Hajduk je remizirao u Gorici, Bijeli su odigrali utakmicu koja je zaboravljena čim je završila. Nema se tu što pamtiti, potpuni fokus već je usmjeren prema nedjeljnom derbiju. Dinamo stiže u Split, slijedi utakmica velikog naboja, uz finale Hrvatskog nogometnog kupa najvažnija za Bijele do kraja sezone.
Drugo mjesto već je "betonirano", pravog izazivača i nema, ali polako se gase i teoretske šanse glede borbe za prvu poziciju, koja je u praksi već odavno napuštena. Međutim, derbi je uvijek pun elektriciteta, važan je za samopouzdanje momčadi i za predstavljanje navijačima, koji toliko željno iščekuju pobjedu nad Dinamom. Pobjedu koju nisu vidjeli ove sezone jer od Superkupa Modri su dominirali u najvećim ogledima hrvatskog nogometa.
Trofej su uzeli preko jedanaesteraca, u Maksimiru dvaput uvjerljivo slavili kroz prvenstvene oglede, a jedina utjeha Bijelima je poljudski remi iz listopada prošle godine. Od tri poraza u derbijima ove sezone, posljednji je svakako najbolniji. Maksimirskih 0:4 djelovalo je toliko deprimirajuće, da ne upotrijebimo i neku težu opservaciju. Shodno tome, debakl je donio velike promjene...
Poraz iz veljače u zagrebačkom derbiju bio je prekretnica u razmišljanjima Ivana Leke, zadnja utakmica u kojoj je strateg Bijelih koristio sustav s trojicom u zadnjoj liniji. Velikoj zabludi došao je kraj na najteži mogući način. Do kraja je išao Leko, premda se vidjelo od starta drugog dijela sezone da momčad teško prihvaća igru s trojicom u zadnjoj liniji. Sve manjkavosti tog sustava izašle su na vidjelo upravo u derbiju...
Hajduk je pred dva mjeseca u Zagreb zaigrao s Vuškovićem, Ferrom i Melnjakom na poziciji stopera. Pokušaj da se od zahvalnog beka napravi stoper bio je jedan od eksperimenata Leke na startu mandata u Hajduku. Sve ono što je radio na zimskim pripremama pokušao je prezentirati u derbiju, ali rezultat je bio ispod svih očekivanja. Onih najcrnjih pesimističnih prognoza. Hajduk s trojicom u zadnjoj liniji, s Anellom u ulozi lijevog bočnog, izgledao je potpuno izgubljen od starta utakmice. Nema spora, Bijeli su u Maksimiru prikazali najlošijih 90 minuta ovog proljeća, a konkurencija u tom segmentu uopće nije skromna.
Čak štoviše, bilo je puno loših utakmica na proljeće, međutim, maksimirski dvoboj strši na vrhu tog popisa. Anello lijevo, Lovrencsics desno, dva beka koja nisu mogla pohvatati napade Modrih po bočnim pozicijama. Sredina s Fossatijem i Capanom, na polušpicama Pukštas i Krovinović, te odsječeni Livaja u napadu. Formacija 3-4-2-1, koju je Leko počeo forsirati dva tjedna ranije u Varaždinu, doživjela je potpuni fijasko u ogledu s Dinamom. Nakon "zagrebačke četvorke" više nije bilo prostora za modeliranje ideje, Leko se morao prebaciti na provjerene recepte, pa je tri dana kasnije u Osijeku krenuo s četvoricom u zadnjoj liniji.
Maksimir je okrenuo Lekin pogled na mogućnosti ekipe, nakon zadnjeg derbija krenuo je, a potom se i stabilizirao u formaciji 4-2-3-1. Za maksimirski derbi na raspolaganju nije imao ozlijeđene Awaziema i Sahitija, načet je bio Grgić, a Marokanac Benrahou još nije bio u kombinacijama za ozbiljnu minutažu. Međutim, dva mjeseca kasnije sasvim drukčiji Hajduk vidjet ćemo u novom ogledu s Dinamom, u posljednjem pokušaju da se ove sezone dođe do pobjede u derbiju. Jer, u odnosu na zadnju utakmicu, Hajduk je danas bitno stabilniji, prije svega čvršći i stabilniji u obrambenoj fazi.
Visoki presing više nije primarna opcija, za razliku od promišljanja pred Maksimir. Hajduk je od posljednjeg derbija postao mirniji i staloženiji. Nećemo kazati da je momčad sazrela jer su prvotimci Bijelih dovoljno iskusni, ali uskladila su se razmišljanja trenera s mogućnostima ekipe. Zato je u nedjelju sasvim druga pjesma u odnosu na "maksimirsku četvorku".
Na kraju, kada sve zbrojimo i oduzmemo, nije svako "zlo za zlo". Koliko god poraz bio težak, pozitivne pouke je Leko izvukao iz zadnjeg derbija. Istina, najteže je učiti na vlastitim pogreškama, ali bitno je da se shvati kada treba promijeniti stav i gard.
Komentari (0)
Komentiraj