U hrvatskom društvu posljednjih godina nema većeg svjetla i radosti od uspjeha naših sportaša na međunarodnoj sceni, a posebno kada su oni ostvareni u nacionalnim bojama na svjetskim i europskim prvenstvima.
Luka Modrić, Sandra Perković, Tin Srbić, braća Sinković, Ivano Balić, Duje Draganja, Goran Ivanišević, Toni Kukoč, Sandro Sukno i tako dalje, i tako dalje. Niz hrvatskih sportskih odličnika nepregledna je kolona. Za neke od njih se u najranijoj dobi moglo pretpostaviti da će biti u svjetskim vrhu, neki su pak iz kategorije onih koji kasno procvjetaju. No, ono što je najvažnije, na koncu su nam donosili podjednaku radost.
Ponukani A olimpijskim normama 16-godišnjeg plivača Franka Grgića i seniorskim minutama pola godine starijeg košarkaša Roka Prkačina, koji je na pragu poziva u seniorsku reprezentaciju, zaronili smo u većinu olimpijskih sportova i pokušali pronaći one koji, prema stručnim procjenama, u ovome trenutku najviše obećavaju da će se na jednak ili još veći način isticati i kao seniori. Zadržali smo se na talentima rođenima između 2002. i 2004. godine.
Nogomet je sport kroz koji se može dati najslikovitiji primjer da i u ovakvim temama treba biti vrlo oprezan s procjenama. I u njemu, kao i u drugim sportovima, neka djeca ranije sazrijevaju, fizički i psihički, pa zbog takvih osobina odskaču u svojim uzrastima.
Primjeri iz novije povijesti pokazuju da se u naraštajima U17, U16 i U15 vrlo često promaši u procjenama kasnijih dostignuća.
Najbolji primjeri za to su Alen Halilović i Ante Ćorić, koji su u mladim uzrastima bili izvanserijski u odnosu na ostale vršnjake, ali to nisu potvrdili dolaskom u seniorski nogomet. S druge pak strane, Dado Pršo, Ivan Strinić, Mario Mandžukić, pa čak i Luka Modrić (zbog tadašnje tjelesne konstitucije) potvrdili su se kao vrhunski kad su sazreli, iako nisu odskakali dok su bili djeca, u svojim generacijama do godišta U17.
Zbog toga će biti vrlo zanimljivo prisjetiti se ove teme za nekih pet do deset godina i provjeriti tko je od ovih nadarenih sportaša uistinu napravio neki seniorski rezultat, a tko je ostao samo na statusu “vječnog talenta”.
NOGOMET
Joško Gvardiol (2002.)
Stoper trenutno visok 177 cm, lijeva noga mu je dominantna, igra bez problema s tri godine starijima, na tragu je Benkovića i Joze Šimunovića. Zagrepčanin, u Dinamu od prvih nogometnih koraka, također i u reprezentativnim uzrastima. Odlikuje ga stabilnost i brzo donošenje odluka u igri, najveći potencijal za seniorsku reprezentaciju.
Luka Sučić (2002.)
Vezni igrač rođen u Austriji. Član je Red Bull Salzburga koji je poznat po odličnoj nogometnoj školi, bio je već i na pripremama s prvom momčadi. Odlikuje ga jako dobra izdržljivost i fizičke komponente te tehnička potkovanost, a prednost mu je i što je ljevak. Prije dvije godine su ga zapazili skauti HNS-a te je pristao na hrvatsko nogometno državljanstvo. Odmah je postao neizostavan u Hrvatskoj U17 vrsti i zagarantirana mu je uspješna seniorska karijera.
Tomislav Duvnjak (2003.)
Kapetan Dinamove momčadi koja je u proljeće 2017. osvojila Nike Premier Cup, borben, pravi fajter. Klasični defenzivni vezni, čvrst je i ne ustručava se ući u duel jer zna zadržati i predati loptu te dobro čita igru. Počeo je trenirati u NK Croatia iz Sesveta, potom je prešao u NK Sesvete, a godinu kasnije u klub iz Maksimira. Redoviti član reprezentacija svojih uzrasta.
Mislav Zadro (2003.)
