Nedaće s ozljedama koje su pogodile hrvatsku mušku reprezentaciju posljednjih dana, zbog kojih se malo moralo i “kemijati” u posljednjoj utakmici Zlatne lige, pretvarajući libera u dizača, donijele su kao posljedicu i jednu dobru, štoviše fenomenalnu vijest.
U hrvatski se dres, naime, vraća - Timofej Žukovski!

Dugogodišnji neizostavni član naše reprezentacije, sjajan tehničar, a povrh toga Kapetan od glave do pete, priključio se jučer ostatku nacionalne momčadi u Zadru, odradio prvi trening i stavio se na raspolaganje izbornik Cedricu Enardu.

Dvije godine, skoro dvije pune, prošlo je od posljednjeg nastupa Žukovskog, ili jednostavnije Cime kako ga svi zovu i znaju, u “kockastom” dresu, odnosno od oproštaja od reprezentacije kojoj je dao punih 16 godina.

Predsjednik saveza kao vozač

Međutim, u petak prijepodne sjedio je u automobilu koji je vozio prema Zadru, bazi reprezentacije. Dobio je za tu priliku i specijalnog prijevoznika. Predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza, Frane Žanić, u četvrtak se, naime, vratio iz Zadra kako bi sâm u petak prijepodne u Velikoj Gorici posjeo Žukovskog u automobil i osobno ga isporučio izborniku Enardu.

- A što ćemo, izvanredne situacije to zahtijevaju ha-ha - javio se dobro raspoloženi Cima.

Situacija je baš izvanredna. Tolika da je sila neprilika s ozljedama u aktualnom sastavu, a pogotovo s ozljedama obojice tehničara, Petra Višića i Bernarda Bakonjija, natjerala njegove donedavne suigrače iz reprezentacije da istipkaju njegov broj na mobitelu...

- Zvao me Petar Đirlić i bukvalno me zamolio za nekakvu pomoć. Rekao je da su oba dizača ozlijeđena i da nema tko dizati, a pred nama je jako ozbiljan turnir, Final Four Zlatne lige - počeo je 33-godišnjak priču o razlozima povratka.
- Sve mi je bilo jasno i s obzirom na tu situaciju nije me trebao previše nagovarati. Ja sam bio doma i nisam imao nikakve posebne planove i, eto...

I, eto njega opet u najdražem društvu. Mogao je mirne duše reći “ne, hvala” i ostati kod kuće, ali ne bi to onda bio Cima. Pogotovo ne kada se radi o reprezentaciji.
- I kad sam se opraštao rekao sam da ću biti uvijek uz dečke i reprezentaciju te da, ako će trebati neka pomoć i ako ću moći, da sam uvijek spreman uskočiti. Zvao me i predsjednik Saveza, malo sam razmislio o svemu, pričao s obitelji i odlučio sam doći.

Izbornik je zvao i prošle godine

I odmah se bacio na posao.
- Doma sam od 26. travnja, otkad mi je završila klupska sezona u Poljskoj i otad nisam radio treninge s loptom. No, jesam kondiciju, tu se nisam zapustio, to sam radio i kod kuće, tako da sam ostao u treningu što se fizičke spreme tiče. Zato ću sada u Zadru iskoristit svaku sekundu koju mogu za treninge s loptom, da osjetim taj kontakt s loptom. Vrlo vjerojatno ću, i kad će ostali dečki imati slobodno, pitati za dodatni rad s loptom, jer, kažem, nisam je taknuo više od mjesec dana. Pokušat ću se maksimalno spremiti za Final Four i pomoći koliko mogu.

Po tome, dakle, nije opcija da zaigra protiv Belgije već sutra, u posljednjem kolu razigravanja u skupini?
- Mislim da to ipak nije realno. Bit ću uz momčad, naravno, ali mislim da ne bi bilo pošteno ni prema dečkima. Jer posljednju su utakmicu pobijedili i volio bih da u takvoj energiji i atmosferi nastave protiv Belgije, pa što bude. U konačnici je svejedno u ovom trenutku pobjeda ili poraz što se tiče plasmana, budući da sigurno igramo Final Four, ali uvijek bih, naravno, birao pobjedu radi atmosfere u ekipi. Kako god, neka dečki to još odigraju, ja ću se baviti treninzima i podrškom za nedjelju.

Timofej Žukovski

SIIM SEMISKAR

To bi značilo da će libero Hrvoje Pervan možda opet preuzeti ulogu dizača. Gledao je i Cima tu utakmicu s Makedonijom, kako mu se činio Pervan?
- Nije izmišljao toplu vodu, već dizao korektne lopte u zonu 4 i zonu 2. Nije komplicirao pretjerano i dečki su mogli normalno napadati. U svakom slučaju, svaka mu čast kako se snašao i što je na taj način pomogao reprezentaciji.

