U današnjem društvu, kojeg nogomet vrlo jasno duboko otkriva, animoziteti svake vrste su standard ponašanja. Ono što je za društvo posljednjih desetak godina postalo novije to je sve primitivnija razina ispoljavanja tog animoziteta. Pri tom ne mislimo isključivo na hrvatsko nego na globalno društvo. I u tom kontekstu vrijedi i za nogometna društva. Problem hrvatskog, društva i nogometa, je što su institucionalne reakcije na razne devijantne forme ponašanja vrlo često jalove, selektivne i nedosljedne. Kao takve one doprinose da ispadi postanu standard ponašanja, nešto što društvo, umjesto suprotstavljanja, prihvaća kao dio mentaliteta i dopušta mu da se ukorjenjuje. Kad se dogodi neki osobito zvučni ispad onda se svi u društvu kao čude i teoretiziraju kako je to nečuveno, ali se ne rješava uzrok. Zato se i ponavlja. Taj sindrom društva se najbolje prepoznaje u hrvatskom nogometu i njegovim odnosima.
Slučaj Livaja zaokupio je domaću javnost jer ima sve sastojke tog našeg folklora. Nogometna reprezentacija, velika imena, osobito popularni pojedinci, puno pratitelja, navijača i medija, puno djece i puno animoziteta klupskog, geopolitičkog i individualnog porijekla. Koliko je drastičan bio ovaj festival folklora na treningu na Rujevici najbolje se oslikava u reakciji igrača koji je među najmirnijima i nesklon ikakvim iskakanjima. Mateo Kovačić nije mogao više otrpjeti ogromnu količinu uvreda na račun Marka Livaje od pojedinaca s tribine i glasno je postavio vrlo jednostavno pitanje autoru istih - koji je smisao dolaska radi vrijeđanja...
Animoziteta ima u svim nogometnim zbiljama svijeta. Razina koja eskalira iz godine u godinu unutar našeg nogometa poprimila je gore navedene linije standardnosti. Na našim stadionima gotovo je postalo važnije vrijeđati i prozivati nego navijati. Kada se to, logično prije ili poslije, odrazi i na reprezentativni tabor odjednom uobičajeni folklor poprima obrise dramatičnosti. Slučaj Livaja je više od dramatičnosti događanja, koja je generirana njegovom reakcijom prema onom koji ga je vrijeđao, pokazatelj gdje vodi institucionalna nedosljednost, selektivnost i jalovost na svekolike ispade ili devijacije unutar nogometnog društva. Upravo je reakcija institucije, HNS-a i dalje stručnog stožera reprezentacije, pokazatelj kakve posljedice imaju igre skrivača na folklorna ponašanja.
Negdje su reakcije HNS-a i njegovih tijela promptna i na braniku reda. Negdje su te reakcije "ne čujemo, ne vidimo, ne znamo". Negdje izbornik Dalić ima čvrsti stav, negdje je mekan. Negdje osiguranja utakmica i treninga djeluju kao da je u pitanju sigurnost svijeta, negdje se prepuste "obiteljskoj atmosferi" i ne djeluju preventivno, a ni promptno kad se rasplamsa problem. Tada uglavnom svatko brani sebe, svoj klub, igrača, savez, stožer, kao što na tribinama ili u medijima svatko ima neku svoju utaborenost. Kako kome paše za partikularne interese. I kada stvari postanu ozbiljnije, prerastu samo nogometno i postanu pitanje društva općenito, eto da nema vjerodostojne snage koja će uravnotežiti stvari i efikasno djelovati u iskorjenjivanju loših folklora.
Problem ovog slučaja Livaja nije samo stvar jednog ispada. Najveći je problem što HNS, kao redatelj nogometnih odnosa, ne djeluje temeljem reda i prava koji ga određuju. HNS je sam po sebi formatiran tako da potiče sumnje o neravnopravnim odnosima aktera nogometa, prevlasti struja i posljedičnih povlaštenih tretmana. Dakako da u tome ima i geopolitičkih interesa, pa sve skupa više nego logično stvara plodno tlo da nogometna logika i opći interes budu u drugom planu. U takvom ozračju izostaje povjerenje šire javnosti i nema tog faktora koji će imati vjerodostojnost da određuje pravila reda. Zato ima (sve) više nereda.
Nije problem ispad jednog igrača, ili nekog neodgovornog glasnika folklornosti izričaja s tribina. Problem je što je to postalo uobičajeno, opće prihvaćeno i što nema nužne reakcije institucija. One koja će nametnuti da vrijeđanja s tribina ili s terena, iz klupskih ureda ili medijskih pijedestala, bude tretirano kao sramota, devijacija i predmet sankcije. Ne zato što bi se iskorijenio "folklor", jer se to nikad neće dogoditi, nego da se svede na najniže razine neizbježnosti. Kada će taj folklor stršiti i tako autora, svejedno iz kojeg dijela nogometa, kluba, grada, stranke, lobija i inih faktora diobe u Hrvata, prokazivati kao primjer kako se ne smije funkcionirati.
Najlakše se svrstati pro ili contra Livaje, pro ili contra u raspravi tko je što skrivio, pro ili contra koji su uzroci tome. U ovom slučaju nije podbacio samo Livaja, galamdžija s tribine, nego i HNS i izbornik Zlatko Dalić, a uz veliki doprinos i medija. Dok se temeljno ne promijeni percepcija prema folkloru, počevši od generatora iz Kuće nogometa koji na tome mogu najviše utjecati, ništa se neće promijeniti ni nakon ovog slučaja. Štoviše, kalkulantstvo u reakcijama, igra skrivača, samo će ojačavati druge verzije tog folklora...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....