Veliki Dinamov i hrvatski vratarski potencijal, bez problema brani za starije uzraste, standardni reprezentativac u svim dosadašnjim uzrastima. Staturom ulijeva strahopoštovanje suparnicima i sigurnost svojoj momčadi, dobro komunicira s obranom, izlazi na centaršuteve, jako je dobro koordiniran te brz u reakcijama na udarac, mačjeg refleksa. Rođen je u Zagrebu i počeo je braniti u Dubravi.
Ivan Čubelić (2003.)
Splićanin, vezni igrač koji već nastupa za starije godište. Odlikuje ga iznimno kvalitetan pas i preciznost, izvrsno izvodi prekide. S obzirom na to da još raste, mogao bi se s obzirom na odličnu motoriku razviti u modernog “box to box” igrača. Ima izraziti smisao za igru, zna podvaliti okomiti pas i pucati izvana.
Roko Šimić (2003.)
Darijev sin, rođen u Milanu. Počeo je trenirati u Kustošiji, a od 2015. je u Lokomotivi i talijanski skauti već su bacili oko na njega. Član je hrvatskih reprezentacija u svojim kategorijama. Naglo je izrastao i djeluje nezgrapno, mora još tehnički napredovati, ali svaku dugu loptu želi primiti na prsa i zadržati, ne boji se duela, u stanju je „čuvati cijelu obranu” poput Mandžukića.
Dalibor Vrbanić (2002.)
Rođeni Varaždinac, prvi klub bio mu je NK Zelengaj iz Donjeg Kućana. Kao najbolji igrač NK Varaždin u svojoj generaciji stigao je u Lokomotivu na početku tekuće sezone. Prva pozicija mu je zadnji vezni, a može igrati i sve ostale pozicije na lijevoj strani terena. Prilagodbom na novi klub i grad postaje sve bolji i bolji te važan kotačić mladih "lokosa".
Gabriel Groznica (2002.)
Rođeni Zagrepčanin, koji je svoje prve nogometne korake napravio u NK Poletu iz Svete Klare. U Lokomotivi je od ljeta 2015. i redoviti je hrvatski reprezentativac svih uzrasnih kategorija. Pokriva sve pozicije u veznom redu, alternativno može biti i napadač.
Jurica Jurčec (2002.)
Rođen u Zaboku, no još kao osmogodišnjak je prošao Dinamovu selekciju i otad je neizostavan član svih klupskih i reprezentativnih momčadi u mlađim uzrastima. Nije ništa u rodu bivšem napadaču Zagreba, Hajduka i Dinama, Renatu Jurčecu. Također je napadač, više krilo, jer ga odlikuje brzina, može igrati i "lažnu devetku. Kao dešnjak voli igrati lijev krilo, okomit, zabada se kao šilo.
Fran Tomek (2002.)
Zagrepčanin koji je staturom, ali i karakteristikama i stilom igre preslika Matea Kovačića ili Domagoja Pavičića iz toga doba. Motoričan, sjajnog pregleda igre, prvi-drugi korak i promjena smjera poput njih dvojice. Nametnuo se i za kapetana kadetske momčadi Dinama, čiji je član od prvog dana karijere i sjajno se razvija, u reprezentaciji U17 igra skupa s klupskim suigračem Duvnjakom.
Noel Bilić (2003.)
Rodom iz Pule, ofenzivi vezni fine, mekane noge, brz, zabija golove. Kao ljevak najviše voli igrati na desnom krilu, a krasi ga jako dobar dribling i jak udarac. Malo je niži od prosjeka za svoje godine, ali je zato jako stabilan na nogama, teško ga je srušiti, prodoran. Prošlog ljeta je postao članom Rijeke u čijim kadetima je glavna ofenzivna uzdanica.
Filip Brekalo (2003.)
Sjajan lijevi bek, sa starijom generacijom se nosi bez problema, igra za 2002. godište, na tragu je Borne Sose. Za razliku od brata Josipa, koji je krilo u Wolfsburgu i A-reprezentaciji, Filip će biti višlji, procjenjuje se da će narasti još pet do 10 cm, no to mu neće smetati, nego će biti idealne visine za modernog bočnog igrača. U Dinamu je od početka karijere, stalni član svih reprezentativnih uzrasta.
Viktor Kanižaj (2003.)
