
Bajka, san, idila, filmska priča... svaki bi od tih termina mogao proći za opisati nedavno završenu sezonu Odbojkaškog kluba Dinamo. Za desetu obljetnicu postojanja igračice su se same pobrinule za najljepši i najvažniji dar - naslov prvakinja Hrvatske.
I ne samo jedan, jer ranije su ove godine dinamovke ugrabile i onaj jedini koji im je nedostajao u konkurenciji mlađih dobnih kategorija. Juniorke su, naime, također kao i A ekipa, u finalu detronizirali Mladost, pa je prvo desetljeće kluba zaključeno tako da su kompletirani svi mogući državni naslovi.
- Ni to nije sve jer smo prvaci i u mlađim kadetkinjama - ne bez ponosa će predsjednik, a zapravo idejni tvorac te alfa i omega Dinama, Nino Matjačić.
- Od pet mogućih državnih medalja osvojili smo četiri, od toga tri zlata, a još imamo šansu i u prvenstvu kadetkinja.
No, ipak je kruna svega, jasno, seniorska titula.
- Bila je gomila čestitki i poruka, trebalo mi je neko vrijeme da stignem odgovoriti na sve i zahvaliti. Makar, to je sladak osjećaj, a podsjeća me na osvojeno europsko zlato s kadetskom reprezentacijom 2003. - kaže Matjačić, koji je bio izbornik tadašnje generacije odbojkašica s Ušić, Reščić, Starčević, Miloš, Kamenjarin, Čuturom, Račić...
- To su bili naši dani slave, stalno smo bili po medijima, a i sad zbog Dinama mi dođe susjed koji inače ne prati sport, ali nas je vidio po novinama, televiziji, čuo na radiju pa i on čestita. Lijepo je to doživjeti i proživjeti.
Kada je Dinamo krenuo od nule prije deset godina, cijela priča nije bila zamišljena da se ovako "zavrti" i da se ovom brzinom stigne do vrha domaće klupske odbojke.
- Nije to uopće bilo u planu, već je plan bio pokrenuti kvartovski klub na području Trešnjevke, pokriti nekoliko osnovnih škola sa 100-200 igračica i biti škola odbojke, odnosno baviti se samo mlađim dobnim kategorijama. Ali, to se počelo napuhavati preko noći, pa se javilo nekoliko cura da osnujemo seniorsku ekipu i krenuli smo od prvenstva Zagreba. Dvije godine kasnije imali smo već 400 i nešto igračica i više od deset ekipa u sustavu natjecanja. I to je bilo kao lavina koju se više nije moglo zaustaviti.
I pri tome se Dinamo naosvajao trofeja, samo s državnih natjecanja broje 20-ak medalja.
- Najponosniji sam zapravo na ove mlađe kategorije. To je naš Grand Slam, da smo uspjeli da nam sve mlađe kategorije osvajaju državne medalje. Prvo je bilo čudo kad smo 2017. na državnom prvenstvu kadetkinja odmah osvojili srebro, što nam je bilo nepojmljivo, kao da smo Ligu prvaka osvojili. Jer mi smo tek počeli s klubom, a u konkurenciji 200 klubova iz cijele Hrvatske bili smo drugi. Poslije toga su medalje nastavile stizati i tamo gdje se nismo nadali. I možda će čudno zvučati, ali čak i više od ove seniorske titule znači nam ona iz mini-odbojke i ostalih mlađih dobnih kategorija. Jer to nam je budućnost, garancija da klub ima pred sobom sedam-osam godina u kojima može davati vlastite igračice za prvu ekipu. Seniorke donose najveću slavu, ali klub je zastupljen i uspješan na svim razinama natjecanja.
I ono što će u Dinamu također istaknuti: sve su uspjehe dosad ostvarili isključivo s domaćim kadrom. Nisu dosad imali niti jednu strankinju u svojim redovima, kao što su i svi treneri dosad bili hrvatski.
- To je zapravo teško jer suzio se krug domaćih igračica koje možeš dovesti. Premalo ih je, a velika je potražnja, pri čemu najbolje odlaze u inozemstvo ili prestaju igrati zbog škole, obitelji... Tako da je sve teže svima u Superligi, a najbolji je dokaz tome da je prošle sezone u ligi bilo šest strankinja, a ove godine 14-15. Sljedeće godine možda ih bude i više jer nemaš otkud crpiti kvalitetne domaće igračice, ne stigneš ih toliko "proizvoditi" da se nadomjeste ove koje odlaze.
