Jedna je Hrvatska zadrijemala, ona u Osijeku i ona u Cardiffu, a druga se Hrvatska razbudila. Ona koja bi odmah mijenjala trenere, igrače, sustave, stilove i što još ne. Nakon dva pola uspješnosti (Rusija, Katar) pojedine slabije faze između (EP i prve LN) nisu uspijevale rasplamsati teme i dileme koje su tada vjerojatno bile potrebne. Sada, nakon dvije loše utakmice u četiri dana, obilato se nadoknađuje negativan pristup temi reprezentacije.
Iz jedne više-manje euforične ere, koja je splasnula gubitkom finala Lige nacija na isti način kako su neke euforije začete (jedanaestercima), u dvije kvalifikacijske rujanske utakmice Hrvatska je opet podignula glas. I ona javna, ali i ona reprezentativna, na čelu sa izbornikom Zlatkom Dalićem. Vrlo dobre partije sa Latvijom i Armenijom i 6 bodova ujedinili su dvije Hrvatske koje su prštale u uvjerenju kako je EURO osigurano, kako se tamo može učiniti nešto "veliko". I onda dođe listopad i sve što je do jučer bilo Top, sada ništa ne valja. Zanimljivo je, javno to promiče izbornik i igrači, a logično je navadi ovog podneblja da je "javnost" vrlo negativna prema gubitnicima. Pogotovo ako su prije toga bili pobjednici…
Javno mnijenje ima pravo na svoje gore-dole doživljaje i posljedično teške euforične ili još teže negativne stavove. To što netko ima pravo na nešto ne znači da je u pravu i da je to dobro što čini. No, ključan je problem aktualne zbilje hrvatske reprezentacije što struka (Zlatko Dalić i njegovi brojni suradnici) prva, a onda i igrači kao drugi ne bi smjeli živjeti utakmice i nogometnu svakodnevicu u tim krajnostima raspoloženja. Takve amplitude su odraz nestabilnosti unutar jedne momčadi, jer ne odražavaju realnosti niti kad se pobjeđuje, a još manje kada se gubi. Jer ako nekim medijima i široj javnosti dođe normalno da su "šampioni prije koji mjesec" odjednom "luzeri", onda je to teret promišljanja unutar tabora reprezentacije. Niti je Hrvatska vrh svijeta bila, niti je ona očajna da treba brzo sve mijenjati…
Pogledajmo realno stanje. Hrvatska je još u trci za direktan plasman na EURO. Tko kaže da će Wales odjednom pobijediti redom Hrvatsku, Armeniju i Tursku? Dok je tako otvorena šansa, objektivna, reprezentaciji nije potrebna revolucija, a koju je u sažetom obimu, kako to godi ušima šire javnosti, najavljuje izbornik Dalić. Što to znači da su ovi porazi dobro došli za odluke koje je već duže promišljao, odnosno promjene u kadru? Ako je sazrijevao odluku da trebaju promjene, zašto ih odmah nije učinio kad je bilo logično, pred jesenske kvalifikacije. Takva promišljanja ima onaj koji nije zadovoljan onim što ima. Ukoliko je Dalić bio nezadovoljan, onda je jako pogriješio što nije odmah povukao te "poteze svježine". Što god to značilo.
Ukoliko je problem sustav, kako sada tvrdi, zašto nije mijenjao kad je to logika nalagala (primjerice, nemamo krila, onda 433 ne bi trebala biti prva opcija)? Nije dirao, kaže, jer je išlo dobro. Normalno, ali razlika između izbornika/trenera i javnog mnijenja je u tome da on mora vidjeti probleme koji tinjaju i preventivno djelovati da se ne bi rasplamsali. To što se sada tako mili javnosti jer praktično govori isto kao i ona jasan je pokazatelj da je slično funkcionirao pogotovo nakon rujna. Što znači površno i odveć opušteno. Dok mu javnost sada to jako zamjera, uključujući one glasnike koji su mu gladili taštinu dok je pobjeđivao, on je u problemu kako se iz toga izvući. Jer izbornik nije razmišljao da momčad bez 4-5 igrača ne može biti isto snažna kao kad je kompletna i u dobroj (klupskoj) formi.
