Dina Levačić
 Ante Čizmić / Hanza Media
TROSTRUKA KRUNA

OD NEW YORKA PREKO LOS ANGELESA DO LA MANCHEA Neustrašiva mlada Hrvatica na korak od maratonskog pothvata kojeg je dosad izvelo samo 5 žena u svijetu!

Piše: Kate GudeljObjavljeno: 16. rujan 2017. 10:38

Split je od davnih vremena poznat po svojim sportašima, ali djevojka iz Mravinca pobrinula se da splitski sport dobije još jednu nesvakidašnju priču. Maratonka Dina Levačić ovog je ljeta krenula u pohod na Trostruku krunu, preplivavanje tri iznimno zahtjevna i iscrpljujuća svjetska maratona. Za one koji ne prate daljinsko plivanje, dovoljno je reći da je trostruku krunu u 90 dana isplivalo tek pet žena na svijetu, a Dinu još La Manche dijeli da postane šesta u nizu.

- Prvotno je bilo planirano da plivam samo La Manche, ali sam onda odlučila da bih mogla otplivati dva-tri maratona u jednom ljetu jer ću ionako cijelo vrijeme trenirati. Bilo je malo skepse oko toga, ali sam uspjela sve uvjeriti da imam snage za to - započela je priču iz Velike Britanije uvijek nasmijana članica Kluba daljinskog plivanja Split Dina Levačić.

Početak sa 46 km

Turneja je krenula s krugom oko Manhattana u dužini od 46 kilometara, za što joj je trebalo oko 7 i pol sati. Iako Hudson slovi za jedan od najzagađenijih pomorskih putova na svijetu, Dini je to na prvoj prepreci do Trostruke krune predstavljalo najmanji problem.

- Jedina neobičnost u New Yorku bile su mi riječne struje zbog kojih sam na trenutke letjela, a na trenutke plivala u mjestu. Naravno da je Hudson daleko od našeg Jadrana, ali nije ni to tako strašno kako ljudi misle. Zapravo sam više bila nervozna jer sam tamo išla izravno nakon obveza na fakultetu, što znači da baš nisam mogla trenirati koliko je trebalo. Ali na kraju se ni to nije pokazalo kao problem pa sam prvi dio odradila nekako rutinski.

Skoro ostala bez kuće

Nije sve ovog ljeta teklo po planu jer su im uoči utrke otkazivani smještaji u inozemstvu, ali Dini i njenoj obitelji to nije predstavljalo prepreke. Naprotiv, iz toga su izvlačili dodatnu motivaciju.

- Imamo sreće što smo okruženi zbilja predivnim ljudima, koji nam pomažu kako god mogu pa su nam, eto, pomogli sa smještajem i u tim situacijama. Kada se nešto radi iz čiste ljubavi, bez ikakvih interesa, jako je teško gubiti motivaciju.

U kolovozu je uslijedila druga stanica, opet u SAD-u, ali sad od otoka Cataline do Los Angelesa. Maratonu je prethodio veliki požar u splitskom zaleđu tijekom kojeg je Dina umalo ostala bez kuće u Mravincima.

Plivala za vatrogasce

- Od Cataline sam zapravo plivala za sve vatrogasce, koji još uvijek mukotrpno gase požare po cijeloj Hrvatskoj. To iskustvo bilo je zbilja zastrašujuće i tu sam zapravo shvatila kolika je priroda sila i da se protiv nje ne može.

Catalina je bila posebna i po tome što je to bio Dinin prvi noćni maraton.

- Noćno plivanje bilo je nešto novo za mene. Mjesec dana između dvije krune nekoliko puta tjedno išla sam plivati tijekom noći u more da bih se barem malo pripremila na ono što me čeka. Dok plivam, najviše mi pomaže što ne razmišljam previše unaprijed, nego da plivam od pića do pića, a to je svakih 15-20 minuta.

Briga zbog vremena

Mnogi se zapitaju odakle joj hrabrost ući u takve vode gdje postoji mogućnost bliskog susreta s morskim nemanima?

- Do sada, na sreću, nisam imala susrete ni s čim strašnijim od dupina i morskih lavova. Što se tiče strašnijih bića, trudim se ne razmišljati o tome, tako da se i ne uspijem prepasti.

Kao i mnogi hrvatski sportaši, Dina nije našla pravog sponzora za svoj pothvat, ali ni to je nije spriječilo. S vremenom ljudi sve više prepoznavaju nesvakidašnjost Trostruke krune, pa se nedavno plivao maraton od otoka Čiova do Splita baš u Dininu čast, a dobri ljudi donirali su i nešto novca.

- Ljudi prepoznaju da se radi o nečemu što zavređuje barem malo divljenja. Do sada su nam financijski najviše pomogli Grad Solin, moj KDP Split i mali donatori, kojima sam beskrajno zahvalna jer su pokazali što znači imati veliko srce.

Dina je trenutačno u Engleskoj gdje čeka poziv organizatora za preplivavanje kanala La Manche u dužini od 34 kilometra, što se zbog struja zna i odužiti na 40 kilometara.

- O vremenu mnogo toga ovisi u Engleskoj pa je zapravo to jedina stvar koja me brine. Kada dobijem priliku da zaplivam, teško da ću izaći iz mora prije Francuske.

Ako joj posljednje preplivavanje pođe za rukom, postat će i prva Hrvatica koja je preplivala ovu iznimno zahtjevu dionicu nakon što su to već učinili pokojni Veljko Rogošić te Toni Pavičić Donkić.

Smirivanje mame

Na pitanje koji su joj uzori, Dina skromno kaže…

- Nemam nikakav poseban uzor, jednostavno imam svoje snove i ciljeve i ne želim biti kao nitko nego ostati vjerna sebi.

Najveća podrška su joj roditelji, majka Željana i otac Mladen koji je neumorno prate na svim njenim pothvatima. Svaki njen skok u morska prostranstva proživljavaju jako emotivno. Dina se šali da je umjesto da majka nju smiruje prije utrke situacija skroz obrnuta, majka je nervoznija od nje same.

- Kada dođe kraj, oni su uvijek oni koji su najponosniji i najsretniji jer ipak oni najbolje znaju kroz što je sve trebalo proći da bi se došlo do cilja - kaže Dina i dodaje da su joj velika podrška i njen klub KDP Split, točnije treneri Slaven i Karla Šitić te svi članovi.

- S njima sam praktički odrastala sve ove godine, preplivala i prešla po cesti bezbroj kilometara, znojila se, smijala, plakala i veselila. I najvažnije od svega ti ljudi su mi sada prije svega jako dobri prijatelji.

Linker
24. studeni 2024 18:16