Navigation toggle

Dinamovke s osvojenim peharom prvakinja Hrvatske

 Ok Dinamo /Domagoj Sever
DINAMO NA VRHU

Od kvartovskog kluba do Lige prvaka: Sve smo ostvarili s domaćim trenerima i igračicama, a treniramo na trećini dvorane

Klub s Peščenice osvojio je naslov prvakinja u rekordnom roku, u samo deset godina postojanja
Piše: Ivan JelkićObjavljeno: 13. svibanj 2025. 15:12

Bajka, san, idila, filmska priča... svaki bi od tih termina mogao proći za opisati nedavno završenu sezonu Odbojkaškog kluba Dinamo. Za desetu obljetnicu postojanja igračice su se same pobrinule za najljepši i najvažniji dar - naslov prvakinja Hrvatske.

I ne samo jedan, jer ranije su ove godine dinamovke ugrabile i onaj jedini koji im je nedostajao u konkurenciji mlađih dobnih kategorija. Juniorke su, naime, također kao i A ekipa, u finalu detronizirali Mladost, pa je prvo desetljeće kluba zaključeno tako da su kompletirani svi mogući državni naslovi.

- Ni to nije sve jer smo prvaci i u mlađim kadetkinjama - ne bez ponosa će predsjednik, a zapravo idejni tvorac te alfa i omega Dinama, Nino Matjačić.

- Od pet mogućih državnih medalja osvojili smo četiri, od toga tri zlata, a još imamo šansu i u prvenstvu kadetkinja.

No, ipak je kruna svega, jasno, seniorska titula.

- Bila je gomila čestitki i poruka, trebalo mi je neko vrijeme da stignem odgovoriti na sve i zahvaliti. Makar, to je sladak osjećaj, a podsjeća me na osvojeno europsko zlato s kadetskom reprezentacijom 2003. - kaže Matjačić, koji je bio izbornik tadašnje generacije odbojkašica s Ušić, Reščić, Starčević, Miloš, Kamenjarin, Čuturom, Račić...

- To su bili naši dani slave, stalno smo bili po medijima, a i sad zbog Dinama mi dođe susjed koji inače ne prati sport, ali nas je vidio po novinama, televiziji, čuo na radiju pa i on čestita. Lijepo je to doživjeti i proživjeti.

Kada je Dinamo krenuo od nule prije deset godina, cijela priča nije bila zamišljena da se ovako "zavrti" i da se ovom brzinom stigne do vrha domaće klupske odbojke.

- Nije to uopće bilo u planu, već je plan bio pokrenuti kvartovski klub na području Trešnjevke, pokriti nekoliko osnovnih škola sa 100-200 igračica i biti škola odbojke, odnosno baviti se samo mlađim dobnim kategorijama. Ali, to se počelo napuhavati preko noći, pa se javilo nekoliko cura da osnujemo seniorsku ekipu i krenuli smo od prvenstva Zagreba. Dvije godine kasnije imali smo već 400 i nešto igračica i više od deset ekipa u sustavu natjecanja. I to je bilo kao lavina koju se više nije moglo zaustaviti.

I pri tome se Dinamo naosvajao trofeja, samo s državnih natjecanja broje 20-ak medalja.

- Najponosniji sam zapravo na ove mlađe kategorije. To je naš Grand Slam, da smo uspjeli da nam sve mlađe kategorije osvajaju državne medalje. Prvo je bilo čudo kad smo 2017. na državnom prvenstvu kadetkinja odmah osvojili srebro, što nam je bilo nepojmljivo, kao da smo Ligu prvaka osvojili. Jer mi smo tek počeli s klubom, a u konkurenciji 200 klubova iz cijele Hrvatske bili smo drugi. Poslije toga su medalje nastavile stizati i tamo gdje se nismo nadali. I možda će čudno zvučati, ali čak i više od ove seniorske titule znači nam ona iz mini-odbojke i ostalih mlađih dobnih kategorija. Jer to nam je budućnost, garancija da klub ima pred sobom sedam-osam godina u kojima može davati vlastite igračice za prvu ekipu. Seniorke donose najveću slavu, ali klub je zastupljen i uspješan na svim razinama natjecanja.