Međimurac iz Donjeg Mihaljevca, koji je karijeru je počeo u domicilnoj Dravi, nakon čega je dvije godine proveo u Školi nogometa Međimurje iz Čakovca, a član Dinama je od 2015. godine. Motorički besprijekoran, alternativa godinu dana starijem Jurčecu na lijevom ili desnom krilu u kadetskoj ligi. Trenutno je standardan u U16 reprezentaciji, u novom ciklusu prijeći će u U17.
Ante Crnac (2003.)
Rodom iz Kutine, počeo igrati nogomet prije sedme godine u HNŠK Moslavina, a 2013. godine Antu zapažaju skauti GNK Dinamo te prelazi u redove "modrih". Prolazi sve njihove kategorije dosad, od limača, mladih i starijih pionira te trenutno mlađih kadeta, kao i sve selekcije Zagrebačkog nogometnog saveza i hrvatskih reprezentacija U14 ,U15 i U16. Igra na mjestu lijevog krila, ali i desnog krila te centralnog napadača. Ide u srednju ekonomsku školu i dobar je učenik.
Benjamin Gibanjek (2004.)
Rodom iz Dereze pokraj Čazme, počeo je igrati nogomet još u vrtićkoj dobi i to za NK Čazmu. Igrao je za selekciju U8, U10, U12 i U14, lijevo krilo, lijevog veznog i polušpicu. Prošao je županijske selekcije, gdje su ga uočili iz NK Varaždin i prelazi u redove njihovih pionira, starijeg, 2003. godišta. Otamo je zaslužio poziv u reprezentaciju U15, gdje igra lijevo i desno krilo te prednjeg veznog.
STOLNI TENIS
Hana Arapović (2004.)
Najtalentiranija hrvatska stolnotenisačica, 14-godišnjakinja, već je bila na pripremama i sa seniorskom reprezentacijom, a odnedavno je počela trenirati i s klubom iz Linza. Godinama je sudjelovala na ITTF-ovim i ETTU-ovim kampovima, njezinim talentom oduševljeni su bili i kineski treneri. Osvaja medalje na međunarodnim turnirima i europskim prvenstvima za mlađe kategorije, a početkom godine je na ITTF-ovoj ljestvici najboljih svjetskih kadetkinja bila na osmom mjestu, dok je na europskoj ljestvici na trećem mjestu.
MAČEVANJE
Borna Špoljar (2002.)
Floretaš, prvi hrvatski mačevalac koji je osvojio medalju na Europskom prvenstvu. Dogodilo se to početkom ove godine, u Foggii, u kadetskoj kategoriji. Mladi je Zagrepčanin na turniru ostvario pet pobjeda, izgubio je tek u polufinalu, što je značilo da je osvojio brončano odličje.
JUDO
Ana Viktorija Puljiz (2002.)
Zlato i bronca s Olimpijskih igara za mlade iz Buenos Airesa, srebro s juniorskog Europskog prvenstva u Sofiji te još jedno srebro s kadetskog Europskog prvenstva iz Sarajeva, po dvije zlatne i brončane medalje s 18 službenih kupova Europske judo unije. Sve su to lanjski uspjesi superjunakinje iz Solina, koja je redefinirala pojam dominacije u kategoriji do 44 kg. Godinu dana ranije bila je europska kadetska prvakinja, a u ožujku ove godine okitila se zlatom u novoj kategoriji, do 48 kg, na Europskom kadetskom kupu.
Katarina Krišto (2002.)
Talent je pokazala već u ulaznoj godini kadeta 2017., kad je osvojila kadetsko srebro i juniorsku broncu na afričkom kupu u Tunisu te broncu na Europskom kadetskom kupu u Györu. Lani je s nepunih 16 godina osvojila seniorski naslov prvakinje Hrvatske u jakoj kategoriji do 63 kg, zlatna je bila i na dva europska kadetska kupa.
Dino Odobašić (2004.)
Puljanin se na europsku judo kartu upisao ove godine na Europskom kadetskom kupu na kojem je u kategoriji preko 90 kg osvojio srebro.
KOŠARKA
Matej Bošnjak (2002.)
