Dvorana za 12.000 ljudi, u koju je stalo njih 13.040 kako su izbrojali Turci u finalnom susretu Europskog prvenstva za odbojkašice. Atmosfera? Najkraće, nitko nikoga ne čuje. Turska je željela to zlato više od ičega, sve je odavno napravljeno da se dođe u finale, no s druge strane mreže ispriječila se Srbija, reprezentacija koja posljednjih pet godina vodi glavnu riječ u svjetskoj odbojci, pod trenerskom paskom izbornika Zorana Terzića.
Srbija je u rovovskoj borbi u pet setova, u kojoj je posljednji završio 15:13, osvojila zlatnu medalju sa svih devet pobjeda na prvenstvu koje se igralo u četiri države (Mađarska, Poljska, Slovačka i Turska), a da se one nisu pomakle iz Ankare. Tamo su igrale i susrete u skupini A, pa osminu finala, četvrtfinale, polufinale i finale. Kao i Turkinje, koje se također nisu micale “od doma”. Toliko o poludirigiranom sustavu natjecanja... Ili, ako ćemo još malo proširiti priču, od polovice kolovoza su Srpkinje u Turskoj, prvo na turniru Gloria kup u Antaliji, gdje je igrale još i Turska, Italija i Hrvatska, a potom i na završnim pripremama do EP-a.
Medalje u nizu
Ovo je treća zlatna medalja za Srbiju na EP-u u povijesti, ujedno i treća na posljednjih pet prvenstava (zlato 2011. i 2017.) na kojima im je najgori plasman bilo četvrto mjesto.
Srpskim odbojkašicama ovo je treća velika titula u nizu nakon što su 2017. bile europske prvakinje, a prošle godine svjetske prvakinje. Uzgred, igrale su i finale Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016. u kojem su izgubile od Kine.
Sjajna, vrhunska generacija odbojkašica koje, naravno, ne igraju doma, nego posvuda po svijetu. Generacija koju pod kontrolom drži iskusna organizatorica igre Maja Ognjenović (35), a predvodi 22-godišnja (!) Tijana Bošković. Tijana je, naravno, proglašena MVP-om EP-a, iako je prema broju postignutih poena (142) bila na trećem mjestu, iza talijanske crne pantere i velike rivalke Paole Egonu sa 196 poena i Poljakinje Malwine Smarzek-Godek sa 168 poena. Tijana je u finalu napravila 23 poena, a samo jedan manje Brankica Mihajlović. I tu je snaga ovih Plavih dama jer imaju “širok spektar oružja iz kojeg nemilice pucaju po suparnicama”.
Fali samo Liga prvakinja
No, Tijana je ipak jedna, jedina i neponovljiva još od 2014. godine kada je zabljesnula na juniorskom EP-u na kojem je Srbiji osvojila naslov prvakinja i ona uzela prvi veliki MVP trofej. Otad je osvojila 15 pojedinačnih naslova, što najbolje igračice, što najboljeg korektora. Predugo bi bilo nabrajanje svih tih trofeja pa recimo samo da je nakon juniorskog MVP-a na EP-u 2014. bila i dva puta MVP seniorskog EP-a (2017. i 2019.) te MVP SP-a lani. Tijana ima broncu (2015.) i dva europska zlata (2017. i 2019.), svjetsko zlato (2018.), olimpijsko srebro (2016.), broncu s Grand Prixa (2017.), srebro sa Svjetskog kupa (2015.)... Jedino joj zapravo nedostaje klupsko zlato Lige prvakinje sa svojim turskim klubom Eczacibasijem.
- Ne znam kako smo ovo dobile. Čudesno smo igrale, bilo je teško disati, a kamoli igrati. Turska je sjajna ekipa i time sam još više ponosna na sve nas - rekla je korektno Tijana nakon meča jer ako ode u pet setova, onda se zna da su nijanse presudile.
Turci nudili sve
Kao što su, nažalost, nijanse presudile u korist Turske u meču naših odbojkašica u osmini finala protiv Turske.
Tijana je Hercegovka, rođena na Međunarodni dan žena 8. ožujka. Podrijetlo vuče iz Tasovčića kod Čapljine, rođena je u Trebinju, a odrasla u Bileći. Djed je bio odličan odbojkaš, a baka atletičarka. Kao mala se bavila taekwondoom, koji je prestala jer više nije imala koga pobijediti, a onda je krenula stopama tri godine starije sestre Dajane koja je počela trenirati odbojku. Dvije sestre, odbojkašice, i brat košarkaš, 196 cm visoki Vuk, 2003. godište, kadetski reprezentativac Srbije koji igra za Student Igokeu.
Iz Bileće je Tijana stigla u beogradsku Vizuru sa 15 godina, a sestra je, pak, završila koledž u SAD-u. Iako, već je i puno prije toga bila na meti trenera i menadžera koji su u njoj prepoznali izvanserijsku igračicu. Tijana se prisjeća tih dana:
- Godine 2011. s obitelji sam bila gost u Istanbulu, još tada su sestri i meni nudili putovnice, ugovor s Galatasarayom, bjanko... Ali, nisam htjela prihvatiti, za mene je jedina opcija bila igranje za Srbiju.
Zanimljivo, jer sestra Dajana igra pod zastavom BiH, nastupa u turskoj drugoj ligi i od ove sezone bit će suigračica naše reprezentativke Mateje Ikić. U međuvremenu je Tijana dobila i diplomatsku putovnicu BiH te dvoranu sa svojim imenom u Bileći. A tek su joj 22 godine.