Drugi put u dva tjedna izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić odlučio je pogledati utakmicu Rijeke. Prvi je put bio u Puli, na gostovanju Riječana kod Istre, potom ga nije bilo na Rujevici u 1:0 pobjedi Rijeke protiv Gorice, ali se opet ukazao u svečanoj loži Kranjčevićeve i gledao je dvoboj Lokomotive i Rijeke. Zanimljivo, na oba je gostovanja pod Dalićevim okom Rijeka prosula po dva boda, i u Puli i u Zagrebu bilo je 1:1...
U međuvremenu, između te dvije utakmice, izbornik je obznanio popis igrača za dolazeće kvalifikacijske utakmice za odlazak na Euro protiv Latvije (Riga, 18. studenoga) i Armenije (Zagreb, 21. studenoga) i na tom su popisu trojica riječkih nogometaša - vratar Nediljko Labrović i napadač Marko Pjaca, dok je još jedan napadač, Franjo Ivanović, dobio pretpoziv.
I dok Labrovićev poziv ne treba secirati, budući da je nakon odlaska Dominika Livakovića u Fenerbahče zacijelo najbolji čuvar mreže u HNL-u (protiv Lokosa nije bio kriv za pogodak, obranio je dvije lopte koje je morao obraniti), pomalo čudi pretpoziv Ivanoviću. Riječki je napadač, istina, na 19 odigranih utakmica ove sezone zabio respektabilnih sedam golova, ali kad se potanko secira taj učinak, onda se vidi da je tri zgoditka postigao u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu slabašnom kosovskom Dukagjiniju, dva u domaćem Kupu još slabašnijem Libertasu iz Novske, a samo je dvaput bio strijelac na 12 odigranih utakmica u HNL-u (protiv Istre i Rudeša). Dalić uporno traži napadača-golgetera, nije ga pronašao, a sigurni smo da ni Ivanović nije taj - ima svoje kvalitete, ali definitivno nije rođeni strijelac, nasušno potreban našoj nacionalnoj vrsti...
Marko Pjaca je dobrim igrama po povratku u HNL zaintrigirao izbornika i dobio je poziv za dolazeće reprezentativne utakmice. Taj poziv svakako su akcelerirale ozljede Perišića, Oršića i Ivanušeca, pa je tako naša selekcija odjednom ostala bez igrača na poziciji koja je obično donosila prevagu. Ivanušec se, srećom, oporavio od ozljede i opet je među kandidatima, a što je to Dalić vidio od Pjace u Kranjčevićevoj? Ne previše, iako je Pjaca bio možda i najbolji igrač Rijeke. Pokretljiv i rastrčan, očito željan igre, ordinirao je po lijevoj strani, pa se ubacivao u sredinu travnjaka, u nekoliko je navrata preselio i na desni napadački bok. Tražio je loptu, otvarao prostor, u dva je navrata udarcima iz daljine pokušao ugroziti Čavlinu, a jednom nije dobro reagirao u čistoj prilici i mlakim je udarcem praktički dodao loptu vrataru Lokosa.
Uglavnom, Pjaca je, za razinu HNL-a, bio primjetan i svakako je zavrijedio dobru ocjenu, ali u toj njegovoj igri nije bilo konkretnog učinka, ni pogotka ni asistencije. I nije to bila izvedba na reprezentativnoj razini, no veseli da se Pjaca, nakon teških ozljeda koje su mu praktički “raznijele” još kako obećavajuću karijeru, ipak polako vraća na scenu u važnoj klupskoj ulozi. Barem u HNL-u...
Komentari (0)
Komentiraj