Hrvatska muška košarka pala je na najniže grane. Niti jedna selekcija nije bila u A diviziji europske košarke. One mlađe iz nje ispale su u protekla dva, tri ljeta, ona seniorska ostala je bez plasmana na Eurobasket, prvi put u povijesti, na koncu veljače.

I bilo je tome tako do subote, kad je U-20 vrsta stigla pobjedom nad Turcima, a bio je to šesti uzastopni trijumf u armenskom Erevanu, do plasmana među 16 najboljih reprezentacija Europe u svom uzrastu. Istom se nadaju i u U-18 vrsti koja će već u petak na svoje EP B divizije, a onda i U-16 vrsta. Pri tome seniorska reprezentacija traži glavnu rundu europskih kvalifikacija za SP u Kataru 2027., želi ovo ljeto biti bolja od Norveške i Danske (ili barem jedne od njih), kako bi stigla među one selekcije iz Europe koje vjeruju u SP. Da, usput ćemo gledati Eurobasket bez Hrvatske i to neće biti lako, ali tu smo gdje jesmo.

I dok uopće ne treba sumnjati da će seniori izboriti glavnu rundu kvalifikacija, jer dolazak na pripreme Darija Šarića, Marija Hezonje, Karla Matkovića i Jaleena Smitha jamči miran zalet Tomici Mijatoviću u njegovom izborničkom debiju, valja vjerovati da će U-18 vrsta i U-16 vrsta ponoviti ono što su učinili momci u Armeniji.

Cedevita Junior i Zadar imaju najbolje škole

Ako ćemo o čistom talentu, njega je, barem na papiru, u U-20 vrsti bilo nešto manje nego u U-18 i U-16 vrsti. Ali, pronašli su cilj, pronašli su put i igrali su košarku kakva se morala svidjeti svakome tko je pogledao barem jednu utakmicu.

Stižu nam generacije bekova i to je dobra vijest. Važno je imati sjajne centre, ali bez bekova nema rezultata i posebno u reprezentacijama, teško se sjetiti ijednog velikog rezultata koji nije imao potpis bekova. Godinama smo živjeli od fizičkih mogućnosti visokih igrača, a kada su se dogodile generacije u kojima se nisu pojavili ekstra talenti na visokim pozicijama, zakopalo se i radilo s nižim igračima. Što je uvijek teže. Nikada neće biti jasno zašto se to nije radilo i dok su se pojavljivali veliki talenti iznad 210 cm, ali to je već proliveno mlijeko.

U Erevanu je čak devet igrača stiglo iz dva ključna inkubatora naše košarke, a to su juniorski pogoni Cedevite Junior i Zadra. Na Velesajmu se radi ozbiljan posao i to dokazuju Noa Zemljić, Noa Škrobot, Dino Subašić i Lovre Pešić, a Niko Šare, predvodnik ove vrste, stigao je baš iz Zadra u Cedevitu Junior proteklog ljeta. Zadrovi su proizvodi Toni Torbarina i Andro Mirčeta, tu je i Jurica Zagoršak, koji je lani bio u NCAA, a Marata Kosu su doveli iz zagrebačkog bazena na Višnjik. I tu se odlično radi. Luka Bičić iz U-18 je novi Zadrov biser.

U20 Hrvatska - Latvija, Vigo Bart

FIBA

Osim Nike Šare, nitko od ovih momaka ne igra u nekoj ozbiljnoj minutaži elitni rang hrvatske košarke i, a prijelazni rok je u zamahu, nema nekog ozbiljnijeg jamstva da će to biti tako u sljedećoj sezoni. Ovi momci iz Zagreba, izuzev Šare, participirali su u Mladosti u drugoj ligi, a Zadrovi igrači u Jazinama, također u drugoj ligi. Ta druga, ili Prva liga, kako se službeno zove, očito je pogodna za razvoj igrača, ali niti jedan od tih klinaca više ne smije igrati taj rang natjecanja. Jer ga je prerastao.

U Cedeviti Junior bit će puno igrača (osim ovih iz U-20 vrste, tu su i Luka Stojić i Luka Anzulović, oba beka), a uvijek treba računati da će stići pokoji Amerikanac, vjerojatno i na vanjsku poziciju. Čelni ljudi na Velesajmu stoga moraju donijeti neke teške odluke, jer Šare tu nije sporan, ali ostali moraju negdje igrati. Svi neće moći.

Što se tiče Zadra, tu je još veći problem. Do nekih utakmica za seniore stigao je samo, i to u nevažnim minutama, Toni Torbarina. I Manuel Dundović, koji, pak, nije na pripremama U-20 vrste zaradio reprezentativni dres. Pero Babić je procijenio da su neki drugi, i očito je pogodio, bolji izbor.

Momcima iz Zadra ne odgovara ni to što im je seniorske ugovore potpisao sad već bivši direktor Tomislav Kabić, a Danijela Jusupa o tome nitko nije ništa pitao i s time je imao problema. Hoće li sada dati priliku jednom Andri Mirčeti, recimo, za kojega bih se okladio da će napraviti ozbiljnu karijeru?

Kako bilo, svaki od 12 igrača iz Erevana mora imati svojih dvadesetak minuta u “premijerki” sljedeće sezone. Ako to nije moguće u matičnim klubovima, onda se klinci trebaju razasuti po Hrvatskoj.

Jer, samo će se tako nastaviti kretati prema naprijed.