Nema znanstvenih dokaza, nego samo pretpostavke temeljene na iskustvima. Više desetljetna praćenja nogometa i svekolikih fenomena, pozitivnih i negativnih, njihove evolucije, usponi i padovi, mnoštvo različitih okruženja i situacija, sve su to faktori stvaranja nekog “zato” za neko “zašto”. Zašto je on, fizički nejak, iz male zemlje očajnih uvjeta, postao svjetski fenomen? Kako je on, Hrvat, nimalo glamurozan kao okupatori slave i individualnih trofeja, prekinuo niz Lionela Messija i Cristiana Ronalda, ujedinio svijet koji ga je delegirao da podigne u zrak Zlatnu loptu 2018. godine? Je li moguće da je on, od svih zvijezda koje je najslavniji klub svijeta imao u svojim redovima tijekom 70-ak proteklih godina, postao onaj koji je velik i na pragu 40., kada je 99,9 % njih povijesno najznačajnijih već godinama živjelo umirovljeničke dane, svojom ili klupskom voljom?
Nogometni tinejdžer po mnogočemu, veteran pomalo i životne dobi, a kamoli nogometne s 38. I kad uzmete na vagu te dvije zbilje Luke Modrića, nameće se onaj balans koji može puno toga objasniti. I odgovoriti na gore tretirana “zašto”...
Pravi lider
U dvije utakmice, unutar četiri dana, kada je grmjelo i sijevalo iznad vatrenog tabora i Euro sudbine, vezist u 39. godini potegao je najviše. Kao pravi lider postavio se u Rigi, gdje mu se najvećim problemom nametala hladnoća. Nikad hladnije, kazao je više puta po povratku. Kao rođeni vođa smirio je sve oko sebe i poveo momčad protiv Armenije u odlučnu pobjedu za direktan plasman u Njemačku. Je, kazat će vječni defetisti, to su “samo” Latvija i Armenija.
Jesu autsajderi, ali pitajte Talijane koji su dva svjetska prvenstva propustili zaredom jer su im slične reprezentacije uzele mjeru. Neovisno što tko misli o putu prema Euru, ključno je da je nakon brodoloma u listopadu trebalo izroniti i pod teretom imperativa riješiti šest bodova...
Negdje u zoru, umornih nogu, ali razigrane emocije, oglasio se tonom kao da je osvojena bronca na Mundijalu. Mislim da bi to bilo to što se tiče njegove “nogometne emotivne dobi”. Slavio je kao klinac koji je tek upao u prvu momčad i slavi prvu značajnu pobjedu u prvenstvu, koja ništa ne rješava, ali njemu djeluje kraj svijeta. Iz ovog kuta gledanja taj entuzijazam koji je stalno na iskrenom maksimumu, a ne patvoren radi “javnog dojma”, je generator energije koja jednog 38-godišnjaka drži na top razinama nogometa.
Priča koja traje
Kad je ovaj reporter upitao Zvonimira Bobana, Modrićevog idola iz pravih tinejdžerskih godina, dok je punio akumulatore strasti za nogomet i reprezentaciju, zašto zaključuje karijeru u 33. godini, kapetan Brončanih bio je vrlo iskren...
- Mogao bih se možda još fizički zakrpati za koju sezonu, ali moram biti pošten i kazati da su mi presahli motivi. Kad osjetiš da je tako, da više nisi kao prije, da ti odlazak na trening teže pada, onda je to trenutak kada shvaćaš da nisi više taj...
Kod Luke Modrića tog trenutka ne da nije bilo s 33, ni s 35, nego je u to doba počeo zapravo igrati najbolji nogomet svoje veličanstvene karijere. I to ima, uz gorljivu strast da igra, svaku i sve utakmice, pojašnjenje na racionalnom postavljanju. Negdje je u 33. godini poslušao je glas razuma da bi održao sposobnost da ispuni svoje srce i emocije za igru. Sjeo je s profesorom Vlatkom Vučetićem s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, porazgovarao o tome što bi bilo poželjno raditi da bi u “starijim” godinama djelovao fizički svjež da izdrži napore non stop ritma Reala i Hrvatske. Dva teška drila, u kojem je pritisak okruženja, svaki na svoj način, kao u ekspres loncu. Znao je da u Realu žele da se “oslobodi” Vatrenih kako bi bio dovoljno spreman za njihove interese. On je pak znao da odlazak iz reprezentacije ne dolazi u obzir jer bi emotivno-nogometno uvenuo. Znači trebalo je naći modus vivendi kojim će ispuniti sve što od njega traže na obje adrese. Nikome to nije polazilo rukom prije njega. Ne samo u Hrvatskoj, nego i na tim europskim klupskim top razinama.
Mali Luka, kako su govorili oni koji su bili svjedoci njegova odrastanja u obitelji, u Zatonu Obrovačkom i potom u Zadru, isti je kao otac Stipe. Ne razumije rečenicu “ne može se uspjeti”.
