U potencijalno najsudbonosnijem derbiju u posljednjih 18,5 godina, odnosno, od zadnjeg naslova hrvatskog prvaka iz 2005., vodeći Hajduk je u Zagrebu zadržao početnih 0:0 i sedam bodova prednosti pred trećeplasiranim Dinamom u zimskoj pauzi. S obzirom na dvije ranije pobjede u međusobnim ogledima, Splićani su ovim osigurali i bolji međusobni omjer u slučaju istog broja bodova na kraju sezone, a čak i ako pobijedi u dvije odgođene utakmice s Lokomotivom i Varaždinom, Dinamo će zaostajati bod, točnije dva, kada se uključi međusobni skor. Drugoplasirana Rijeka ostala je šest bodova iza Hajduka, ali i s odigranom utakmicom manje.

Izostalo hrabrosti

Dinamo nije mogao do tri, a Hajduk kao da nije ni želio više od boda. Tako bi se u najkraćem mogao opisati predbožićni derbi u Zagrebu i posljednja utakmica u HNL-u ove kalendarske godine, a iz Hajdukovog kuta sve će reći podatak da momčad trenera Mislava Karoglana u 90 minuta igre i još osam nadoknade kroz oba poluvremena, nije uputila ni jedan udarac u okvir vrata Dinama!

Zaista se teško sjetiti je li se i kada to posljednji put dogodilo, a da Hajduk nije pognute glave napustio Maksimir. Iako je Karoglan tvrdio da neće igrati “na nulu” i braniti se u niskom bloku, većinu utakmice Hajduk je proveo u defenzivnom modu, skraćujući maksimalno prostor igračima domaćih, dok je u rijetkim prilikama tranzicije izostalo hrabrosti i s premalo igrača se išlo u kontre i polukontre. Splićanima je očito bilo najvažnije ne izgubiti, a nije ni Dinamo imao odviše moći pokvariti im plan. Tek jednu pravu priliku imao je Petković u zadnjoj četvrtini utakmice, jedinom razdoblju gdje su domaći donekle stisli goste u tirkiznim dresovima boje mora. Pogodak Perkovića iz gužve u 80. minuti opravdano je poništen zbog igranja rukom igrača Modrih, a to je bio i jedini trenutak kada je poremećena stabilnost i sigurnost stopera i cijele zadnje linije Hajduka.

Upravo je na tom jakom argumentu najbolje obrane lige i vratara Ivana Lučića, koji je ulovio već 11. dvoboj bez primljenog pogotka, Karoglan i sagradio taktiku i psihološko uvjerenje da mu aktualni Dinamo ipak ne može značajnije nauditi, makar se igra u Maksimiru. Potpuno je zablokirao Martina Baturinu, koji ništa za domaće nije mogao iskreirati, a onemogućena je i Mišićeva najjača sposobnost promjena strana dugim loptama. Ostao je tek brzonogi Japanac Kaneko, koji je u startu dvoboja dvaput u velike probleme i prekršaje koji su bili na rubu žutog kartona gurnuo Dialloa, ali odmah je Karoglan posegnuo za udvajanjima na desnom krilu Dinama i faktor opasnosti zvan Kaneko brzo je eliminiran.

Hajduk je tako na krilima granitne obrane prošao Maksimir, a Karoglan je ostao neporažen i 21. put na klupi Hajduka u dva mandata. Velika je to stvar za čovjeka u kojeg mnogi nisu imali povjerenja ni prvi, ni drugi put kada je sjedao na vruću klupu splitskog kluba, ove sezone i dodatno pritisnut s dva utega. Prvi je imperativ naslova prvaka, koji se nakon tih nevjerojatnih 19 godina čekanja (iako što bi rekli navijači Liverpoola, koji su čekali punih 30) u Hajduku više ne krije, već javno proklamira, a drugi ta nesretna epizoda u prva tri kola na klupi Istre 1961, koja je u kolovozu okončana porazom 0:6 od Rijeke, koju je vodio baš Sergej Jakirović.

Sudbinu kroje sami sebi

U svom drugom međusobnom ogledu, ali sada s njima dvojicom na klupi Hajduka i Dinama, Karoglan je odnio bod koji mu u konačnici može biti presudan za naslov. Ostalo će se sve brzo zaboraviti jer cilj ovoga puta nije birao sredstva. U “talijanskoj partiji” strateg Hajduka ostvario je što je želio, sudbinu njegova momčad sada kroji sama sebi, a kada podigne razinu ofenzivne moći, teško da će joj itko moći parirati...