Bio je ožujak 2016. Tada je Matea Jelić prešla iz Knina u Split, iz kninskog kluba u splitski Marjan. Matea je tada imala nepunih 19, ali očito već tada izraženu snažnu ambiciju za učiniti više, jače i bolje. Na inicijativu nje same, ali i roditelja, kao i Stipe Jarlonija, još jednog vrsnog taekwondo borca iz Knina, Mateja je stupila u kontakt s Marjanom i 3. ožujka te godine stavila je potpis na ugovor vjernosti novom klubu.
Već je tada to bio transfer zbog kojeg su u splitskom klubu organizirali i konferenciju za novinare.
- Izabrala sam Marjan jer je pun dobrih boraca. Ovo je za mene korak naprijed. Zahvalna sam treneru Draganu Pinjuhu s kojim sam radila deset godina. Nije bilo lako otići - rekla je tom prilikom Matea.
Klub je ubrzo smjestio Mateju na Bačvice, odnosno ondje joj je pronađen stan. Od kluba je s vremenom dobila i auto. Na Mateji je ostalo samo marljivo trenirati i skupljati medalje, što ova djevojka i čini cijelo vrijeme. Kako nam vele u Marjanu, ono što Mateju bitnije odvaja od ostalih kolegica i kolega je nešto što je imala također, Ana Zaninović - ne zadovoljava je ništa do zlatne medalje.
Matea nije u Tokio otišla s ciljem osvojiti “neku” medalju ili plasirati se u finale. Ona je ondje otišla po zlato. Takav bi stav mnoge sportaše možda malo i sputao, ne i nju. Najveći mogući problem kod Mateje, tvrde nama oni koji su duboko upućeni, nisu suparnice. Njih sve može dobiti. Najveći problem si zna biti ona sam. Netko bi rekao “glava”. Nije svojeglava, nije ni zaigrana, ona jest fokusirana, ali pogriješi i gubi borbu samo onda kada uđe u borbu na način kako joj to želi suparnica, a ne onako kako ona zna.
I još nešto, trener Toni Tomas savršeno je upućuje do najsitnijeg detalja. I u Tokiju je slušala, pomno, pozorno, upijala svaku riječ, upozorenje trenera Tomasa. I zato danas ima olimpijsku medalju.
Inače, što je nadalje značio prelazak Mateje Jelić u Split, u Marjan dostatno će reći da je ondje dobila sve najbolje, najsuvremenije i najkvalitetnije uvjete za trening. Najbolje sparing partnere, organizirani režim treninga, tamo se rade i po 4 treninga dnevno!?!
Dapače, iz dvorane se nije izlazilo, osim na organizirani objed u obližnji restoranu i to opet s posebnim jelovnikom za sportaše. Regenerativni dio treninga se također provodio u klubu, krioterapija s čak 7 uređaja koje je i opet klub platio. Nismo jednom, nismo uzalud i bez veze za Marjan naveli da oni i nisu klub, već taekwondo akademija na svjetskoj razini.