NOGOMETNA VEZA

U 1980-ima ‘bušio‘ Dinamo, igrao za selekciju Zagreba zajedno sa Zvonimirom Bobanom, a protiv Bokšića, Vučevića, Zahoviča, Jugovića...

Već smo pisali kako je Matjačić veliki Dinamov fan, to je i razlog zašto je "svom" odbojkaškom klubu nadjenuo isti naziv, pa uz odobrenje kluba iz Maksimirske koriste i sličan grb.

Dapače, odbojkašice su odmah dan poslije osvajanja titule bile gošće na Maksimiru, na utakmici nogometaša u SHNL-u, a zanimljivo je da današnje "vladare" i nogometnog i odbojkaškog Dinama također veže zajednička povijest.

Matjačić je, naime, svojevremeno bio i talentirani nogometaš, stoper, tada s visinom (190 cm) i umijećem ondašnja preteča, recimo, Gvardiola. Imao je na stolu poziv Dinama, a prije nego se ipak odlučio za odbojkašku karijeru bio je sredinom 1980-ih i član reprezentacije grada Zagreba (ZNS). Jedan od suigrača mu je bio - Zvonimir Boban, kao i Robert Prosinečki, a izbornik poznati trenerski brk Ilija Lončarević.

Na fotografiji je selekcija ZNS-a koja je na Trofeju Zagreba 1985. igrala protiv Dinama (kojem je Matjačić zabio dva gola), Hajduka (za koji su tada igrali Bokšić i Vučević), Crvene zvezde (Jugović, Lukić...) i Maribora (Zahovič...).

image

Nino Matjačić (gornji red treći zdesna) u reprezentaciji grada Zagreba (ZNS) 1985. godine, izbornik Ilija Lončarević je skroz desno

Privatni Album

I ono što će u Dinamu također istaknuti: sve su uspjehe dosad ostvarili isključivo s domaćim kadrom. Nisu dosad imali niti jednu strankinju u svojim redovima, kao što su i svi treneri dosad bili hrvatski.

- To je zapravo teško jer suzio se krug domaćih igračica koje možeš dovesti. Premalo ih je, a velika je potražnja, pri čemu najbolje odlaze u inozemstvo ili prestaju igrati zbog škole, obitelji... Tako da je sve teže svima u Superligi, a najbolji je dokaz tome da je prošle sezone u ligi bilo šest strankinja, a ove godine 14-15. Sljedeće godine možda ih bude i više jer nemaš otkud crpiti kvalitetne domaće igračice, ne stigneš ih toliko "proizvoditi" da se nadomjeste ove koje odlaze.

S obzirom na takvu situaciju, odnosno da i Dinamu odlazi nekoliko važnih igračica koje su nosile ekipu u protekloj sezoni, a da ih sada čekaju kvalifikacije za Ligu prvakinja, nije isključeno da će morati potražiti pojačanja izvan granica Hrvatske.

- Nemamo mi nikakvo pravilo "samo hrvatske igračice", ali kad stavimo na vagu sve elemente uvijek bismo radije uzeli i izabrali domaće igračice i uvijek ćemo im davati prednost, ali u nuždi možda posegnemo i za strankinjom.

Dinamo je, dakle, došao do vrha domaće odbojke, no kakva je budućnost, može li to ponavljati iz godine u godinu?

- Kontinuiteta će sigurno biti, ali jasno da se tu nešto pitaju i drugi klubovi. Ribola Kaštela odlično radi, Mladost će se sada sigurno vratiti jača, dakle neće sve ovisiti samo o nama. No, mi imamo svoj put, bit će tu uspona i padova, ali vjerujemo ne velikih, već da ćemo biti pri vrhu, a onda neke sezone malo bolji, neke malo lošiji, no to je sport. Ne možemo mi očekivati da ćemo biti "zicer" prvi, ali nećemo ni doživljavati kao tragediju budemo li drugi ili treći.

