Skijanje jede svoju djecu. Donijeli su odluku koja je trebala spriječiti teške ozljede, a onda odustali

Sad već i oni koji ne prate Svjetski skijaški kup ili samo tu i tamo bace pogled znaju da je ova zima donijela pravi tsunami teških ozljeda. Pritom, "potopljene" su neke od najvećih zvijezda ovog sporta pa se logično puno više piše i govori o ozljedama nego što je to bio slučaj u zimama kad bi se na listama ozlijeđenih našlo samo jedno do dva imena iz vrha. Sad su "aut" Kilde, Pinturault, Schwarz, Vlhova, Goggia, Holdener, Suter, privremeno i Shiffrin i Gisin, a cijela lista se približila brojci 30. Realno je duža jer kad se ozlijede oni koji rijetko osvajaju bodove ili su se tek probijaju, to nisu vijesti koje će se probiti u javnost.

Zašto je toliko ozljeda ove zime? Je li se barem dio tih ozljeda mogao izbjeći? Tko je ili što glavni krivac? Ima puno različitih mišljenja, a neka su i dijametralno suprotna. Tu naravno treba imati na umu da je riječ o različitim vrstama ozljeda i da ih je gotovo pa nemoguće grupirati i uperiti prstom samo u jedan razlog. Kad se, pak, postavi pitanje - što se mora promijeniti, ponovo su mišljenja nerijetko suprotstavljena.

I kao rezultat, a nije to samo situacija od ove sezone, u jednom trenutku se stvori velika halabuka, a onda se ona u nekom trenutku smiri i sve se nastavi po starome. Do nove drame. I zato bismo na pitanje "hoće li silne ozljede ove sezone nešto bitno promijeniti" bez imalo oklijevanja rekli - neće.

Ne zato što se ne bi moglo promijeniti nego zato što oni koji bi trebali osmisliti i provesti kvalitetne promjene, oni koji odlučuju unutar FIS-a, to očito nisu u stanju. I nije to priča koja je krenula s vladavinom sadašnjeg predsjednika Johana Eliascha, iako će njegovi protivnici, a sve ih je više, reći kako je s njim sve postalo još gore.

Problem kalendara Svjetskog kupa gurnut je u prvi plan oko utrka u Wengenu, a glavni razlog su bile tri brze utrke u tri dana na najdužoj stazi Svjetskog kupa. Nije se teško složiti da je to bilo - previše. I da se nije trebala jedna od prethodno otkazanih utrka gurnuti baš na Lauberhorn.

Ali na tom primjeru se zapravo jako dobro vidi kako trenutačno funkcioniraju stvari u Svjetskom kupu pa evo kako se razvija(la) ta priča...

Remi Cuche

JOHANN GRODER Afp

Kad se tražio domaćin za otkazani veleslalom u Söldenu javio se švicarski Adelboden, ali je ponuda odbijena uz objašnjenje Markusa Waldnera, šefa muških utrka Svjetskog kupa, kako je siječanj ionako prenatrpan utrkama i dodavanjem još jedne u Adelbodenu ugrozili bi se skijaši.

Nakon što su otpala prva četiri spusta sezone, a njih je puno teže nadoknaditi nego slalom ili veleslalom, siječanj više nije bio pretrpan i jednu utrku je dobio Wengen.

Nakon tri teške ozljede u tri dana (Kohler, Pinturault, Kilde) i puno kritika, Waldner je izjavio kako "sigurno više neće biti takvih dodavanja utrka dok god on odlučuje".

Kad su otpala i dva spusta u Chamonixu i nisu pronađene zamjene, broj muških spustova koji će se održati ove sezone - ako ne bude novih otkaza - pao je s predviđenih 13 na 9. Neki spustaši i treneri, a najglasniji su bili Austrijanci, predložili su dodavanje jednog spusta utrkama u Kvitfjellu.

Zato što se ništa nije naučilo iz "primjera Wengen" ili...

- S otkazom utrka u Chamonixu spustaši su dobili slobodni tjedan i mogli bismo bez problema dodati treću utrku u Kvitfjell. Ali nažalost, Waldner je sad tvrdoglav - kazao je šef austrijskih spustaša Sepp Brunner i u nastavku otvoreno rekao kako je Aleksander Aamodt Kilde uvelike i sam kriv za pad u Wengenu:

- Tome što je Kilde pao pred ciljem na Lauberhornu manje je pridonio prenatrpani raspored, a puno više činjenica je startao u najdužem spustu iako je imao gripu. U Kvitfjellu tri utrke u tri dana definitivno ne bi bile problem jer vožnja ne traje dvije i pol minute, već minutu i 40 sekundi.

Nije jedini koji misli da u Kvitfjellu tri utrke u tri dana ne bi bile problem, ali Waldner je odbio i pomisao na tako nešto i ovako branio svoju odluku u izjavi za Blick:

- Nakon teških padova u Wengenu Marco Odermatt je zahtijevao da naučimo nešto iz toga. I ja sam naučio. A sad odjednom svi govore kako je staza u Kvitfjellu lagana. Moram podsjetiti te ljude da smo prethodnih godina tamo imali barem jedan ozbiljan pad.

Helikopter prenosi Alexisa Pinturaulta

FABRICE COFFRINI Afp

Poanta priče? Previše je interesa u igri, previše različitih stajališta i prvenstveno premalo čvrsto postavljenih pravila pa je postalo uobičajeno da se odluke donose da bi se mijenjale, a druge se "pretvrdoglavo" ne žele mijenjati.

Uostalom i sve te rasprave o nadoknadama mogu se izbjeći ako se postavi pravilo gdje se i pod kojim uvjetima i u kojem ritmu mogu nadoknađivati utrke.

Usput, brzo je zaboravljena odluka od prije koju godinu kako će se ujednačiti broj utrka po disciplinama. Kod skijašica je to manje-više tako, kod skijaša ni blizu - ove godine je originalno trebalo biti 13 spustova, 8 super G-a, 11 veleslaloma i 13 slaloma, odnos između brzih i tehničkih disciplina 21-24.

I ukupni broj utrka je diskutabilan, za one koji voze tri discipline i one rijetke koji voze sve četiri - raspored je pretrpan, za one koji voze samo jednu - premalo je utrka.

Nije to jednostavna priča i nije jednostavno napraviti dobar balans ne samo što se tiče broja utrka nego i mjesta održavanja jer to povećava ili smanjuje vrijeme putovanja, ali je ključno to napraviti, a ne nastaviti na ovakav način. A to je samo kalendar...

Oprema koja bi donijela dodatnu zaštitu? Recimo samo kako će zračni jastuci u brzim disciplinama biti obvezni od iduće sezone. Znate li kad su trebali postati obvezni i kad je donijeta pa promijenjena odluka? Prije 10 godina.