Hrvatska je pala, Turci su slavili u Osijeku, niti u četvrtom pokušaju nismo ih svladali na našem tlu, put u Njemačku koji je za Vatrene izgledao poput otvorene autoceste kompromitiran je na Opus Areni. Ako ne bude barem dijelom spašen bodom ili tri u Cardiffu, može se dogoditi da ekipa Zlatka Dalića ispusti situaciju iz kontrole i uoči zadnja dva kola u studenome više ne ovisi samo o sebi, nego mora gledati i druge rezultate. Turci su u dvije utakmice s Hrvatskom zaslužili tri boda, premda je Dion Drena Beljo morao proslaviti jer imao je na nozi loptu za izjednačenje, a VAR nam je, opravdano, uzeo kazneni udarac kojeg je svirao Anthony Taylor u 90. minuti.
Nije vrijeme za grube riječi i dramatiziranje nakon jedne loše igre, međutim Hrvatska se predstavila u blijedom izdanju. Nešto od toga može ići na račun ozljede Perišića i Kramarića, možda i Ivanušeca, međutim ipak nije na pravi način ni ušla ni odigrala utakmicu, priprema nije bila odgovarajuća, gosti su radili točno što su htjeli, a naši nikako nisu našli prava rješenja.
Iako se o Turcima govorilo s komplimentima, dojam je da ih je Hrvatska podcijenila, premda također nisu bili kompletni, ali da je podcijenila i težinu i zadaću u utakmici. Jesu li momčad i stožer pomalo uljuljkali veliki rezultati koje su napravili ili samo nisu imali svoj dan? Ekipe kao što je ova Turska, mlade, "nabrušene" i poletne mogu ti "razbiti glavu" ako im daš malj u ruke. Vezni red kojim se toliko hvalimo premalo je napravio, a da nam je napad slaba točka, znali smo i kad je igrao u najjačem izdanju, i zato Dalić mora tražiti nova rješenja, no i defenziva je bila ispod razine...
Kad je jednom Mateo Kovačić krenuo u solo prodor ponadali smo se Bursi gdje je Dominik Livaković spašavao, a onda je presudila individualna kvaliteta Hrvatske koju je upravo Kovačić naplatio s dva gola, no u Opus Areni Livaković je "izgubio misao" i darivao Turke pa ništa nije bilo isto.
Vatreni nisu imali napadačku konkretnost, a defenzivno su porozni i ranjivi, prvi je s pogreškama krenuo Stanišić, no brzo je popraćen od drugih. Posjed našima ništa nije vrijedio. Turcima su pripale "druge lopte", oni su igrali agresivnije, brže, bili odlučniji, s više motiva, više su htjeli... Jasno je da su se htjeli dokazati, bili su jako dobri. Sreća što Yilmaz nije vrsniji golgeter.
U drugom poluvremenu Hrvatska je dodala gas, no stala bi na ulasku u kazneni prostor, a gosti prijetili iz kontri, Zlatko Dalić je u 63. minuti promijenio cijeli napad, išao je u rizik s Brunom Petkovićem koji se vraća iz ozljede mišića, Petar Musa i Josip Brekalo dobili su šansu koju nisu iskoristili kako je to Dalić od njih htio, umjesto njih i Pašalića ponudio je Majera, Petkovića i Vlašića.
Pritisak Vatrenih bio je sve jači, ali udarali su u zid. Do 70. minuti kad su napokon kreirali šansu koju Petković nije zabio. Do kraja Hrvatska je imala pritisak, ali uglavnom stihijski, Sad treba zbiti redove i popraviti stvar u Walesu.
Komentari (0)
Komentiraj