Mala je živi vrag, a jednostavno sa 168 cm i 63 kilograma moraš biti takav ako želiš biti najbolji, ako želiš napasti s vanjske pozicije najbolje obrane svijeta. Ruskinja Ana Vijahireva (25) danas je, uz dužno poštovanje konkurenciji, najbolja svjetska rukometašica. Njezina razmišljanja su čista, bez kočnice, što je samo dokaz da je svjesna svih svojih prednosti kada je riječ o rukometu. Ne priča puno, ali kada priča - to se pamti, pa je tako pričala u ruskom Sport Expressu.
Dvadeset i pet godina, a već je olimpijska pobjednica, svjetska prvakinja, europsko srebro, dok je sa svojim Rostovom dogurala do finala Lige prvaka. Ovo su samo neka od njezinih izrečenih razmišljanja koja odskaču od uobičajenog. Mnogi će se prepoznati u njima, mnogi se s njom neće složiti, ali samo rijetki će imati petlju reći kao Ana sve što misle, pa čak i o “nedodirljivima”. Jedan je samo bio blizu, ali nije to uspio prevaliti preko usta. A bio je na dobrom putu…
Messijeva glava...
Dakle, evo kako razmišlja Ana Vijahireva.
Nema vas previše na društvenim mrežama?
- Prije sam voljela društvene mreže, ali sam se brzo ohladila. Bilo je vrlo neugodnih trenutaka koji su mi odvratili svu želju. Uglavnom, bilo je puno negativnih, a malo pozitivnih komentara. Ljudi uvijek pronađu nešto… Stoga je bolje ne miješati se u ovo područje. Koliko je to moguće, dijelim neke stvari, ali sviđa mi se ipak što imam osobni život o kojemu nitko ništa ne zna.
Nastavila je:
- Kada si mlad, zanima te sve što ljudi misle o tebi. To može biti neugodno. I zato te stvari bolje uopće ne vidjeti, ne čitati i ne komentirati.
Ljude zanima vjera, nikad je ne spominjete?
- Ja vjerujem u Boga. Moji roditelji su vjernici. I nekako se ispostavilo da sam došla u crkvu spontano. Ali ja nisam pravoslavne vjere. Samo vjerujem, znam da je On tu i puno nam pomaže.
Udat ćete se u crkvi?
- Već sam udana.
Nitko nije znao?
- Zašto bi morao znati? Nisam pobornik objavljivanja svega na Instagramu, uključujući hranu koju jedem za doručak.
Tko je vaš suprug?
- Ne želim reći. Ali on je najbolji.
Što vas najviše zanima u sportu, što biste voljeli?
- Voljela bih biti u glavi Ronaldinha ili Messija, kada protivnici ne znaju što će s njima.
Trefilov viče zadano
Tako je s vama u rukometu?
- Najvjerojatnije, u takvim trenucima podsvjesni um djeluje. Jer, nakon što sve završi, ni sama ne razumijem kako se to dogodilo. Kako zabijem gol iz daleka, a niska sam, zašto sam brža od većine, ne znam… Može li se to uopće trenirati? Mislim da ne. Kada zabiješ 13/13, nema objašnjenja. Možda je igra nešto slično meditaciji. Ne pratim statistiku i uopće ne razmatram pogreške.
Jevgenij Trefilov je opasan?
- On viče i kada ima i kada nema razloga. U načelu, od njega čujete malo dobrog, pa zato kritiku doživljavate kao zadanu. Cijeli život mi kažu, pa i on, da sam solo igračica, da nisam ekipna, ali ja na takve stvari ne mogu odgovoriti jer ne razumijem što to znači.
Koji je, po vama, najbolji trener na svijetu?
- Nema dobrih trenera. Svi su kao nešto ljuti, nabrijani, a tu svoju ljutnju si mogu zabiti u guzicu. Ali, ako moram izabrati, onda je to Ambros Martin jer trenutačno mi je najugodnije raditi s njim.
Hoće li rukomet preživjeti pandemiju i sljedeću ekonomsku krizu?
- Možda plaće neće biti iste. Smanjit će se proračuni. Stanka će utjecati. Ali, mnogi vole sport, a mislim da se neće dogoditi tako loše da će potpuno nestati.
I vama su smanjili plaću?
- Da, 30 posto.
Kako ste reagirali?
- Mirno jer to je sve manje ili više normalno. Ovo je minimalni postotak koji se može ukloniti.
Možete li zamisliti da ćete cijeli život igrati u jednom klubu?
- Mogu, ali najvjerojatnije se to neće dogoditi. Želim se okušati u inozemstvu. Različite kulture, obogaćivanje unutarnjeg svijeta. To je “cool”. Mađarska ima najzanimljivije prvenstvo, a voljela bih otići u Španjolsku, no tamo nema dobrog rukometa.