Financije su svima u hrvatskom sportu boljka, kako Dinamo stoji na tom polju?

- Mi smo po tome super stabilni. Ne idemo preko svojih granica, ne ulažemo sve na jednu kartu jer ne želimo ugroziti budućnost kluba nauštrb jednog rezultata. Mi smo ovu sezonu osvojili s identičnim proračunom kakav je bio sezonu ranije, a za sljedeću će biti možda 10% veći za seniorsku ekipu. Nećemo ulaziti u veliki rizik jer klub mora živjeti i poslije ove sezone i, nadamo se, još 100 godina, a ne da plešemo samo jedno ljeto.

Prvih deset godina Dinama, rekli smo, oslikano je uglavnom pozitivnim tonovima, ali nije da nije bilo i nekih problematičnih dana ili situacija.

- Čak ne previše, ali recimo doba korone je bilo najizazovnije jer imali smo treninge u 20 škola po Zagrebu, a sa svim restrikcijama i pravilima bilo je teško sve to organizacijski provoditi. Ovo je drugo sve bilo u redu, jer kako smo išli stepenicu po stepenicu, nije bilo naglih ni uspona ni padova i sve išlo u dobrom ritmu. Ima, recimo, "sitnih" problema poput tog što nam seniorska ekipa trenira na trećini dvorane, a samo jednom tjedno imamo cijelu dvoranu na raspolaganju.

Ispada da je sitan problem jer su i tako uspjeli osvojiti titulu, ali jasno da to nisu uvjeti koje zavrjeđuju odbojkaške prvakinje Hrvatske. Njihov je dom SD Peščenica, ali skučeni su tamo na trećinu dvorane, a iz gradskih struktura, pa i matičnog saveza (ZOS) nije bilo baš sluha za rješavanje tog problema. S obzirom da su sada dokazano najbolja ekipa u cijeloj Hrvatskoj valjda su zaslužili bolji status u vlastitom gradu.

- Imali smo i do sada argumente, jer igrali smo pet finala, ali valjda je sada konačno sazrelo vrijeme da uspijemo dobiti uvjete koje zaslužujemo.

Na jesen Dinamu slijede kvalifikacije za Ligu prvakinja, Peščenica ne zadovoljava tehničke uvjete za domaćinstvo, pa ostaje otvoreno pitanje gdje će Dinamo igrati. Logično bi bilo da im Grad otvori vrata Doma odbojke, jer osim što je to namjenski skoro isključivo odbojkaška dvorana, ona je gradska, dakle time bi apsolutno trebala biti dostupna klubovima grada Zagreba.

- Slijede nam sastanci na svim instancama, od ZOS-a do SSZG-a i Ustanove upravljanja sportskim objektima, da vidimo koje su nam opcije, da zajednički riješimo sve dileme. U Zagrebu imaju dvije dvorane koje su pogodne i nadam se da u gradu postoji razumijevanja za naći rješenje. To su Dom odbojke i Arena, ali Arena mislim nema smisla. Dom odbojke najlogičnije je rješenje, ali jasno u dogovoru kako se ne bi remetilo HAOK Mladost i njihove programe u dvorani - zaključio je Matjačić.

Od ‘a što ako uspijemo?‘ do ‘najte kaj zameriti‘

Dinamu je ovosezonsko finale PH bilo treće uzastopno. U oba prethodna pobijedila ih je Mladost, ali ove sezone je ekipa sa Save bila načeta i oslabljena u odnosu na ranije sezone. A Dinamo je, pak, bio jači nego ikad. Je li zbog toga u finalu bilo pristika u smislu "sad ili nikad"?

