Hajduk je u dva kola prosuo sve što je dugo i mukotrpno zidao. Ili je bolje reći u četiri kola, jer u zadnja četiri nastupa Splićani su osvojili samo tri boda. Momčad Mislava Karoglana ne izgleda šampionski, nije tako izgledala ni jesenas, ali dobri rezultati su puno toga pokrivali.
Da je Hajduk slavio na Opus Areni ponovno bismo pisali o velikom povratku Karoglanove momčadi, o karakternim igračima koji su se tako brzo podigli nakon što ih je Rijeka nokautirala. Još jednu lošu igru bacili bismo u drugi plan, jer HNL priznaje samo moć rezultata...
Znamo da je Hajduk u Osijeku bio jako oslabljen, igrao je bez Livaje, Sahitija, Sigura, Dialla i Žapera. Melnjaka smo već zaboravili. To je šest startera, ili više od pola momčadi. Međutim, kako objasniti toliki broj neforsiranih pogrešaka, a na terenu pregršt iskusnih igrača? Mikanović je bio čak i reprezentativac, Uremović također, a došao je iz Bundeslige. Šarlija je stigao iz Panathinaikosa, Moufi iz Francuske, Krovinović iz Benfice, Kleinheisler iz Panathinaikosa, a prije toga bio je ponajbolji veznjak naše lige. Kalik se na Poljud vratio u statusu pojačanja. A Hajduk ne može spojiti pet dodavanja i to na perfektnom travnjaku?
Jedinu pravu napadačku akciju Hajduk je imao u prvom poluvremenu kada je Brekalo sjajno proigrao Kalinića, ovaj Moufija, koji je iz odlične pozicije pogodio vanjski dio vratnice. Jedna akcija i odmah šansa, ali ne možeš imati jednu akciju u 90 minuta. Pitanje za Karoglana zašto na prste jedne ruke možemo nabrojiti povezane napadačke akcije u dvije utakmice, jer Hajduk je protiv Rijeke napadački bio još lošiji? A tada je bio kompletan.
Josip Brekalo odigrao je pristojnu utakmicu, s dva, tri jako dobra poteza, od kojih posebno pamtimo odličnu dijagonalu s kojom bi malo brži igrač od Kalika išao izravno na golmana. Međutim, premalo je to za igrača koji želi biti starter Vatrenih. Bez udarca na gol, bez asistencije, bez pravog ulaska u kazneni prostor suparnika, sa samo jednim driblingom. Pokojni Otto Barić bi rekao da ne možeš biti ofenzivac, a završiti utakmicu bez barem tri udarca na gol. Olakotna okolnost je da se Brekalo tek priključio momčadi, te da je odradio možda tri treninga i treba malo vremena. Samo što ga Hajduk ima sve manje, vrijeme mu opasno curi.
Najbolja vijest za Splićane je 75 minuta Nikole Kalinića. Dobio je sedam od 14 duela te imao nekoliko krasnih minijatura. Za igrača od 35 godina koji se vraća nakon što je pola godine bio bez momčadi to je čak i učinak iznad očekivanja. Premda to ni izbliza nije dovoljno za potrebe momčadi koja želi osvojiti naslov.
Nakon ipak razočaravajućeg remija u Osijeku i Mislav Karoglan je istaknuo čuđenje zbog tako velikog manjka samog nogometa u igri Hajduka. OK, imaš momčad koja nema brzinu i moć na nekoj malo višoj razini, ali onda bi barem trebala imati mirnoću i rutinu kroz dodavanja. Morala bi daleko bolje kontrolirati utakmicu, što Hajduk sve rjeđe čini. Nije kontrolu imao protiv Lokomotive i Dinama na kraju jeseni, a još manje protiv Rijeke i Osijeka na proljetnom startu.
I to je ključni Karoglanov problem uoči završnih 15 kola - pronaći igru. Bez nje ne možeš osvojiti naslov prvaka. Remi u Osijeku nije nikakva tragedija, posebno ne kad znaš da su u problemu po pitanju prave igre i Dinamo, pa čak i Rijeka, premda ona ima nešto više prepoznatljivosti na terenu.
Hajduk s toliko iskusnih igrača jednostavno mora igrati daleko kvalitetniji nogomet. O tome doduše pričamo već 21 kolo, a kao posljedicu takve igre vidimo samo 27 zabijenih golova. Debelo premalo za priču o naslovu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....