Kad je igrao u Trapaniju i Bologni, 2017./18., Bruno Petković je imao 23 godine i veliku priliku iskoraka u Serie A. Trapani je vodio Serse Cosmi, a Petković je briljirao u 38 utakmica Serie B, uz 10 pogodaka i 8 asistencija.
Transfer u Bolognu nije donio taj željeni iskorak, dijelom i zato što je taj klub bio u mnogim financijskim, organizacijskim i inim problemima. Slabosti su se nastojale pokrivati rezultatima u borbi za ostanak, a kad je u pitanju mlađi igrač Talijani nisu baš strpljivi i tolerantni. Dio staža u Serie A Petković je igrao (proljeće 2018.) u Veroni na posudbi, ali kad je klub ispao iz Serie A očito mu je dozlogrdilo šetati Apeninima i vratio se u Hrvatsku. Potiho je došao u Dinamo prije svega “diplomatskom aktivnosti” agenta mu Ivana Cvjetkovića. Petkovića su mediji hladno dočekali, nije ni u klubu bilo toplije, ali je uskoro, kako dolikuje tehničkoj mu vrijednosti, itekako postao “vruća priča”...
Jedno od pitanja koje bi strukama trebalo postaviti (i) u ovom slučaju jest sljedeće - kako za igrača takvog stasa (193 cm) i atipičnog mu vrhunskog tehničkog talenta nije bio prepoznat kao potencijal? Petković se selio od juga (Catania) do sjevera Italije, u C, B i A ligi, ali našim klubovima nikako nije bio na radaru. Čak ni onda kada je debitirao za U-21 (2013.) kod Nike Kovača, a u kojoj selekciji je “propušten” i Oršić, koji će se pet godina kasnije s Petkovićem priključiti Dinamu...
Otkako je Petković postao modra “devetka”, naslušali smo se uglavnom negativnih recenzija njegovih učinaka, koje su generirane, paradoksalno, s njegovim ekstra odigranim utakmicama. Kao, zašto nije “top mode” u svakoj partiji...
Petković je svakako (bio) karakterno promjenjivih raspoloženja i pristupa, pa je toj klackalici odjeka dosta doprinosio. No, ukupno gledano Petković je za Dinamo postao vrijednost prevage, a za reprezentaciju, kako se potvrdilo, ponajbolja opcija “devetke”. Zašto je Petković tako važan? Za Dinamo je u 225 nastupa to brojkama pokazivao (71 pogodak, 54 asistencije, prosjek igre 68 minuta), uz pet naslova prvaka, jedan Kup i tri Superkupa. No, objektivna važnost bitno je definiranija njegovom igrom.
Petković je snažan napadač s tehnikom “desetke”. Izvanredno razumije igru, referentna je točka kombinatorike u polju suparnika, gdje je najteže, ima viziju i sjajan završni pas. Uza sve to, što je bitno za “devetku”, ima odličan pregled i rješenja kada je leđima okrenut suparničkom golu.
S takvom top “mantinelom” izvanredno se nadopunjavao hitronogi Oršić i ostali igrači koji su jurili u prazne prostore iza leđa Petkovića i odvučenih suparničkih stopera.
U reprezentaciji je Petković bio “nedoživljen”, ali ako pogledamo i brojke dovoljno je za razumijevanje učinka. U 34 nastupa od 2019. postigao je 10 golova uz 2 asistencije, igrajući u prosjeku tek 49 minuta. Pri tom su njegovi golovi podijeljeni u šest kvalifikacijskih za EURO 2020., dva u Ligi nacija i jedan na Mundijalu (Brazilu), te tek jedan u prijateljskoj utakmici.
S obzirom na način igre Dalićeve Hrvatske, uz kombinatoriku i nužnost prevlasti posjeda, Petković je zasigurno najbolje rješenje kad je zdrav i kad je raspoloženih pristupa, što se u posljednje vrijeme zasigurno podiglo na više razine. Stoga, nije čudno da su u Dinamu odahnuli kad je potpisao produženje, kad je ozdravio i kad njegov stil (dominantne) uloge u razigravanju momčadi opet donosi poboljšanje učinaka svih suigrača...
Komentari (0)
Komentiraj