- Pritiska nije bilo, da smo završili i drugi, opet bi bilo dobro. No, znali smo od početka sezone da nam se otvara prilika jer tko zna kada će opet Mladost imati tako mladi kadar. Makar, mislim da je u svemu Kup zapravo bio prekretnica. Da smo ga osvojili možda bi nas to zadovoljilo, da imamo bilo kakav trofej i možda ne bismo grizli jednako u PH. Tu se krenula graditi titula jer smo znali da vrijedimo za trofej i zato smo sve snage usmjerili na Superligu. Istovremeno je Mladost poljuljao poraz u finalu Kupa, dogodila im se smjena trenera, a sve je to išlo nama u korist.

Nogometaši i navijači Dinama posljednjih tjedana imaju svojevrsnu mantru "a što ako uspijemo?", kada je u pitanju borba za naslov prvaka. Je li i vama tako nešto prolazilo kroz glavu?

- Je, je. To je bila i zezancija jer dobivali smo takve poruke. A onda kad smo osvojili to se pretvorilo u poruke "najte kaj zameriti" i "a šta sad?" Jer mi nismo ništa od ovoga planirali. Nismo imali bakljadu za četvrtu utakmicu, nismo imali ni šampanjac spreman u slučaju da osvojimo titulu. Nismo htjeli ništa unaprijed spremati jer znamo da se prepotencija u sportu obično vrati kao bumerang u glavu.

image

Nino Matjačić (lijevo) i Igor Šimunčić (desno) 1991. godine, u vrijeme zajedničkih dana u Mladosti, a iznad je Darko Antunović, današnji sportski direktor Mladosti

Privatni Album

Šimunčić i ja sjajno surađujemo jer smo ista škola odbojke i razmišljamo na isti način

Iako je njegov klub taman osvojio najveći trofej, postao prvak Hrvatske, Nino Matjačić 20 minuta nakon utakmice umjesto u nekom slavlju bio je u - pospremanju. Skidao je mrežu, nosio stupove, odnosio stolce u spremište...

- Pravi predsjednički posao ha ha. Ma, tako je bilo i kad smo počinjali, tako je bilo kroz ovih deset godina, ne vidim zašto ne bih to i sada radio - skromno će Matjačić.

Inače, Dinamovu upravu i operativce ne čini veliki krug ljudi, dapače, cijeli klub nosi pet-šest ljudi. Pri tome su Matjačić kao predsjednik i Igor Šimunčić kao "menadžer engleskog tipa", budući da je i sportski direktor i trener, najeksponiraniji. Šimunčić je u klubu nepune četiri godine, ali zato poznanstvo s Matjačićem seže puno dalje u povijest.

- On je tri godine mlađi, ali znamo se od 1985., otkad smo igrali za mlađe dobne kategorije zajedno. Putovi su nam se potom razišli budući da je on kao igrač i trener proveo u inozemstvu puno godina. Međutim, isto razmišljamo jer smo ista škola odbojke pa zato kad pričamo o nečemu i jedan nešto kaže, ovaj drugi to već ima u glavi. Nije bilo još ni jedna situacija u kojoj se nismo mogli složiti. Jednostavno jer na sve oko odbojke praktički gledamo isto - kaže Nino.

- I, eto, još se poklopilo da smo u finalu igrali protiv Rade Malevića, koji je naš sportski učitelj i bio nam je trener. I koliko nam je drago bilo baš protiv njega igrati finale, s druge strane nam je bilo žao zbog Darka Nojića kao kolege što je smijenjen. Malević je, eto, naš "suborac" iz davnih dana, tako da je finale prošlo u posve korektnim odnosima, bez trzavica na terenu, a eto čak smo prije finala međusobno odigrali i prijateljsku utakmicu s Mladosti, što dugo nije bila praksa.

Komentari (0)

Učitavanje komentara
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalima društva HANZA MEDIA d.o.o. dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu društva HANZA MEDIA d.o.o. te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima.
22. srpanj 2025 23:40