Ipak, izbornik Enard bez sumnje bi radije imao Žukovskog na toj poziciji. Uostalom, francuski je stručnjak i prošle godine, kada je dolazio za hrvatskog izbornika, zvao i Žukovskog jer želio ga je u rerezentaciji. Sada će ga i dobiti.
- Da, zvao me Enard prošle godine, no i njemu sam tada objasnio, kao što sam objasnio i svima u Savezu i suigračima, da su mi obiteljske obaveze postale prioritet. Želim biti otac svojoj djeci i muž supruzi koliko god mogu jer, evo, sada je završila već treća sezona da oni ne idu sa mnom u klub, tako da smo razdvojeni kroz to razdoblje i jako ih rijetko viđam. A stvarno ne želim propustiti njihovo odrastanje i to mi je sada prioritet, barem za ove ljetne mjesece između klupskih sezona. Ovako, na tjedan dana ako mogu pomoći, mogu uletjeti, ali sada da izostajem mjesec dana ili duže, to stvarno ne mogu. Želim se posvetiti djeci, obitelj i tako sam odlučio.

Sviđa mi se atmosfera u ekipi

Ništa tu nije sporno, niti itko može zamjeriti Žukovskom na takvom stavu. Pogotovo ne nakon što je 16 godina svakog ljeta bio u reprezentaciji i 16 godina se odricao kvalitetnog godišnjeg odmora.
- Na kraju krajeva, bez obira što ja još uvijek mogu igrati na pristojnoj razini, imamo u reprezentaciji dva dobra momka u Bakonjiju i Višiću, plus ovi mladi što dolaze, pa neka oni preuzmu odgovornost i stječu iskustvo pa će se kroz godine to sasvim sigurno osjetiti i na igrama i rezultat. Eto, i prošle godine imala je reprezentacija sjajne rezultate i na dobrom su putu.

Dakle, pratio je u međuvremenu zbivanja u reprezentaciji?
- Da, da, naravno, ma pratim svaki korak. U reprezentaciji sam debitirao sa 15 godina, a odbojka je moj život i naravno da bih volio i ostati jednoga dana u njoj i pratiti dečke. Imaju svu moju podršku, mislim da su na dobrom putu. Evo, iz ove posljednje utakmice u srijedu najviše mi se svidjela atmosfera, bilo je baš energično i to je bio ključ pobjede. Nije možda toliko presudila kvaliteta igre, nego baš ta energija i borba koju su dečki unijeli u utakmicu. Znamo svi da je libero Pervan igrao na dizaču, ali uz energiju, atmosferu koju su svi pokazali, došli su do pobjede.

I sâm je spomenuo da može uskočiti “na tjedan dana”, odnosno u ovom slučaju do Final Foura Zlatne lige, kojemu smo domaćini u Zadru, no jesu li ostala otvorena vrata i za dalje, ovisno možda o tome kako će se i kada moći vratiti Bakonji i Višić vratiti? Uostalom, u slučaju osvojenog zlata, reprezentaciji slijedi i Challenger Cup kao kvalifikacije za VNL, je li i to u kombinaciji za odigrati?
- Čisto sumnjam, nismo zasad pričali o tome, ali jako teško da odmah kažem. Daj Bože i nadam se da će sve biti u redu s našim dizačima, pa da onda neće biti ni potrebno da se ja tu zadržavam predugo. No, nikad se ne zna, evo i ovo je sad sve ispalo kao grom iz vedra neba.

Cima se, inače, oprostio od reprezentacije poslije utakmice osmine finala sa Slovenijom na Europskom prvenstvu 2021. uz riječi “Posljednji ples...” Ispada da ipak ima u nogama još ponekih plesnih pokreta?
- Ima, ima, naći će se neki adut iz rukava ha-ha.

Timofej Žukovski, dakle, opet u hrvatskom dresu. Dat će ruke pomoći, a igrač njegova kalibra dobro bi došao svakoj reprezentaciji, a kamoli našoj u ovakvim okolnostima. Pored toga, Ciminim dolaskom reprezentacija ne dobiva samo odličnog organizatora igre na terenu, već kao bonus instantno natrag dobiva i lidera, dobrog duha momčadi, čovjeka s autoritetom u svlačionici, igrača kojeg se poštuje i sluša. Sve, dakle, kvalitete koje su ga činile kapetanom reprezentacije dugi niz godina. I nema sumnje da će sada već i iskusni Cima znati sve to brzo prenijeti na momčad.