Marugame je grad s nešto više od 100.000 stanovnika, smješten u prefekturi Kagawa na otoku Shikokuu. I grad koji ima savršene uvjete za pripreme atletičara, vrhunski stadion, teretane, smještaj, klimu... Stoga i ne čudi da su čelnici Hrvatskog atletskog saveza rekli “da” kad je prije više od dvije godine iz Marugamea stigla ponuda da uoči Olimpijskih igara u Tokiju naši atletičari odrade završne pripreme upravo ovdje.
U inspekciji su u Marugameu bili i Sandra Perković i njezin trener Edis Elkasević i oduševili se uvjetima, ali okolnosti su se u međuvremenu promijenile i najbolja hrvatska sportašica je odlučila što manje riskirati, te doći izravno u Tokio i odmah ući u Olimpijsko selo. No, u Kagawi su ipak imali prilike vidjeti drugu našu olimpijsku pobjednicu Saru Kolak koja je trenirala tamo proteklih dana, a još uvijek je tamo i najbolji hrvatski atletičar Filip Mihaljević. Jedan od najboljih svjetskih bacača kugle doputovao je u Japan prije tjedan dana i imao popriličnih problema s prilagodbom.
- Bilo je gadno prvih dana zbog jet-laga, tijelo je bilo nezahvalno, tako da smo prva 2-3 dana samo lagano trenirali i upoznavali se s uvjetima i okolinom, ali eto, u međuvremenu sam se privikao i idući tjedan nas čekaju ozbiljni treninzi - javio se Filip iz Marugamea.
Upoznali guvernera
Uvjete opisuje upravo onakvima kakvim nam ih je svojedobno opisala Sandra - fantastičnim.
- Sve je super, imamo jedan cijeli atletski stadion samo za sebe, dobru teretanu i bacalište, a i vrijeme je također odlično, bez kiše i pljuskova, tako da se stvarno ne možemo žaliti ni na što - kaže Mihaljević.
Isplatilo se, dakle, doći u kamp prije Tokija?
- To ćemo vidjeti na kraju, ha-ha. Ali da, mislim da je dobro da smo došli jer, kažem, prvih 4-5 dana sam baš bio u teškoj “banani”, nisam uopće bio svoj, a ovako ću imati dovoljno vremena za prilagodbu na vremensku zonu i klimu.
Njega i trenera Marka Mastelića, kao i dvije naše atletičarke, visašicu Anu Šimić i diskašicu Mariju Tolj, domaćini drže kao malo vode na dlanu.
- Stvarno su svi jako ljubazni, primili su nas super, a upoznali smo i guvernera Kagawe i gradonačelnika Marugamea. U hotelu riješe što god tražimo, na stadionu naprave sve što ih zamolimo.
A kad nešto zapne, tu je Edouard Tripković Katayama, čija je majka Japanka, a otac mu je bio poznati hrvatski novinar Luka Tripković.
- Edouard nam je posrednik, bez njega doslovno ne bismo mogli ništa. Čovjek vrhunski priča japanski, hrvatski i engleski, tako da je jako bitan faktor kako bi sve teklo glatko.
Ne nedostaje im zabave ni u slobodno vrijeme, domaćini ih uče raznim lokalnim običajima, a Filipov trener je ovih dana završio obučen u samuraja.
- Imamo sobu za druženje i radionicu u kojoj možemo isprobavati neke japanske običaje, ručne radove i slično, evo baš smo izrađivali lepeze. Nismo, doduše, ni imali puno slobodnog vremena, evo jučer sam imao prvo slobodno popodne. A sad kad su tu i Marija Tolj i Ana Šimić, tražit ćemo domaćine da nam naprave jedan pravi lokalni sushi da i to probamo. A inače, pogledamo neki film, sada aktivnije pratimo i natjecanja na Igrama, pogotovo naše sportaše i to je to. Ništa puno drugačije nego kod kuće, opušteno i odmarajuće - smije se Filip.
Kad već spominje naše sportaše, jučer je pratio svog budućeg cimera Tina Srbića koji je uspješno odradio kvalifikacije na preči. Tin je neki dan poručio da ga baš zanima kako će kartonski kreveti u Olimpijskom selu izdržati Filipa. A zanima to i Filipa, s time da ga više brine njegovih 201 cm visine, nego 130+ kilograma težine.
- Tin je dosta manji od mene, on sigurno nema problema, a nadam se da neću ni ja, valjda neće puknuti krevet, ha-ha. A ako pukne, spavat ću na madracu na podu, ha-ha. Ma nije to kartonska kutija, nego neki kompresirani karton koji će me valjda moći izdržati. Jedino nisam siguran je li dovoljno dugačak za mene, e to bi moglo biti gadno.
Veselim se druženjima
Srećom, Tin će ga dočekati, da je ispao u kvalifikacijama, otišao bi u Hrvatsku prije Filipova dolaska.
- Dolazimo 30. srpnja u Selo, tako da ćemo Tin i ja biti 3-4 dana zajedno i baš se radujem tome. Mi smo tu u Kagawi malo izdvojeni, a srce te vuče tamo da budeš sa svim kolegama. Ali, da bismo se što bolje pripremili za svoj nastup, morali smo se malo žrtvovati s tom izoliranošću. No, nadam se da ću susresti u Selu sve koji ostanu dotad, vaterpoliste, tenisače i ostale, veselim se druženju s njima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....