Nakon što su prošlu sezonu doživjeli potpuni debakl ne osvajanjem niti jednog od četiri moguća domaća trofeja, iz HAOK Mladost krenuli su u ofenzivu što se tiče redizajna i ženskog i muškog sastava.

Doduše, najavili su da će sva svoja pojačanja otkriti odjednom, a dosad bi sva imena trebala biti i poznata, no iz Doma odbojke još uvijek nema puno službenih vijesti. Stidljivo, na kapaljku dolaze neki detalj, kao što je dovođenje kenijske reprezentativke Pamele Owino te Riječanke Lane Francetić, odnosno kod muških povratak Ivana Zeljkovića - što također nije službeno, ali je sigurna činjenica, kao što se zna i za povratak Marina Marelića. Ipak, najveći povratak - koji smo također već navijestili puno ranije, ali je tek sada “otkriven” - jest povratak Timofeja Žukovskog.

Svejedno je li Rovinj ili Trentino

Nakon 15 godina vrhunske karijere u najjačim svjetskim odbojkaškim ligama, Italiji, Poljskoj, Rusiji i Njemačkoj, Žukovski se vraća u svoj matični klub.

- Presretan sam što se vraćam u Mladost, što sam opet doma - oduševljeno će 35-godišnji briljantni tehničar, dugogodišnji hrvatski reprezentativac i dijete Mladosti.

Timofej Žukovski

Haok Mladost

- Vratio sam se zbog obitelji. Supruga Martina od pandemije Covida sama je bila s našim klincima u Hrvatskoj. Kći Maša ima 4 godine, sin Aleksandar 8. Dolazili su mi često u posjetu u mjesta gdje sam igrao, ostajali bi nekada i po mjesec-dva, ali kako je Aleksandar sve stariji, sa svakim novim rastankom bio je sve više svjestan da oni idu u Hrvatsku, a ja ostajem. Rastanci su postajali grozni. Srce mi se slamalo kad bih ga vidio kako plače. Zato sam prije godinu dana odlučio da će mi ovo biti zadnja sezona izvan Hrvatske, bez njih. Nisam više mogao podnijeti te rastanke. Znate, postoje neke stvari koje su iznad odbojke, iznad financija. Meni je obitelj na prvom mjestu, a ja se više ne želim odvajati od njih - rekao je u razgovoru za klupsku stranicu.
Kaže kako “nikad ništa nije slučajno”, pa ne vjeruje ni da je poziv predsjednika Mladosti, Mire Pavlovića, prije godinu dana bio slučajan.

- Rekao je da grade novu veliku priču u Mladosti i ja sam odmah rekao da želim biti dio nje. Dolazile su u međuvremenu ponude i to financijski jako dobre, iz Rusije, Poljske i Italije, ali čvrsto sam ostao pri odluci da želim doći u Mladost i ako je moguće tu se zadržati što duže i više nikada ne ići izvan Hrvatske. Pa zašto ne biti tu do mirovine - nasmijao se Cima, kako ga svi poznaju i zovu.

Kad je već spomenuo mirovinu, ima li planove do kada bi igrao?

- Ne. Dokle god imam želje i volje kao što je imam sada. Supruga Martina me podržava u svemu, ona je moj glavni oslonac. I ona je bivša vrhunska odbojkašica, iz odbojkaške obitelji i razumije sve što nosi vrhunski sport. Divim joj se kako je uspjela sama podići klince, a oni su mi sada veliki motiv da uživam igrajući blizu njih, u Mladosti. Čak sada imam još veću želju igrati nego proteklih godina.

Iz Mladosti je otišao sa 20, kao i niz njegovih kolega iz sjajne generacije koja je igrala Final Four europskog Challenge Cupa.
- Nisu to bile jednostavne godine za Mladost. Sjećam se da smo tada išli igrati Europu s majicama na kojima je pisalo “No sponsors”, a sada dolazim u klub koji je odlično organiziran, stabilan, s velikim vizijama. Srce mi je stvarno puno. Imam ogromnu motivaciju. Mladost je klub zbog kojeg je moja obitelj došla ‘90-ih u Hrvatsku. Otac i majka su kao liječnici dobili posao u klubu, prve sportske korake sam napravio u Domu odbojke, djetinjstvo sam proveo u toj dvorani. Kad nisam bio u školi bio sam isključivo u dvorani. Prošao sam sve selekcije Mladosti, zato je ovo doista moj drugi dom.