Iako ga ne krasi pretjerana visina (203 cm) karakteristična za centarsku poziciju, dominantan je u svom godištu. Superiornost se ističe u napadu, ali i u obrani. Centar Cedevite pokretan je u obrani, a krasi ga fin osjećaj za koš i maštovitost pod košem.
Roko Prkačin (2002.)
Roko Prkačin slovi za najvećeg mladog talenta svoje generacije. Nakon što je proveo prošlu polusezonu u redovima Rudeša, igrajući seniorsku košarku, ove polusezone prebačen je u prvu momčad Cibone sa samo 16 godina. Igra na krilnim pozicijama, a otac Nikola bio je centar. Krase ga jako dobre fizičke predispozicije, skočan je, agresivan i zna igrati obranu.
Filip Paponja (2002.)
Bek koji ima sjajan pregled igre i bio je važan kotačić kadetske momčadi Hrvatske koja je osvojila zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Srbiji. Ističe se i mekanom rukom, zabijanje poena nije mu strano.
Ivan Perasović (2002.)
Sve sličnosti s ocem Velimirom staju na fizičkom izgledu, jer igrački je drukčiji tip. Perasović junior igra na krilnim pozicijama (viši od oca, ima oko dva metra). U dresu Splita pokazao je da može u serijama zabijati poene, ali nedostaje mu konzistentnosti. Dobar je i u obrani, ali i u kontri, kada akcijom “coast to coast“ prođe do suparničkog koša.
Roko Prkačin, Ivan Perasović, Boris Tišma
Boris Tišma (2002.)
Boris Tišma je od zlatne kadetske reprezentacije igrač s najupečatljivijim CV-jem. Još kao 13-godišnjak otišao je iz Dubrave u Španjolsku, a trenutačno igra za mlađe uzraste madridskog Reala. Šuter visok 205 cm raspolaže sjajnim fizikalijama i teško ga je čuvati.
Duje Brala (2003.)
KK Zadar u prošlosti je imao dosta talentiranih igrača na poziciji playmakera, ali rijetki od njih su ispunili potencijal. Pred Dujom i njegovim trenerom puno je posla. Mladi Zadranin odličan je s loptom; tehnikom i okomitošću često rastvara suparničke obrane ili pak daje povratne lopte za suigrače.
ALPSKO SKIJANJE
Zrinka Ljutić (2004.)
Prošle sezone pobjednica Alpecimbra cupa u slalomu i veleslalomu. Druga je najstarija od četvero djece skijaša iz obitelji Ljutić, skromne i vrijedne skijaške obitelji koja cijelu zimu provodi na snijegu u austrijskom Innerkremsu i koja je potpuno predana skijanju.
TENIS
Mili Poljičak (2004.)
Lani je Splićanin osvojio svoj prvi juniorski ITF turnir u Širokom Brijegu, s U14 reprezentacijom bio je pobjednik europskog Winter Cupa, a kao prvi tenisač Europe u svojem godištu zaradio je i nagradu Dražen Petrović za najveću nadu hrvatskog sporta. Već sada pobjeđuje nekoliko godina starije tenisače.
Dino Prižmić (2005.)
Kad Ivan Ljubičić “baci oko” na mladog tenisača i dovede ga u svoju agenciju, onda znate da bi stvar mogla biti ozbiljna. Splićanin je pod njegovim vodstvom više od dvije godine. Redovito osvaja turnire Tennis Europe u svojem uzrastu, a upravo je s Poljičkom lani slavio u parovima na Europskom prvenstvu U14.
Antonia Ružić (2003.)
Prije dva mjeseca Čakovčanka je postala dvoranska seniorska prvakinja Hrvatske, u Ogulinu je pet mečeva dobila bez izgubljenog seta. Članica TK “Franjo Punčec” već neko vrijeme dominira među konkurenticama i skuplja naslove na turnirima Tennis Europe, koji ju je na svojem godišnjem zasjedanju nedavno proglasio najboljom europskom tenisačicom do 16 godina. Na ITF-ovoj juniorskoj svjetskoj ljestvici trenutačno je prva među Hrvaticama.
JEDRENJE
Ursula Balas (2002.)
Osim što je već kao 16-godišnjakinja skupila pet medalja s prvenstava Hrvatske, lani je u klasi Laser 4.7 bila brončana na Europskom prvenstvu u Patrasu. U ožujku je uzela zlato na Europa Cupu u Koperu, a početkom travnja broncu u Luganu, pa u redoslijedu Europa Cup Trophy trenutačno drži prvo mjesto. HOO ju je lani uvrstio u svoj Razvojni program I.
