‘Bez roditelja ne bih bio tu gdje jesam, a da mi je netko ovo rekao prije tri godine odmah bih potpisao‘

Tokio je osigurao među prvima i to trećim mjesto na Europskim igrama. Kasnije je sudjelovao u ekipnom plasmanu na Igre, što nije mala stvar. Hrvatska je u ekipnoj konkurenciji na Igrama bila jedino u Pekingu 2008.

- Kao i svim sportašima, Igre su mi od malih nogu bile velika želja - bile su prve i logične riječi stolnotenisača Tomislava Pucara, 25-godišnjeg Puljanina, koji drži 33. mjesto na svijetu. Samim time je i naš prvi reket.

- Kao mali na Igrama sam pratio suigrača Gaćinu, njemu su ove sad četvrte. Volio sam gledati i tenis. Meni su prve, ali, nažalost, i drukčije od onog što smo navikli. S obzirom na to da neće biti gledatelja i atmosfera neće biti nešto. Šteta, Japanci vole stolni tenis i vjerujem da bi bilo odlično. Žao mi je što neću moći uživo pratiti i ostale spotove. Što bih gledao? Boks, tenis i atletiku. Ali samo ove kratke discipline. Da, malo će biti čudno i tmurno, ali dobro. To su stvari na koje ne mogu utjecati, treba izdržati ovaj period, doći će i bolja vremena.

RG/ITTF Ppp/ittf

Kakav je njegov dojam Tokija, Sela itd.?

- Nešto slično sam doživio na Europskim igrama i Olimpijskim igrama za mlade. Samo što je ovo sve veće, ekskluzivnije, više je sportaša, zvijezda... Uživam u svakom danu. Jedva čekam da uđemo u arenu!

Kakva su njegova očekivanja od natjecanja?

- Kao i svaki put. Želim na ovo gledati kao na svaki turnir i probati si ne raditi preveliki stres. Nemam određeni cilj, želje su što više pobjeda, ali općenito se ne želim s time zamarati. Korak po korak pa... Ždrijeb je dobar. Vjerojatno ću na otvaranju igrati sa Slovencem Tokićem i tu očekujem težak susret. Zadnja dva puta sam izgubio od njega. Poslije toga, ako prođem, čekao bi me vjerojatno Brazilac Calderano. No, i to je ok. Sve su to igrači s kojima se može igrati. Naravno, ako ja igram dobro. U ekipnom idemo na Kineski Tajpeh. Lin Yun-Ju je jako dobar igrač, šesti na svijetu, ima kvalitetu da većini momčadi 'opali' dvije partije. Chuan je stariji, ali i dalje nezgodan, jedva sam ga dobio prije dvije godine. No, nema veze, svaki meč je drugačija priča.

Potom se vratio u prošlost i napravio presjek svojih dosadašnjih uspjeha.

- Da mi je netko prije tri godine rekao da ću biti 33. na svijetu, igrati za UMMC i plasirati se na Igre, odmah bih potpisao. Napravio sam iskorak, i to najviše zahvaljujući treneru Nevenu Karkoviću, centru u Medarskoj, klubu GSTK Zagreb i svakako roditeljima. Kad sam došao u GSTK Zagreb, nakon osnovne škole, roditelji su došli sa mnom. To je bilo jako bitno za moju karijeru. Da sam bio u domu ili nešto slično, bojim se da bi bio raspašoj. Definitivno mislim da bez te roditeljske potpore i žrtve ne bih imao šanse uspjeti. Sve je bilo podređeno meni, od treninga, prehrane, škole itd. Vidio sam slučajeve nekih svojih poznanika, koji nisu imali to što sam ja imao, i nije završilo kako se priželjkivalo. Trebaš imati čelični um, a bojim se da kad si klinac to nije baš lako. Sada želim još više, još veći iskorak. Želja je da doguram do svjetskog Top-a 20, to bi svakako bio dobar rezultat. Što se tiče klupskog dijela i Rusije sezona nije bila nešto. U redu, nisam imao priliku igrati doigravanje, u Ligi prvaka sam izgubio od Bolla i Karlssona što nije neki minus. Prvi put sam u velikom klubu, na klupi je Zoran Primorac i vjerojatno treba vremena da se naviknem. Ljudi su su super, podržavaju me i vjerujem da će biti bolje.

Što nakon Igara?

- Odmor - ispalio je kao iz topa, ali i dodao:

- Neće biti nešto dugo, treba se spremiti za europski Top 16. No, to je još sve daleko, fokus je jedino na Tokiju!