Timofej Žukovski

Haok Mladost

Nije mu problem iz ruske, njemačke, poljske i talijanske lige sada zaigrati u puno slabijoj Hrvatskoj?

- Možda će mi trebati malo vremena da se priviknem, ali nije mi ispod časti otići igrati u Rovinj, Sisak, Osijek... Uz dužno poštovanje svim klubovima. Meni je svejedno stoji li s druge strane Trentino ili Rovinj. Želim pobijediti protiv koga god igrao. Svakoj utakmici ću pristupiti maksimalno, želim igrati sva natjecanja i pomoći svojim iskustvom mladim igračima Mladosti da napreduju. To će mi biti posebno zadovoljstvo. Želim pridonijeti klubu na terenu, ali i izvan njega. I vratiti Mladosti sve ono što mi je dala.

Razvijati mlade igrače

Njegov povratak nije samo velika stvar za Mladost, nego i za cijelu hrvatsku odbojku, a posebice mlade igrače kojima je uzor.

- Ako barem nekom djetetu uspijem pomoći da napreduje, moj povratak će imati smisla.

Je li, pak, njegova priča s hrvatskom reprezentacijom potpuno završila?

- Da. Završila je realno još prije 3-4 godine, nakon 16 godina igranja za Hrvatsku. “Uletavao” sam kasnije nekoliko puta pomoći kad su se neki igrači ozlijedili. I uvijek ću biti ako treba pomoći, ali završio sam s igrom za reprezentaciju. Moja generacija davno se oprostila od reprezentacije, red je da nastupaju neki mlađi dečki, da dobiju priliku.

Prati li njihove igre?

Timofej Žukovski

Haok Mladost

- Pratim. Iskreno, trenutačno to ne izgleda baš najbolje. Ali moramo biti iskreni, na žalost, to je to što imamo, to su naše trenutne mogućnosti. Istina, falili su Zeljković, Šestan i Sedlaček, ali svi ostali su bili tu. Mi nismo više ni mlada reprezentacija u kojoj su igrači sa 17-18 godina pa da možemo tražiti alibi za neke poraze u Zlatnoj europskoj ligi. Uz dužno poštovanje, ali po meni su neki od poraza bili neprihvatljivi. Vjerujem da nije sve tako crno, Savez stvarno ima i financijske i organizacijske mogućnosti da stvori sustav i krene razvijati mlade igrače koje će što više gurati u reprezentacije i davati im šansu. Jedino tako možemo napredovati.

Timofej se oprostio od hrvatske reprezentacije, no za koju godinu možda u nju dođe drugi Žukovski, sin Aleksandar.

- Nekako nije čudno da je htio baš u odbojku. I supruga i ja smo u tom sportu, ali i baka i deda Malević. Iako nam je bilo svejedno čime će se baviti, no on je htio baš odbojku i sa 6,5 je počeo trenirati u Velikoj Gorici. Vidim da je sretan, da uživa. Igra se. Evo, iza sebe ima već dva državna prvenstva, viceprvak je Hrvatske u mini odbojci, nastupio je i na mlađekadetskom PH, bili su četvrti... Bilo mi je jako stresno gledati ga, taman smo imali neku bitnu utakmicu protiv Modene, a ja na mobitelu drhtim, gledam prijenos i kako ga trener stavlja na servis. On sa 8 među dečkima od 14 godina. Ja u toj dobi nisam znao što je državno! Ima potencijala, ima te odbojkaške gene, a na nama i trenerima je sada da ga dobro usmjerimo, da shvati što su odgovornost i ozbiljan trening. I što znači biti sportaš.