S obzirom na takvu situaciju, odnosno da i Dinamu odlazi nekoliko važnih igračica koje su nosile ekipu u protekloj sezoni, a da ih sada čekaju kvalifikacije za Ligu prvakinja, nije isključeno da će morati potražiti pojačanja izvan granica Hrvatske.
- Nemamo mi nikakvo pravilo "samo hrvatske igračice", ali kad stavimo na vagu sve elemente uvijek bismo radije uzeli i izabrali domaće igračice i uvijek ćemo im davati prednost, ali u nuždi možda posegnemo i za strankinjom.
Dinamo je, dakle, došao do vrha domaće odbojke, no kakva je budućnost, može li to ponavljati iz godine u godinu?
- Kontinuiteta će sigurno biti, ali jasno da se tu nešto pitaju i drugi klubovi. Ribola Kaštela odlično radi, Mladost će se sada sigurno vratiti jača, dakle neće sve ovisiti samo o nama. No, mi imamo svoj put, bit će tu uspona i padova, ali vjerujemo ne velikih, već da ćemo biti pri vrhu, a onda neke sezone malo bolji, neke malo lošiji, no to je sport. Ne možemo mi očekivati da ćemo biti "zicer" prvi, ali nećemo ni doživljavati kao tragediju budemo li drugi ili treći.
Financije su svima u hrvatskom sportu boljka, kako Dinamo stoji na tom polju?
- Mi smo po tome super stabilni. Ne idemo preko svojih granica, ne ulažemo sve na jednu kartu jer ne želimo ugroziti budućnost kluba nauštrb jednog rezultata. Mi smo ovu sezonu osvojili s identičnim proračunom kakav je bio sezonu ranije, a za sljedeću će biti možda 10% veći za seniorsku ekipu. Nećemo ulaziti u veliki rizik jer klub mora živjeti i poslije ove sezone i, nadamo se, još 100 godina, a ne da plešemo samo jedno ljeto.
Prvih deset godina Dinama, rekli smo, oslikano je uglavnom pozitivnim tonovima, ali nije da nije bilo i nekih problematičnih dana ili situacija.
- Čak ne previše, ali recimo doba korone je bilo najizazovnije jer imali smo treninge u 20 škola po Zagrebu, a sa svim restrikcijama i pravilima bilo je teško sve to organizacijski provoditi. Ovo je drugo sve bilo u redu, jer kako smo išli stepenicu po stepenicu, nije bilo naglih ni uspona ni padova i sve išlo u dobrom ritmu. Ima, recimo, "sitnih" problema poput tog što nam seniorska ekipa trenira na trećini dvorane, a samo jednom tjedno imamo cijelu dvoranu na raspolaganju.
Ispada da je sitan problem jer su i tako uspjeli osvojiti titulu, ali jasno da to nisu uvjeti koje zavrjeđuju odbojkaške prvakinje Hrvatske. Njihov je dom SD Peščenica, ali skučeni su tamo na trećinu dvorane, a iz gradskih struktura, pa i matičnog saveza (ZOS) nije bilo baš sluha za rješavanje tog problema. S obzirom da su sada dokazano najbolja ekipa u cijeloj Hrvatskoj valjda su zaslužili bolji status u vlastitom gradu.
- Imali smo i do sada argumente, jer igrali smo pet finala, ali valjda je sada konačno sazrelo vrijeme da uspijemo dobiti uvjete koje zaslužujemo.
Na jesen Dinamu slijede kvalifikacije za Ligu prvakinja, Peščenica ne zadovoljava tehničke uvjete za domaćinstvo, pa ostaje otvoreno pitanje gdje će Dinamo igrati. Logično bi bilo da im Grad otvori vrata Doma odbojke, jer osim što je to namjenski skoro isključivo odbojkaška dvorana, ona je gradska, dakle time bi apsolutno trebala biti dostupna klubovima grada Zagreba.
- Slijede nam sastanci na svim instancama, od ZOS-a do SSZG-a i Ustanove upravljanja sportskim objektima, da vidimo koje su nam opcije, da zajednički riješimo sve dileme. U Zagrebu imaju dvije dvorane koje su pogodne i nadam se da u gradu postoji razumijevanja za naći rješenje. To su Dom odbojke i Arena, ali Arena mislim nema smisla. Dom odbojke najlogičnije je rješenje, ali jasno u dogovoru kako se ne bi remetilo HAOK Mladost i njihove programe u dvorani - zaključio je Matjačić.
Komentari (0)