Hrvatska nema takvu širinu kvalitete da bi nastavila razmišljati, igrati i funkcionirati kao da se ništa nije dogodilo. Hrvatska je trebala u ovoj izvanrednoj situaciji (izostanci Perišić, Kramarić, Petković, Ivanušec, Oršić, loša forma više prvotimaca) rezultatski "ponizno preživjeti", ako treba igrati na bod, jer oni između ostalog znače ograničiti suparnika na minus dva boda. Umjesto toga, i kad se već kiksalo u Osijeku, ponovila se još lošija verzija taktičkog i natjecateljskog pristupa u Cardiffu, samo četiri dana kasnije. Je li zbilja roster Hrvatske toliko "tanak" da u dvije utakmice ne može organizirano igrati barem u jačem defenzivnom bloku i na mišiće (borba) izvući jedan remi?
Danas je javno mnijenje pod valom teorija kako je ovo dokaz kako je Perišić jedini nezamjenjivi akter Vatrenih. Iako je istina da je Hrvatska u lipnju prošle godine odigrala izvanredno ligu nacija (dvije utakmice sa Francuskom, Danskom) bez Perišića. Malo tko ga je onda i spominjao. Svima su danas puna usta Kramarića, jer dao je dosta golova, iako kad igra taj momak dobiva više kritika nego pohvala. Fali Ivanušec? Do prije par mjeseci nije ni doživljavan prvotimcem. Slično kao i Petković, o kojem se valjda po defaultu uvijek stvaraju polovi pro et contra kad igra i kad ne igra. Danas u javnom mnijenju priziva se sustav 352 ili neki romb (imah ih dvije verzije), a kada je to Dalić koristio, onda je bilo niz negativnih osvrta da to nije format za ovu grupu igrača. Koliko samo kontroverznih stavova, promjena mišljenja, i sve to nakon par loših utakmica. Kao što će nakon par pobjeda uslijediti "veliki stavovi i dometi". Navedeni primjeri kada se igralo dobro i bez onih koji sada nedostaju, uvjerljivo sugerira kako je veći problem što se nije organizirala igra tako da se kompenziraju ti manjkovi…
Zlatko Dalić je nakon slabije svoje forme na EURU, po povratku jasno iznio u čemu je pogriješio, a na što mu je ukazano i od nekih "desnih mu ruku". Javno je iznio da će promijeniti te stvari i opći gard. To je doista i učinio te je Hrvatska nastavila putem logičnijeg i uspješnijeg funkcioniranja, osiguravši SP, iskorak u Ligi nacija, odličan nastup u Kataru i dobar nastup u Final Fouru. Negdje po putu 2023.godine Dalić kao da počeo vraćati krive postavke iz 2021 (EURO priča). Počeo je više pričati o sebi i svojim uspjesima, ocjenjivati svoje šestogodišnje poteze "dobrima, ma ne dobrima nego odličnima". Kruži po cijeloj državi i okolici, ide svugdje gdje ga zovu da im uveliča event i svakom zvanom i nezvanom želi ugoditi, drži predavanja, a usput je imao i privatne poduzetničke akcije.
Dalić nam je proteklih mjeseci više djelovao kao čovjek koji je sve više zaokupljen razmišljanjem što će raditi nakon EURA 2024, nego posvećen tome kako reprezentaciju tamo odvesti, odnosno kako je pripremiti da do Njemačke stigne u najboljem izdanju. U rujnu sa slabijim suparnicima djelovao je sigurno, ali očito je to bilo "presigurno" pred teži listopad. Daliću svakako nije lako, pritisak na izbornika je kontinuiran i težak. No, kako je znao dobro funkcionirati u nekim fazama znači da se time može nositi. Trener koji ima iza sebe domete koje nema nitko u Hrvatskoj, ne može sebi dozvoliti da ga iz takta izbaci bilo koji "slučaj". Od trenera sa takvim rezultatima očekuje se da svoj posao odradi beskompromisno jasno u kontekstu sadašnjosti ali i perspektive.
