Iako će posljednjeg dana godine napuniti tek 24, iza Amine Kajtaz je već sad vrlo ozbiljna plivačka karijera koju je počela u Mostaru te nastavila graditi u Dubrovniku i Zagrebu koji je posljednje tri godine dom kćerki Seada Kajtaza, legendarnog desnog krila mostarskog Veleža...

- Vrlo rano sam, već sa 17 otišla iz Mostara u kojem sam imala samo 12,5-metarski bazen. Borut Petrič me pozvao u Jug i dolaskom u Dubrovnik sam se odlučila potpuno posvetiti plivanju, profesionalno se baviti sportom. Nakon tri godine rada s Borutom, zajedno smo zaključili da treba krenuti dalje.
Kako je onda najbolja plivačica Bosne i Hercegovine došla do Mladosti?

- U razgovoru s ocem sam došla na ideju o Zagrebu, znala sam da su klubovi dobri, uvjeti za rad također. Na početku mi je puno pomogao gradonačelnik Bandić. Zapravo nisam ni znala gdje idem, ali ispalo je sjajno jer u Mladosti imam sve što trebam, i trener Lovre Franičević je odličan.

Preskakali stepenice

To je samo jedan od situacija u kojoj je Amini pomoglo prezime, činjenica da dolazi iz sportske obitelji.
- Pomaže mi što je otac bio poznati nogometaš jer sam zbog njega prihvaćenija u sportskim krugovima, lakše mi se otvaraju neka vrata. Nogomet je u usporedbi s drugim sportovima ipak nešto posebno, pogotovo ako govorimo o njegovoj generaciji.
Kako je rođena sedam godina nakon što je Sead Kajtaz naprasno zaključio igračku karijeru, oca je kao nogometaša upoznala tek kroz snimke.
- Gledala sam dosta utakmica. Iako ih na Youtubeu nema puno, mislim samo dvije, otac ima dosta video kaseta. Svaki put se šokiram koliko su bili dobri, dok me fascinira i koliko je ljudi dolazilo gledati te utakmice Veleža, pogotovo kad vidimo kakva je danas situacija. Uglavnom, on mi je puno pomogao u karijeri, vjerojatno najviše, kako savjetima tako i kontaktima.
Nakon što je s nepunih 18 debitirala na velikim natjecanjima (EP 2014. u Berlinu) te dvije godine kasnije nastupila na Olimpijskim igrama u Riju, Amina Kajtaz je u Tokiju trebala biti na svom vrhuncu.

- U Riju sam bila baš klinka, nisam znala što me čeka, imala sam iza sebe tek nekoliko natjecanja. S Borutom se sve nekako brzo izdogađalo, preskakali smo stepenice da bismo što brže došli do rezultata. Nisam imala vremena steći iskustvo koje imam sada s dosta nastupa na velikim natjecanjima. Nevjerojatan je osjećaj izaći na bazen pred toliko ljudi, osjetiti ozračje kakvo vlada na OI. Iskreno, prije starta nisam ništa doživljavala, tek kad sam završila utrku sam pogledala oko sebe i rekla: “Di sam ja ovo plivala?” Bilo mi je nevjerojatno.

To iskustvo mogla bi ponoviti godinu dana kasnije no što je mislila.
- Žao mi je zbog odgode Olimpijskih igara jer sam im se silno radovala. Kao i tome da nakon Tokija uzmem pauzu s obzirom da smo u posljednjih godinu dana puno uložili da bismo došli na potrebnu razinu. I nije mi bilo lako kad sam se sjetila da me sad čeka još jedna godina sa 4000 kilometara, ali isto tako dobila sam vremena da bih bila još i bolja.

Povratak nije težak

Razdoblje korone provela je u rodnom Mostaru i snalazila se kao i svi ostali sportaši.
- Na početku sam još nešto i trenirala, ali kako se situacija pogoršavala, sve je zatvoreno, zabranjeno pa sam se snalazila tako da sam svakodnevno trčala i otkrila novu strast, onu za biciklizmom. Barem bih po sat vremena vozila bicikl, uvijek uz neko drugo brdo, tako sam održavala formu. Povratak u bazen mi stoga nije bio težak, došla sam u Zagreb u dobroj fizičkoj spremi.
Prisilnu pauzu je pokušala iskoristiti što je bolje moguće...
- Više sam se družila s ljudima od kojih inače nemam priliku tražiti savjete, a takvi sa strane su uvijek najbolji. Međutim, najviše sam profitirala na fakultetu, imala sam puno više vremena za učenje, lakše mi je bilo dati godinu. Studiram u Mostaru na dva fakulteta. Četvrta sam godina marketing menadžmenta, ostala mi je još godina za magisterij, dok na Kineziološkom fakultetu završavam drugu godinu. Kako sam vanredni student, mogu više vremena biti u Zagrebu. Kao profesionalni sportaš imam prednost da mogu doći na ispite kad mi to odgovara. Zahvalna sam profesorima koji mi maksimalno izlaze u susret. Nije baš jednostavno bez predavanja, ali imam i sjajne kolege, potrebno mi je samo malo volje - zaključila je Amina Kajtaz.