'Meč stoljeća' je puno više od sporta: Vrhunski borci i obični ljudi u akciji spašavanja boksa

Prije skoro tri desetljeća jedan filipinski dječak spavao je po kartonskim kutijama, tukao se za hranu i prodavao švercane cigarete da bi preživo. Nešto ranije, 13.000 kilometara dalje, jedan američki dječak plakao je zato što na boksačkom turniru za klince nije bilo nikog s dovoljno iskustva da bi se s njim borio.

Obojica praktički i nisu imali obitelji. Prvi je prošao kroz rastavu roditelja i s 14 godina napustio siromašni dom i otišao trbuhom za kruhom u najveći grad Filipina, Manillu. Drugome je otac bio bivši boksač i diler kojeg nikad nije bilo, a majka ovisnica koja je živjela za novi 'šut'. Od najranijih dana, oboje su život vodili po istoj maksimi – da bi bio sit, sretan ili uspješan, trebaš se boriti.

Nekoliko destljeća kasnije, Manny Pacquiao i Floyd Mayweather Jr . nalaze se pred borbom njihovih života i mečom našeg stoljeća . Od prljavih dvorana Manille i tučnjava za nekoliko dolara Pacquaio je dogurao do razine globalne sportske ikone i gotovo božanskog statusa u svojoj domovini.

Kad će u nedjelju ujutro pa našem vremenu zakoračiti u ring, život će na Filipinima stati. Dućani će se zatvoriti, kriminalci neće pljačkati, a sve električne naprave koje nisu televizor, radio ili kompjutor pogasiti, da kojim slučajem ne bi uzrokovali pad slabašne električne mreže. Čak će se i mise odslužiti ranije, jer kod bogobojaznog naroda s Filipina i nebo nakratko pada u drugi plan kad njihov heroj nastupa.

Nakon Pacquiaa u ring će ući Mayweather. Čovjek kojem je boks u krvi, čiji su otac i stric bili uspješni borci, koji dvoranu shvaća kao svoj jedini pravi dom. Njegov 'stari' ga je od najmanjih godina vodio sa sobom na treninge i učio kako udarati i još važnije, kako se braniti. „Dozvoliti da te udaraju – to je baš glupo“ – govorio bi Floyd Senior. Od klinca koji je plakao kraj ringa „mali Floyd“ postao je najbolji boksač današnjice i što je još važnije, barem njemu, najbogatiji. I za njega će navijati vojska fanova, možda ne tako brojna kao Mannyjeva, ali jednako posvećena.

„Ljudi me kritiziraju da sam previše defanzivan“ – rekao je Mayweather na presici prije meča pa dodao: „ Ali ja sam ponosan na sebe. Nakon 19 godina provedenih u ovom sportu iz njega ću izaći oštrog uma i zdravog tijela.“ Čovjek zna što priča – u 47 dvoboja nijednom nije bio nokautiran niti ozbiljnije ozljeđen, zbog čega su ga u ranim danima karijere, prije nego što je preuzeo svoj „Money (Lova)“ alter-ego zvali „Lijepi dečko“.

Pacquiao vjeruje da je on taj koji će to promijeniti: „Ja sam drugačija priča od njegovih 47 dvoboja. Brži sam od suparnika koje je dosada imao te pucam od samopuzdanja. Štoviše, nikad nisam bio toliko siguran u sebe kao pred ovaj meč.“ Većina stručnjaka nije toliko uvjerena u njegove šanse da pobijedi pa je Manny i njima odgovorio: „Sviđa mi se da nisam favorit u meču. To me dodatno motivira i jača moj ubilački instinkt.“

Više od glavnih protagonista najavama su se razmetali njihovi treneri. Freddy Roach mnogo puta je naglasio kako će Pacquiao prebiti Mayweathera, kako ovaj više nije isti, već je usporen i prestrašen. S druge strane, Mayweather senior tvrdi da će njegov sin Filipinca provesti kroz malu školu boksa i da uopće nije upitna nula u rubrici poraza.

Nas pak zanima hoće li meč opravdati očekivanja. S marketinške strane, bez sumnje. Od spektakla u MGM areni zaradit će mnogi, od samih boksača pa do osoblja u lasvegaškim kockarnicama i hotelima. Što se tiče borbe, tko zna? Teško da ćemo gledati antologijski meč kakvima je u 80-im godina svjedočila velter kategorije pod Sugar Ray Leonardom, Robertom Duranom i Tommyjem Hearnsom.

No, ako dvoboj baš ne bude fijasko, to i nije toliko bitno. Priča dvojice boraca koji su od ničega došli na vrh svijeta je pomno pripremljena i pogrešno predstavljena kao okršaj dobra (Pacquiao) i zla (Maywetaher). Od Pacquiaa smo svi prerano napravili sveca koji to nije - na Filipinima ga se viđa na kavi s poznatim kriminalcem, svojedobno je bio vlasnik čak tisuću pijetlova koji su se koristili za krvave borbe životinja, a lokalna ga vlada optužuje za utaju poreza koja se mjeri u osmeroznamenkastoj dolarskoj cifri. Mayweatherova uloga zlog tipa na prvi je pogled jasnija. Razmeće se novcem, odiše arogancijom i notorni je obiteljski nasilnik koji je svojedobno odsjedio tri mjeseca u zatvoru zbog toga što je pred svojom djecom prebio njihovu majku. Što nas dovodi do sljedećeg pitanja. Zaslužuju li ti ljudi ovu pozornost i ovaj novac?

U društvu u kojem se spektakl, senzacija i kontroverze prodaju bolje od bilo čega - da. Možda zvuči nepošteno, ali potražnja je ta koja diktira uvjete popularnog i vrijednog. A svijet boksa, opterećen inflacijom nedoraslih svjetskih prvaka i sukobima najvećih promotora, očajnički treba spasitelje koji će vratiti makar mali dio slave koju je plemenita vještina nekad uživala.

Neki podaci kažu da na našem plavom planetu 1 posto najbogatijih ljudi posjeduje više nego 95 posto najsiromašnjih. Suočeni s takvim svijetom mnogi gube vjeru da je tu razliku moguće premostiti te se s često pretjeranim divljenjem okreću ljudima koji su taj ponor nejednakosti premostili. A tko bolji nego ova dvojica koji su se doslovno šakama digli iz gliba i postali najbolji i najbogatiji u svojoj profesiji. Ćinjenica da su obojica ljudi od krvi i mesa, prepuni kontroverzi i nimalo savršeni, tu sliku puno ne mijenja.

Njihova priča je ta koja je prodala 'meč stoljeća' i ona je ta koja će ga opravdati.