BOKS
Antonio Grabić (2003.)
Antonio Grabic (crveni)
Kadetsko Europsko prvenstvo koje se u ljeto 2017. održalo u Rumunjskoj donijelo je hrvatskom boksu tri medalje. Srebrni su tada bili Antonio Grabić i Andrija Badža, a brončani Borna Lončarić. Grabić je član Boksačkog kluba Leonardo, prošli mjesec osvojio je juniorski naslov prvaka Hrvatske u kategoriji do 75 kg, i to nakon što je sve tri borbe odnio prekidima.
GIMNASTIKA
Christina Zwicker (2002.)
Ime najmlađe reprezentativke u medijima se pojavilo prije deset godina, kada je kao šestogodišnjakinja tutnula Ivici Kosteliću pismo ispod vrata hotelske sobe na Sljemenu i poželjela mu sreću na Snježnoj kraljici. Danas je Christina ozbiljna gimnastička nada, državna prvakinja u dvovisinskim ručama i viceprvakinja na parteru, osvajačica medalja na međunarodnim turnirima te finalistica svjetskih kupova.
RUKOMET
Domagoj Kuzmanović (2002.)
Vratar Rukometnog kluba Dugo Selo već sad ima iznimnu tehniku s kakvom se ne mogu pohvaliti ni neki puno stariji igrači. Bio je član momčadi i jedan od najboljih pojedinaca u generaciji igrača rođenih 2002. koja je u Umagu osvojila zadnji naslov prvaka Hrvatske. Izrazito zreo za svoje godine, potencijalni nasljednik Matoševića, Šole, Loserta, Alilovića...
Fabijan Grabušić (2002.)
Lijevi vanjski, također iz Dugog Sela, član iste pobjedničke generacije, koja je prošle sezone bila najbolja u Hrvatskoj. Podjednako je dobar u napadačkoj i u obrambenoj fazi igre. Ima ubitačan udarac, ali i “glavu”.
Marin Božičević (2002.)
Desnokrilni igrač iz Rukometnog kluba Đakovo, vrlo eksplozivan. Zasad je pretjerani hvalospjev da ima “ono nešto” što ima Ivan Čupić. “Bezobrazan” je, prodoran i posjeduje široki dijapazon udaraca. I on je, kao Kuzmanović i Grubišić, bio odličan na “Turniru 4 nacije u Francuskoj” u Villeneuve-d’Ascqu.
TAEKWONDO
Nika Klepac (2002.)
Nika Klepac prvo se okrenula ritmičkoj gimnastici, no ubrzo je shvatila da to nije sport za nju. Okrenula se borilačkim vještinama, točnije taekwondou, i čini se da nije pogriješila. 16-godišnja Zagrepčanka iz taekwondo kluba Medvedgrad osvojila je prošle sezone svjetsko juniorsko srebro, i to joj je treća medalja s velikih natjecanja, treću godinu u nizu. Nika je 2016. bila i europska kadetska prvakinja, a juniorsko europsko zlato osvojila je već prve godine nakon prelaska u juniorsku konkurenciju, i to s dvije godine starijima.
Nika Karabatić (2003.)
Nika Karabatić se od svoje četvrte godine bavi taekwondoom, a trenutačno je članica splitskog taekwondo kluba Marjan. Javnost ju je mogla upoznati prošle godine potkraj studenog. Nika je, naime, tada u španjolskoj Oropesi del Maru postala nova europska kadetska prvakinja u taekwondou u kategoriji do 37 kilograma. Nika je do zlata došla s pet pobjeda i bodovnom razlikom 80:23. Inače, Niki su veliki uzori Lucija i Ana Zaninović, a sama priznaje da se često ugleda na poznate sestre.
VATERPOLO
Marin Tomasović (2002.)
