U nedjelju je završena najnapornija sezona u povijesti rukometa. Magdeburg je postao prvak Europe. Nikad se u povijesti nije dogodilo da jedna momčad koja je u sezoni upisala čak sedam poraza i dva neodlučena rezultata ode do vrha. Čak devet utakmica Magdeburg od 20 ukupno nije dobio, a prvak je Europe! Nikad se nije dogodilo da jedna momčad koja je u skupini bila četvrta, na kraju završi na tronu. A Magdeburg je bio četvrti i to sretno nakon što mu je Szeged tu priliku prepustio u zadnja dva kola. I to četvrto mjesto značilo je puno, značilo je uzvrat doma u osmini finala, značilo je kupiti vrijeme, s njim srušiti Veszprem u zadnjoj sekundi druge utakmice, nakon toga stići na Final Four, pa na njemu srušiti Barcelonu i u konačnici Füchse koji je malo prije toga za bod ispred postao prvi puta prvak Njemačke.
I to samo jedan malo dokaza koliko je ova tek završena sezona bila teška. Ta sezona imala je Olimpijske Igre, Svjetsko prvenstvo, domaća natjecanja, od kojih je Njemačka liga najjača u Europi, reprezentativne akcije, kvalifikacije za Euro ili Euro kup, pa u konačnici i Ligu prvaka. Sve to trebalo je odraditi na nogama i Magdeburg je uspio ostati na njima koliko god mu je kroz sezonu bilo teško. To je osobina velikih momčadi.
A skoro svi su bili ozlijeđeni, svi jako važni igrači. Taj Magdeburg je pometen u Zagrebu, Matej Mandić mu je obranio 24 lopte, Zagrebu je uspio zabiti samo 18 pogodaka. A treba moći pobijediti Magdeburg... Tako nešto Magdeburg ne pamti, ali eto i to se dogodilo. Taj Magdeburg je dvaput u sezoni poražen od Nantesa, jednom od Barcelone, taj Magdeburg je u Kölnu bio i ispred Barcelone i ispred Nantesa.
Bennet Wiegert je pravi majstor priče kako izvući maksimum iz momčadi. On je prije nekoliko godina smislio rukomet koji melje, u kojem nema puno taktike, u kojem je jedina taktika jaka obrana i igra jedan na jedan u napadu. Sagradio je takav kapacitet da je mogao znati, ako budu koliko toliko kompletni, da će moći igrati protiv svakoga. Uspjeli su na kraju, makar ni u Kölnu proteklog vikenda nisu bili kompletni, makar im je falio najbolji strijelac Bundeslige lani Zhender, makar se Kristjansson ozlijedio u finišu prvenstva, makar se Bergendahl i Claar doslovno krpaju da bi finiš dočekali na nogama.
Znate li koliko je igrača ove sezone odigralo sve utakmice u dresu Magdeburga u Europi? Samo 4 i to su dva vratara Portner i Hernandez, obrambeni specijalist Serradilla i Danac Damgaard koji je imao najmanju minutažu i na kraju sezone dolazi iz kluba. To je sve. A Saugstrup je recimo olimpijski pobjednik, svjetski prvak i prvak Europe u ovako teškoj sezoni što je savršenstvo i kao takav vjerojatno neće biti najbolji, jer postoji jedan posebni Gidsel koji im u nedjelju nije mogao apsolutno ništa, a kojeg je skoro pa nemoguće čuvati. Zbog kojeg Berlin ove sezone u prosjeku zabija 36 golova po utakmica, a u nedjelju je zabio 26. To treba moći.
Magdeburg je velika momčad, Bennet Wiegert će se nekad moći pohvaliti da je bio posebniji od ostalih, a rukomet se ovom sezonom definitivno jako promijenio. Liga prvaka će se gledati drugačije, jedan kiks više ne značiti ‘kraj‘. Sezone koje dolaze bit će možda malo lakše, ali s obzirom na način na koji se rukomet razvija u fizičkom i brzinskom smislu, to uopće neće biti nimalo lakše, jer je to izuzetno teško izdržati. I izdržat će samo momčadi koje su složene tako da mogu podnijeti velike krize da se ne raspadnu, nedostaje li im poneki igrač kroz sezonu. Dakle, osim što jača, rukomet jako i poskupljuje i samo onaj tko to bude mogao pratiti opstat će u europskom okruženju. Da ne mislimo da je ovo što imamo normalno, a mi i dalje mislimo...
Komentari (0)