Mlada, 20-godišnja Zagrepčanka Nikolina Ćaćić već je ispisala povijest, pa i višestruko, hrvatskog ženskog boksa. Prije tri je godine osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu mlađih seniorki u Budimpešti (do 57 kg). Prva medalja u povijesti hrvatskog ženskog boksa. Godinu poslije, postala je i europska doprvakinja, također na prvenstvu mlađih seniorku. Konačno, ove je godine u Parizu izborila i Olimpijske igre. Nikada nismo imali boksačicu u olimpijskom ringu, a sada smo poslali, točnije “poslala” je zasluženo ona sebe samu, u Tokio. U svojem tek 20. ljetu.

U Japan je doputovala, kako sama veli savršeno mirna. U biti, gledajući je i slušajući, gotovo je pa zapanjujuće mirna za tako mladu djevojku, curu koja pomiče neke barijere, koja je olimpijska debitantica. Doduše, možda baš takva i treba, mora biti. Hladna poput leda, fokusirana na vatru koja ju u ringu čeka.

- Potpuno sam smirena. Nisam previše uzbuđena. Znam, pretpostavljam što me ovdje čeka - smirenim će tonom Nikolina.

Prošla scenarije u glavi

- Maštala sam o tomu jako dugo i prolazila u mislima tisuću puta ovu situaciju, ovaj scenarij. Potpuno sam neutralna i to je to. Nemam apsolutno nikakvu emociju. Nemam opterećenja nikakvih, niti stresa, a straha odavno nema. Idemo sad boksati.ž

Kako je ipak moguće biti baš tako i toliko smiren, a idete na najveće natjecanje?

- Moguće je, ima tu i samokontrole. Već godinu dana sam prošla u glavi scenarije za Tokio. Sve sam ovo već u svojoj glavi proživjela, tako da sada idemo napraviti nadam se dobar posao.

Kakvi su ti scenariji? Koliko ih ima?

- Ima ih oko 20, odnosno 21.

Shvaćamo, toliko je svih potencijalnih suparnica.

- To je OK brojka. A scenarij... Poznajem manje-više sve boksačice, ali mislim da se može doći do medalje, napraviti dobar posao.

Što je za Nikolinu “dobar posao”? Medalja baš ili jednostavno, kvalitetan boks, dobra izvedba?

- Jako dobra izvedba. Nadam se da ću tamo probiti svoje granice i to mi je u stvari najveći cilj. A ja kad probijem granice, medalja će doći.

Kada ste malo prije govorili o emocijama, osjećajima za koje velite da ih ni nemate u ovom trenutku, bilo bi ih ipak dobro “razbuditi” i pretočiti u ring u jednom trenutku. Naravno, u nadziranim uvjetima, pametno, mudro.

- Da, ali to su emocije koje trebate imati. Tada govorimo o srčanosti, borbenosti, želji, ali ništa više.

Riječ-dvije o suparnicama. Spomenuli ste da znate tko vas tamo čeka.

- To su imena koja kruže jako dugo na svjetskoj sceni. S nekima sam boksala, s nekima ne. Neke znam još dok sam bila mlađa seniorka. Cure su OK, ali i ja sam jednako dobra kao i one. Mislim da imamo šanse.

Ima li favoritkinje?

- Mogu reći da je to Talijanka Irma Testa.

Za slabije poznavatelje, to je boksačica koja je na pariškim kvalifikacijama za ove OI svladala baš našu Nikolinu Ćaćić u četvrtfinalu, te je Nikolina kroz repasaž izborila Tokio. Talijanka je četiri godine starija od Nikoline, već ima za sebe jedne Igre (Rio 2016.), a prije dvije godine je osvojila naslov prvakinje Europe. Usputno, to četvrtfinale je Irma Testa dobila bodovno uvjerljivo (5-0), ali je prikazala vrlo dobar boks. Inače, najveći dio priprema, mlada e boksačica zagrebačke Omege i provela upravo u svom klubu.