Dalić si ne smije dozvoliti da ne zna kako Brozović nema treći žuti karton. Izbornik ne bi trebao najavljivali male revolucije da nahrani javnu potrebu za "woow novostima", nego Daliću i reprezentaciji treba logična evolucija pristupa i stvari za kratkoročni cilj (dvije pobjede studeni), srednjoročni (ako bude play off u ožujku) i dugoročniji (nastup na EURU). Ima li Hrvatske toliko igrača za velike "rezove", ili ima dosta neiskorištenog potencijala unutar aktualnog, po mnogima dugo doživljavanog "realno reprezentativnog rostera"?
Izbornik prije svega mora odrediti što želi od studenog, jer dvije pobjede su nužne ali i pogled na ožujak i lipanj također. U prvom planu bi trebao biti rezultat, i temeljem toga se ekipirati. Ako će se igrati drugačijim sustavom, tako bi trebao birati igrače. No ne vidi se baš neka bitna nova rješenja koja mogu odmah taktički (sustav) biti izvediva na višoj razini, osim onih što se koristilo (recimo 4231). Kad su u pitanju igrači, može se teoretizirati da neka imena trebaju osvježiti kadar, ali širina i apsurdi u koje se ide i promiče, sugerira da se miješaju reprezentativne vrijednosti i igranje u domaćoj ligi. Za mjesec dana već može biti drugačija krvna slika aktualnih igrača, jer će moguće više igrati u klubu i posljedično biti u boljoj formi. Za mjesec dana je vjerojatno da će biti u stroju Petković, Ivanušec, Kramarić, što već bitno mijenja opcije za postavu i igru.
Za ožujak/lipanj opcije će biti i Oršić, Perišić. Moguće je da će netko od mladih ili drugačijih snaga visokom formom skrenuti pažnju na sebe. Nama se čini zbog svega navedenog da bi izbornik i stožer trebali prvo temeljito preispitati zašto je momčad igrala dva puta tako bez energije, strasti i karakteristične borbenosti. Preispitati zašto su "najbolji vezisti na svijetu" odjednom tako neraspoloženi u igri neovisno o klupskoj formi. Preispitati što je stožer promašio u pripremi ovih dvoboja, organizaciji igre u izvanrednoj situaciji izostanaka, vođenju utakmica. Prepoznati što je to doprinijelo da se igrači opuste, ili barem tako izgledaju u trenucima kada bi trebali biti našpanani do daske.
Hrvatskoj ovog trena ne trebaju veliki rezovi i potresi, jer za to nema ni logike, ni spremnog novog kadra a nije ni odgovarajući trenutak. Hrvatskoj treba da se homogenizira, da je nabrijana, da igra na način kako odgovara raspoloživom kadru u trenutku a ne u teorijama i vizijama budućnosti.
I dakako treba poneko osvježenje. Simbolika je primjerice kad je prije Katara Zlatko Dalić, najavio da je Josip Mišić sigurni kandidat za post mundijalsku eru i da će dobiti poziv i priliku. Igrač koji jedini daje naslutiti da može pokriti poziciju Brozovića, ili biti dio duple 6 sa njime u 4231. Ako nam treba provjereniji devet za borbu i skok, u nedostatku Petkovića, možda bi korisno bilo iskoristiti Budimira koji vrlo dobro igra u Osasuni. Reprezentaciji trebaju spremni i zreliji igrači za ovu fazu natjecanja, za one koji tek stvaraju afirmaciju može biti mjesta na širem popisu. I još nešto.
Hrvatska se olako odrekla nekih igrača koji su zbog "vruće glave" napravili krive poteze. Takve se situacije, ako se već ne preveniraju, mogu tihom diplomacijom korigirati, u interesu reprezentacije. Misleći na Rebića, naravno, ne kažemo da bi ga sada trebalo vratiti. Mislimo prije svega da se danas ne bi trebalo vruće glave zbog poraza odreći nekog novog Rebića, odnosno igrača koji imaju reprezentativne potencijale…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....