Početkom prošlog mjeseca, mlada Zagrepčanka Lea Djelmić je osvojila naslov prvakinje Balkana u preponskom jahanju, na natjecanju održanom u Beogradu. Time je doslovno ispisala novu stranicu ovog sporta u nas jer nikada niti jedna Hrvatica nije osvojila seniorsko zlato na ovakvom natjecanju. Doduše, nije to bila jedina tada hrvatska medalja. Bile su ukupno četiri čak jer je Lea osvojila i ekipno srebro, a "pala" su još i zlato u samo ženskoj konkurenciji (tzv. "amazonke"), te srebro u juniorskoj. Zapravo, kad sad pogledamo, najbolja pozivnica, uvertira za ono što će se ovog vikenda održavati u hrvatskoj metropoli. Četvrti po redu Zagreb Open, nadmetanje u dresurnom i preponskom jahanju.
- Uh, kad se sjetim Beograda i tog zlata... U biti, čim smo izašli iz parkura, svi smo plakali. Od obitelji, veterinara, naših sudaca... he, he, svi su plakali. Stvarno je bilo fantastično. Savršen vikend.
Tako zbori Lea Djelmić mjesec dana kasnije, a koji sat uoči Zagreb Opena. Pa, da netko ne veli da i suze znaju biti ponekad fantastične. Jasno, suze radosnice. Je li i samu Leu nastup na Balkanskom prvenstvu iznenadio?
- Iskreno, znala sam da smo fizički, Dukat, moj konj i ja, spremni. Ja sam to bila i mentalno. Zapravo, nisam si smjela dopustiti previše razmišljanja o tome kako će završiti, ništa o rezultatu. Nisam htjela ni da mi govore da vodim prije zadnjeg dana.
I, jesu li poslušali?
- Ne! Svi su mi govorili da vodim, ha, ha. To mi je bilo malo nezgodno tada, ali sam pokušala što manje o tome razmišljati.
Zar sami tijekom natjecanja nemate predodžbu, ne znate točno na kojem ste mjestu vi, suparnici...?
- Prvi dan sam bila OK, a drugi dan smo Andrija Hrgović i ja napravili duplu nulu. Nas dvoje smo imali, dakle, dvije duple nule od sveukupno tri takve. To je bilo super za hrvatski rezultat, ali nakon toga sam pokušala uopće ne gledati rezultat. Tko je prvi, drugi, kakve su razlike... Kad bih završila utrke, izašla iz štale, samo sam se "zgasila" i bila sam normalna Lea - simpatično priča naša najbolja u ovom sportu.
Nego... ovo "dupla nula". Što je to? Možete pojasniti javnosti koja baš nije "na ti" s konjičkim sportom.
- Dupla nula znači da je parkur pređen bez kaznenih bodova. To je nula. Dupla nula znači da smo taj dan imali utrku u dvije "manše" ili dva parkura (terena, laički rečeno, op. a.). Oba sam parkura, dakle, prešla bez kaznenog boda, dakle nisam taknula prepone, niti sam prekoračila vremensko ograničenje. Dakle, perfektno.
Eto, malo edukacije i za gledatelje za vikend pred nama, na zagrebačkom hipodromu. Možemo li očekivati nastavak "zlatnog parkura" Lee Djelmić?
- To je naravno očekivanje, a na Zagreb Open idem s druga dva konja. U Beogradu je bio Dukat, a sada će Flyer i Hyacint. Napravljen je jako dobar posao od cijelog Zagrebačkog konjičkog saveza, pa i medijski gledano, da se malo pročuje više i o Lipanjskom turniru i Zagreb Openu. Što se konkurencije tiče, Zagreb Open je više nacionalno natjecanje iako će doći i nešto, mislim, iz inozemstva. Nije isti rang kao Lipanjski turnir na kojem je utakmica Grand Prixa dosta zahtjevna. Ja sam spremna za apsolutno sve što dođe i da će se to dogoditi.
Nismo, međutim, ništa rekli o konjima, osim što ste naveli da ih imate čak tri. Dukata sada nećemo vidjeti jer se odmara, priprema za sljedeći tjedan i jako natjecanje u Italiji, ali svejedno, malo ih se može predstaviti. U konačnici, oni su neizostavni dio priče. Koliko godina imaju, kakve su im karakteristike, kako se brinete o njima...?
- Dukat ima 10 godina i on je iz Hrvatske. Flyer je najstariji i ima 15, a Hyacint je kobila, ima 13 godina, te su oboje iz Nizozemske. Briga oko njih je svakodnevna, naravno. Najbolja što možemo. Izvan sezone ih samo držimo u kondiciji, da ne izgube muskulaturu. Pauza je zapravo jedino tijekom Božića i Nove godine. Imaju posebnu hranu, posebne nutricionističke potrebe. Neki ponekad trebaju posebnu hranu za snagu, ako imaju problema s probavom opet je onda posebna i tako. Da, to poprilično košta. Oni imaju i kiropraktičare, masaže, puno je tu stavki.
Koje je najbolje, optimalno doba konja za natjecanje?
- Kreću s 5 godina okvirno, pa do otprilike 18 godina.
Još je zanimljivija priča o karakteristikama jer, naravno, sve troje konja nisu isti ni temperamentom.
- Hyacint je najveća maza u cijeloj štali. Ona je najbolji konj po naravi, silno draga, voli se maziti. Dukat je, oprostite na izrazu, zajebant! Najveća beba u štali. Skida sa sebe štitnike s nogu, trga deku sa sebe, neozbiljan. A Flyer si je važan sam sebi. On bira s kim će se maziti, on je na neki način "divlji", ali svaki je poseban i obožavam ih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....