LEGENDA HRVATSKOG RUKOMETA TVRDI Proći taj vrtlog emocionalnog i fizičkog pražnjenja je strašno! Moja generacija nije to imala...

Dobili smo svjetske, a prije toga i europske prvake, ali ostali bez polufinala. Nije bilo taktiziranja, ni igre s pola gasa s Francuske strane. Nema većeg gušta nego direktno konkurenta u posljednjih 10-15 godina pobijediti i Francuzi da su mogli zgazili bi nas bez pardona. Nema puštanja kada se susretneš s takvim suparnikom. ZA JUTARNJI LIST KKOMENTIRA MIRZA DŽOMBA.

Među takvim reprezentacijama toga nema i o tome se nema što pričati. Naša pobjeda je čista i zaslužena. Odigrali smo jednu od boljih utakmica.

Pokazali smo mirnoću i strpljivost. Mi objektivno stalno imamo problema u napadu, ali sakrili smo to protiv Francuza. Sve je išlo nekako lakše, ali ključ svega je obrana 5-1.

Mandić i Duvnjak naizmjenično naprijed s Musom iza leđa to je na ovom turniru bilo ono najbolje što smo igrali u obrani. Kada tome dodamo uvijek fenomenalnog Šegu na vratima, njegovu konstantno visoku razinu igre, to je još jednom donijelo rezultata.

Obranom 5-1 usporili smo njihov protok lopte, malo im poremetili linije i uspjeli ostvariti prevagu koja na je u konačnici donijela pobjedu. Treba pohvaliti Horvata koji nas odlično uveo u utakmicu. Duvnjak je još jednom dao maksimu, a Karačić odlično iskoristio prigodu koja mu se ukazala nažalost zbog povrede Cindrića, prometnuo se u glavnog organizatora. Njih dvojica iznijeli su najveći teret, ali večeras smo vidjeli neka nova rješenja, ali i puno više igre na krila koja nam je nedostajala.

Nakon ovakve utakmice možemo otići s turnira uzdignute glave. Trebalo je smoći hrabrosti i koncentracije nakon dva poraza i rušenja snova o medalji. Naći načina kako se uzdići, zbiti redove i odigrati punom snagom protiv Francuza. Proći taj vrtlog emocionalnog i fizičkog pražnjenja je strašno. Moram priznati da moja generacija nije to imala. Mi kad bi pukli u polufinalu odmah bi bili četvrti.

Mislim da je netko došao sa strane i da ne zna što se do sada događalo, kakvi je stanje na ljestvici, sigurno bi sinoćnju Hrvatsku stavio među favorite prvenstva.

Ne znam od kuda i kako, ali samopouzdanje i mirnoću koju su pokazali bila je neočekivana. Bilo je borbeno, žustro, jako požrtvovno s obije strane što je bio samo dokaz s koliko su motiva svi ušli u utakmicu. Nismo odustali ni od 7-6 napada i mislim da ne trebamo. Ne želim se vraćati na ono što je bilo prije, ali mislim da takav način igre u napadu treba nastaviti razvijati i koristiti s mjerom. Kada vidiš da nije učinkovit, reagiraš, ali sigurno da može biti itekako učinkovit u pojedinim situacijama kad treba razmrdati suparničku obranu.