Mladi Omišanin Marin Tomasović jedan je od onih pred kojima su svjetla svjetskih vaterpolskih pozornica. Barem tako misle u najboljem hrvatskom klubu Jugu CO koji je ovog 17-godišnjaka, do jučer igrača splitskog Mornara, doveo kao zalog za budućnost. Dubrovčani uvijek gledaju da momčad grade osloncem na mlade igrače, i to je još jedna od potvrda da će mladi Tomasović biti odličan igrač. Riječ je o vanjskom igraču, pokriva lijevu stranu napada. Ako je vjerovati treneru Kobešćaku, koji se s novim ugovorom u klubu brine i za mlađe generacije, Marinova igračka inteligencija mogla bi ga dovesti do velikih stvari. Kapetan U-16 reprezentacije.
Karlo Babić (2002.)
Bek riječkog Primorja ima izrazito dobre predispozicije, potpuno je posvećen “poslu” i ima izvanserijske radne navike koje bi trebale biti garancija za napredak. Njegova pozicija u igri ne zahtijeva posebnu maštovitost u igri. Jedan od onih na koje izbornik Hrvoje Hrestak zasigurno s pravom računa za nastup na skorašnjem Europskom prvenstvu. Pitanje je kako će se snaći s novim pravilima, ali svakako je jedan od onih koji obećavaju.
Luka Mihić (2003.)
Ljevoruki igrač i kao takav posebno dragocjen, igra u zagrebačkoj Mladosti. Pun je inicijative i želje za igrom u svakom trenutku. Izraziti je kreativac, s malom manom da je golgeterski orijentiran i na neki način sklon samoisticanju te ga kao takvog treba “kanalizirati” prema momčadskoj igri. Savršeno je građen za vaterpolo, s odličnim plivanjem i radom nogu. Jedan od talentiranijih u generaciji.
Roko Pavić (2002.)
Vratar splitskog Mornara. Iako nosi isto prezime kao proslavljeni Josip Pavić, nije u rodu s njime. Vrlo je zreo za svoje godište. Ima školovane vratarske kretnje, a perspektivu je pokazao činjenicom da je pozvan u reprezentaciju igrača rođenih 1999., koju vodi izbornik Kreković. Iako je bio u momčadi s tri godine starijima, pokazao se kao iznimno dobar i zreo mladić. Treba samo nastaviti s radom i možemo očekivati nasljednika njegova velikog prezimenjaka.
PLIVANJE
Franko Grgić (2003.)
Plivač splitskog Jadrana Franko Grgić na ekipnom prvenstvu Hrvatske u Rijeci oborio je hrvatski rekord na 1500 metara, a s postignutim vremenom 14:56:55 ispunio je i normu za nastup na Olimpijskim igrama. Sa samo 16 godina spreman je biti i “heretičan”: “Svjetski rekord na toj disciplini je 14:31:02 i nadam se da ću ga jednom u karijeri napasti i oboriti.”
Franko Grgić plivanjem se bavi od 10. godine, nakon što se okušao u taekwondou i nogometu, u Jadran je prešao iz POŠK-a kad mu je bilo samo 11. Visok je čak 187 centimetara, s golemim rasponom ruku, i te mu genetske predispozicije također garantiraju svijetlu plivačku budućnost.
Lorena Jerebić (2002.)
Plivačica Zagrebačkog plivačkog kluba, sedamnaestogodišnja Lorena Jerebić, osvojila je 2017. srebrnu medalju na Olimpijskom festivalu europske mladeži (EYOF) u mađarskom Győru na 100 metara dupinovim načinom. Mlada Zagrepčanka tek čeka svoje najbolje rezultate te se sprema u Turskoj za nastup na EP-u. Najbolja u dupinu, nešto slabija u kraulu. Produžetak plivačke karijere, kao i mnogim našim plivačima, ovisi joj o odlasku na neko od sveučilišta u SAD-u. Teško da će biti kao Sanja Jovanović...
Klara Bošnjak (2003.)
Plivačica zagrebačkog Medveščaka jedna je od onih koje bi mogle nastaviti s dobrim rezultatima nakon što je hrvatsko plivanje upalo u krizu. Kao i Franku Grgiću i njegovu starijem kolegi Franku Mogiću, omiljene su joj duže discipline, najbolja je na 400 i 800 metara, na kojima drži mnoge uzrasne nacionalne rekorde. Velika perspektiva, “mlada nada”, kvalificirala se za nastup na Europskom juniorskom prvenstvu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....