I taj pristup, prkosni i odlučni, da nema straha i da je jedini grijeh ne pokušati, usadio je svome sinu. Tvrdi k’o kamen u takvom stavu, a mekane duše, koje se znaju onako, normalno, rasplakati svaki put kada se okupe ili potom rastaju do sljedeće utakmice, susreta, ljetovanja. Luka Modrić je postao otac troje djece, ali i danas je svojim roditeljima “mali”, kao kada je malo veći od lopte istu naganjao po kuhinji, padao preko nje ili potukao vaze s cvijećem...
U sedam godina dopunskog, preventivnog, ali i kontinuiranog rada s prof. Vučetićem, Luka Modrić je dobio onu fizičku stabilnost kojom je stigao na prag 40. godine kao još uvijek lider Hrvatske i Reala. I zato je odigrao dvije fizički, a ne samo tehnički top utakmice unutar četiri dana, uz dugo putovanje i potrošnje zbog napetosti rezultata. U eri epidemije ozljeđivanja vrhunskih nogometaša i najorganiziranijih klubova svijeta po pitanju rada i zdravstvene zaštite, Luka Modrić igra više manje u kontinuitetu, uz tek manje kratkotrajne tegobe...
Zauvijek će biti dio Reala i Hrvatske
Što god se dalje događalo, u Realu i u reprezentaciji, priča o Luki Modriću ne može se promijeniti. Tko zna kada i tko zna gdje bi netko mogao ponoviti ovaj jedinstveni nogometni put. Ima li među mlađim naraštajima onih koji se s takvom strašću podređuju nogometu i tako uživaju u teškom treningu, svjesni da samo tako, odricanjima, mogu postati manji ili veći fenomeni? Jednog dana, s odmakom vremena, kada se Modrićevi dosezi budu objektivnije vrednovali, i bude li uzoraka (slične) usporedbe, lakše ćemo razumjeti da svaka analiza divljenja koje mu nogometni svijet podaruje ovih godina, nije pretjerivanje...
Luka Modrić će ostati dio Reala do lipnja iduće godine. Kao što će dio Vatrenih ostati do srpnja. U igračkom smislu. Luka Modrić će dio Reala i dio Hrvatske ostati zauvijek kao jedan od najvećih. Za Hrvatsku i njen mentalitet štovanja veličina nismo baš sigurni da će mu taj respekt stalno iskazivati. Za Realov planet nema ni trunke dvojbe. Modrić će biti uvijek tretiran kao jedan od najvećih među velikima slavne povijesti kluba, dočekivan kao jedan od najvažnijih “kraljeva”...
Hrvatska je Luku Modrića uživala kao nogometaša koji nas vuče da pratimo najjači svijet, od Njemačke 2006. do Njemačke 2024. Unutar tih 18 godina postao je nešto što je tada bilo nezamislivo. I što je do prije 5-6 godina bilo nepriznato. Štoviše, bilo je stalno osporavano. Njegova je snaga i to što je izdržao dva različita svijeta nogometnog života. Divljenja i obožavanja u najjačem klubu svijeta, omalovažavanja, osporavanja i gdje god teška vrijeđanja u našoj maloj stvarnosti s velikom reprezentacijom. Hrvatska je potpuno zagrlila Modrića nakon srebra u Rusiji i počela ga napokon nogometno tretirati kako je zaslužio. S najvišim poštovanjem. U idućih sedam mjeseci, dok se ne odigraju posljednje minute njegove fantastične vatrene ere, Hrvatska ne treba biti žalosna što će veliki Maestro izreći “to je bilo to”. Hrvatska treba biti ponosna i uživati u njegovom nogometu u nacionalnom dresu, slaviti njegov talent i djelo.
Vječna inspiracija
Hrvatska će mu najveće poštovanje iskazati i time da kroz njegov slučaj, osporavanog i omalovažavanog, nauči da svojim mladim talentima dopusti da “odrastu” i pokažu koliko realno mogu. Nisu svi snaga karaktera kao Modrić(i) koji će muku nadvladati i njome se motivirati te naposljetku izvojevati pobjede i (kasnija) odobravanja. Hrvatska ne treba tražiti nasljednika igrača kojeg je nemoguće “ponoviti”. Ne treba ni opterećivati iduće playmakere usporedbama, jer će to biti najlakši način da ih limitiramo. Uz Modrića je stasalo nekoliko velikih talenata koji mogu preuzeti dio njegova nasljeđa i podijeliti odgovornosti. Nova era Hrvatske, jer sve će biti drugačije nakon njegova povlačenja, treba nove priče, nove vedete, možda i novi stil. Luka Modrić bit će uvijek inspiracija da se može. I da treba sanjati, težiti ostvarenju snova i boriti se. Nadajmo se, uz puno podršku, toleranciju i strpljenje okruženja. To će biti najbolji način priznanja doprinosa velikana hrvatskog i svjetskog nogometa. Do tada, uživajmo i slavimo njegov nogomet, koji je proslavio Hrvatsku i Luku Modrića kakvog svijet obožava...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....