Ukoliko je nešto bilo za preporučiti u subotu u metropoli, to je bio drugi dan nadmetanja na u preponskom jahanju, na 4. Zagreb Openu na hipodromu. Predivan jesenski sunčan dan, ugodno topao za ovo doba godine, bez oblačka na nebu uz uživanje u jedinom sportu koji iziskuje savršeni sklad čovjeka i životinje. Ne bilo koje, već jedne od najljepših, najelegantnijih, plemenitih životinja - konja. Ujedno, to je i jedini sport na svijetu kojem se mogu i natječu se istodobno, u istoj kategoriji, jednako žene i muškarci. Nema "segregacije" po pitanju spola.
Subota je uz sport donijela i obilje popratnog zabavnog sadržaja, a poglavito za djecu koja su imala priliku besplatno jahati na ponijima, osjetiti prve korake, topot konjičkog sporta. Iskoristili smo priliku porazgovarati o aktualnom trenutku i budućnosti ovog sporta u nas, svim problemima s kojima se nosi, kao i rješenjima i planovima, s jednim od čelnika konjičkog sporta i u međunarodnim razmjerima.
Alan Andabaka, član je Upravnog odbora Europskog konjičkog saveza, te rekordnih 12 godina predsjednik Balkanskog konjičkog saveza.
- Iskreno, Balkan se zadnjih 5-6 godina rapidno razvija. Niču novi centri po cijelom tom dijelu Europe sa svim sadržajima potrebnim za ovaj sport, a tu mislim na olimpijske discipline - započeo je Alan Andabaka.
- Turska ima nova 2 centra, a jedan grade. Grčka je izgradila fenomenalan centar u Solunu. U Bugarskoj rade novi na 60 hektara. Tri nova centra u zadnje dvije godine su niknula u Rumunjskoj, a sva su na stvarno svjetskoj razini. U Beogradu su nedavno napravili, privatan, sjajan konjički centar.
Ono što je manje znano je da je konjički sport čak financijski najbogatiji na svijetu.
- Svjetska konjička industrija i sport vezan uz nju je prošle godine ostvarila ukupan promet od 302 milijarde dolara! Za usporedbu, američki nogomet 57 milijardi, Formula 1 ima promet 46 milijardi, a jedriličarstvo 15 milijardi dolara.
Nakon ovakvih brojki za zavrtjeti se u glavi, idemo mi u Hrvatsku i infrastrukturu. Bojimo se malo i pitati.
- Mi i Slovenija smo ostali na infrastrukturi iz prošle države. Ovaj hipodrom u Zagrebu je uređen za Univerzijadu 1987. i nakon toga nije napravljeno ništa praktički. Žao mi je zbog tradicije jer smo mi bili jedno od top 10 odredišta u Europi, vezano i uz Kup nacija i Svjetski kup koji su zadnji održani 2012. To je bio jedan od najposjećenijih turnira Svjetskog kupa u Europi. Sad imamo inicijativu entuzijasta i iz Hrvatskog i Zagrebačkog konjičkog saveza da sljedeće godine, u lipnju dobijemo ponovo Svjetski kup. To je natjecanje na kojem se skupljaju bodovi za plasman za OI u Los Angelesu 2028. To nam je onda prilika i za ozbiljno uređenje hipodroma.
Inače, Zagreb i Budimpešta su jedini gradovi u Europi koji imaju ovakve sportske objekte u središtu grada. U Budimpešti izgleda poput bombona, pokraj jednog od željezničkih kolodvora. Zaslužuje to i Zagreb, a posebice u svjetlu fenomenalnih rezultata prije mjesec dana, na Balkanskom prvenstvu u Beogradu u kojem su osvojene 4 medalje, od toga povijesno, prvo seniorsko zlato, mlade Zagrepčanke Lee Djelmić.
- Meni je srce bilo prepuno tamo. Pa, znate kakav je osjećaj kada se zaori hrvatska himna u Beogradu, odjekivali su Zaprešić Boysi i njihova pjesma za vrijeme pobjedničkog kruga. Imamo seniorskog prvaka odnosno prvakinju u konkurenciji 240 konja, 190 jahača. Naša Lea Djelmić, iz Konjičkog kluba Jarun. To je nevjerojatno! Ekipno, hrvatska reprezentacija je bila srebrna. Patricija Kardum je prvakinja samo u kategoriji "amazonke" (žene). Mi smo među 12 zemalja Balkana pokazali da smo i dalje vrh, s tim da nije Balkan Bosna i Albanija samo. Tu su jake sile u ovom sportu, Turska, Bugarska, Rumunjska, Grčka... Ozbiljne nacije u ovom sportu.
Što vam je međutim potrebno jer je shvatljivo iz priče o infrastrukturi da problema ima?
- Valja shvatiti da mi ne možemo preživjeti kao sport isključivo privatnim financiranjem roditelja.
Tu će mnogi reći, zašto bi konjički sport koji je elitan jer onaj koji ima novca kupiti konja ili dva, hraniti ih, zašto mu treba država pripomagati?
- Znate što, roditelji današnjih jahača i jahačica, Leina majka, moja malenkost i svi ostali, u bivšoj smo državi jahali na državnim konjima. Iz državnih ergela, a koji su bili vlasništvo vojske ili policije. Kad je to nestalo, jedini način da mi opstanemo je bilo pokušati sami kupiti konja. Dakle, nije to elitizam po našem nahođenju već smo bili na njega prisiljeni. Danas, naše državne ergele u Lipiku i Đakovu ne uzgajaju sportske konje. Da uzgajaju, mi na njima jahali. To je inače slučaj u svim europskim zemljama. Vrhunski jahači u Italiji, Rumunjskoj, Francuskoj su djelatnici vojske ili policije.
Jeste li probali ući u suradnju s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske? Postoje slični programu suradnje HOO-a s vladinim tijelima.
- Bilo je malo suradnje s MORH-om, ali do 1996. - 1997. kada je to nestalo. Naš cilj je sada sljedeći, a on je već primjerice zaživio u Italiji. Ondje je sportski konj priznat službeno kao sportaš, ne samo kao životinja. To onda omogućava humaniji transport, prelazaka granica, tretman itd. Kod nas u Hrvatskoj možemo razraditi bolji sustav u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede. Poticaji danas za konje za mesnu industriju su danas veći nego za sportske konje, a mi Hrvati baš konjetinu ne jedemo. To se sve izvozi. Dajmo onda našim seljacima priliku, poticaje za uzgoj plemenite životinje poput konja za uzgoj. Tu nema afričke svinjske kuge, ne ovise o suši pa onda slabijem urodu žitarica, a da se u konačnici lijepo zaraditi. Ne tražimo kruha preko pogače, već samo sustav - zaključuje Alan Andabaka, član Upravnog odbora Europskog konjičkog saveza.
Zagreb Open se završava u nedjelju, 5. listopada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....