada tri puta po tri tjedna u Medulinu. Jako se radilo... Spremna sam na sve to što me čeka.
Izgleda moćno. To ne možete ne zamijetiti.
- Mislim da je ona najbitnija promjena u odnosu na inače ta da sam zrelija. Danas neke stvari drukčije prihvaćam, s tim nekim iskustvom i znanjem koje imam, sada bolje izvršavam svoje obveze. Mislim da je lakše raditi sa mnom - nasmijala se.
- I trener Edis svake je godine sve bolji. Sve si više odgovaramo. Znate, s vrhunskim sportašima nije lako raditi. Kad nam se tijelo umori, padamo psihički i treba nam netko tko nas zna dići. Vratiti na pravi put, a to nije lako. Edis to za sada uspijeva, a nadam se da će i dalje.
Je li puno puta u ovim pripremama “padala”?
- Bila sam dobra - simpatično je pogledala prema Edisu.
- Pala sam samo prije dva mjeseca. Jedan dan. Ma, ovo je olimpijska sezona, atmosfera je drukčija, mislim da je svim sportašima tako. Nekako je drukčiji adrenalin, sve shvaćaš ozbiljnije, predaniji si... Ne kažem da sam inače neozbiljna, ali sada izvlačiš iz sebe nešto i ne znaš da imaš i podrediš baš sve tim Igrama.
Ona je u biti već startala u olimpijsku sezonu. Velikih 70,59 m u ožujku u Splitu naznačili su što je spremila za 2016.
- Sada sam stabilnija nego u Splitu. To je natjecanje bilo u nedjelju, loše vrijeme, kiša, dan ranije radili smo simulaciju Igara u Riju, isprobavanje tih noćnih kvalifikacija... Mislim da sam sada bolja, povezanija.
Možemo li onda već u subotu očekivati rezultat kao u Splitu?
- Nadam se. Ne želim najavljivati, ali ako se poklopi dobar hitac, ako izvrtim kao što znam izvrtjeti, može biti dobar.
Rio joj je sve. Apsolutno na prvom mjestu. Tamo ide kao olimpijska pobjednica. I tamo to želi ostati. No, samo mjesec dana prije u Amsterdamu će loviti rekordno četvrto uzastopno europsko zlato, pa u subotu kreće u obranu četvrte Dijamantne lige za redom.
Pred njom je žestok put. Vjerojatno najjači do sada.
- Razgovarali smo o tome da nešto preskočim, ali ne želim ne otići na neku Dijamantnu ligu. To mi je neki ritual, tu se uigravam za one velike stvari. Jedino je pod upitnikom miting u Londonu, koji je nakon Amsterdama. Tamo ne mogu garantirati za rezultat jer bacat ću iz punog treninga. To je jedino natjecanje između EP i OI i treba mi, ali mogao bi patiti rezultat.
Zastavu ću nositi 2024.
Preskočiti EP nije joj padalo na pamet.
- Ono jest mjesec dana prije Rija, ali isto je bilo i 2012. pa smo uspjeli osvojiti i europsko i olimpijsko zlato.
Kako se nakon 27 dijamantnih pobjeda i 33 dijamantna postolja još može motivirati za to natjecanje?
- Još nemam sve rekorde na mitinzima. 2013. sam osvojila sve mitinge, ali sam zeznula na Hanžeku. Nije bila ni jedna sezona s pobjedama na baš svim natjecanjima, pa...
Pa zašto da 2016. ne bude ta?
- Nadam se.
Karta za Rio je kupljena. Na njoj stoji datum 9. kolovoza. A to znači samo jedno - olimpijska pobjednica nije u igri za nošenje hrvatske zastave na otvaranju Olimpijskih igara.
- Žao mi je što neću moći nositi zastavu, to je golema čast, ali nadam se da će biti prilike jednom.
Problem je što je atletika uvijek drugi tjedan Igara.
- Nosit ću 2024. Tokio ništa, nego Igre iza. Sad su Igre u Brazilu, sljedeće u Japanu, pa će valjda one 2024. biti u Europi. Ako treba, doći ću samo na otvaranje, vratiti se u Zagreb dovršiti pripreme pa se opet vratiti na Igre.
Ipak ću biti u Selu
Koliko god je ovo rekla u šali, nije nemoguć scenarij jer su uz Los Angeles u igri za te OI Madrid, Rim i Budimpešta.
- Najbolje onda Budimpešta, da mogu doći autom - nasmijala se.
Poseban auto trebala je imati i u Riju, ali za odlazak i dolazak s natjecanja, koje je u njezinu slučaju ima katastrofalnu satnicu.
- Ipak ću biti smještena u Olimpijskom selu, ne u hotelu. U dogovoru s HOO-om odlučili smo tako jer se atletski stadion nalazi u jednom od najgorih kvartova u Brazilu i nije sigurna opcija da me autom voze iz hotela na natjecanje i obratno. A i HOO, jasno, ne želi tu odgovornost na leđima da, nedajbože, zakasnim na natjecanje ili mi se nešto dogodi. Ovako ću ja u službeni bus, voziti se 45 minuta, pod zaštitom, spavati, ujutro otići isto tako na finale... A ne strepjeti hoće li auto doći po mene ili ne. Da je neka druga država, OK, ali ovako ne.
U nekim drugim godinama ovakve situacije prilično bi je opterećivale. Sada ne.
- Rekla sam vam, zrelija sam. Za pet godina bit će još lakše raditi sa mnom, a za deset, kad ne budem više trenirala, najlakše.
Možda tada bude još opasnija. Na primjer. neka opasna pomoćnica ministra sporta...
- Pomoćnica? Ma, bit ću ja ministrica! - opet se počela smijati.
- Šalim se, naravno. Jako sam ponosna na Janicu. Lijepo je što je sportašica tako visokog ranga, najbolja hrvatska sportašica ušla u ministarstvo. Da se napokon iz prve ruke zna što nama sportašima treba i kako nam treba. I ne samo nama sportašima, nego i sportu općenito. Mislim da smo prijašnjih godina bili dosta zakinuti što se tiče svega. Ni sada nije bajno stanje, ali nadamo se da će se to popraviti.
Koliko je Sandra na svojoj koži osjetila te probleme u kojima je hrvatski sport?
- Više se ne opterećujem s time, ne želim o tome ni razmišljati. Edis je tu da brine i da vodi rat s njima. Ja moram mirno dočekati OI.
Dakle, nije ni u čemu zakinuta?
- Ako je zakidanje to što nismo dobili olimpijsku stipendiju već šest mjeseci, onda sam zakinuta.
CIJELI RAZGOVOR MOŽETE PROČITATI U DANAŠNJEM TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....