Počela s 13 godina

- Završne su pripreme bile u cijelosti u Zagrebu. Odlučili smo tako jer smo mislili i da je tako najpametnije. Odradili smo tehniku i sparinge. Najviše toga s trenerom Franjom Kristićem budući da je malo zeznuto, ljeto je, ovdje nema nikoga, nije lako pronaći sparing-partner. Najviše sam radila s muškim sparing-partnerom, baš s trenerom i to je bilo dovoljno. Naime, mi smo prije toga napravili udarni dio pripremnog ciklusa. Odradila sam jako puno borbi prije kvalifikacija, pa tri jaka na kvalifikacijama, plus jedno na EP, tako da sam ja stalno u pogonu. Mene ne treba nešto previše uboksavati. Zadnjih pola godine sam uboksana, kako mi to velimo.

Nikolina se boksom počela baviti s 13 godina. Taj je početak, kao nerijetko u hrvatskom sportu i mnogima, bio solidno kompliciran. Sjećaju se mnogi vjerojatno gimnastičara Filipa Udea i njegovog početka sa zaletima iz hodnika, mimoilaženja stupova u staroj gimnastičkoj dvorani Sokola u Zagrebu. Nikolina je imala nešto slično. Derutna, vlažna dvorana u početku, bez tuševa i WC-a. I sad, baš u takvim uvjetima, tada prije 5-7 godina sanjati nekakve olimpijske igre...

- Da, ali jesam sanjala. Vjerovala sam! Svaki sportaš koji to sanja, jako sanja i trudi se, to i ostvari. Ja sam od malena sanjala da ću biti na vrhu i da ću biti s najboljim boksačima i boksačicama svijeta. Jako sam zadovoljna što sa svojih 20 godina to upravo proživljavam - zbori Nikolina, ali i realno progovara.

Želim u vojsku

- Tokio jest sjajan, ostvarenje snova, ali nekako si razmišljam da mi je ovo proba generalna za OI u Parizu 2024. Tada ću biti još zrelija, iskusnija. Odlično i zato jer mi onda Pariz neće biti ništa novo, neko novo proživljavanje, već ću ipak imati iskustvo jednih Igara više. Kako to sve funkcionira. A da ću tada biti još uvijek amaterka, to da. Bit ću sigurno.

Nikolina je djevojka koja nam je po povratku s predolimpijskih kvalifikacija u Francuskoj minulog proljeća rekla kako voli red, preciznost, stegu i kako joj je zato baš životna želja Hrvatska vojska. Jesu li te vaše riječi pročitali nadležni u MORH-u?

- Pa... je.

Nikolina je ponekad malo škrta na riječima, pa moramo izvlačiti. Dakle, javio se tko? Želja vam je biti pričuvnica HV ili profesionalna vojnikinja?

- Pa... i to isto, profesionalna vojnikinja, kroz par godina kada malo s boksom “umirovim”. Samo dotad trebam još ponešto napraviti i u boksu.

Dobro, no postoji li mogućnost koja vas sada baš zanima, ugovorna pričuvnica Hrvatske vojske?

- To sigurno, postoji ta varijanta. I dragovoljni vojni rok. Ja to želim.

Od kada? Bili to mogla biti jesen ove godine?

- Moguće, vidjet ćemo, ali bi htjela jednog dana biti i profesionalno u Hrvatskoj vojsci.

Tu se dakle očito nešto sprema, “kuha”, no je li vaš medijski istup prije koji mjesec, iskazana želja, ponukala nekog nadležnog u Ministarstvu obrane da vas nazove? Kako je to izgledalo?

- Mislim da je moj rad to omogućio i to je jedino što ću reći.

Odgovor odmjeren, kratak, pa ako nam je slobodno procijeniti, na razini dostojno vojske. S ovom bi djevojkom, ma koliko je mlada, ma koliko se na prvi pogled krhka činila, definitivno bili jači. Ipak, prije toga, želimo joj iskazivanje snage i pravilno usmjerenih emocija u tokijskom ringu. Neće trebati dugo čekati. Ona starta već u subotu, u ranu zoru po našem vremenu.